Ekonomski analitičar i bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić gostovao je u Novom danu.
Jučer smo čuli pozitivnu i negativnu vijest – MOL je povukao tužbu protiv Hrvatske, ali i da se zatvara rafinerija u Sisku. Jesu li te dvije vijesti povezane?
Vjerojatno jesu, kao strani strateški partner u Hrvatskoj MOL nastoji izgraditi što bolji imidž. Nakon izgubljene tužbe u Ženevi, RH je trebala platiti 14,5 mil. eura, a kako je bilo kašnjena u plaćanju, ostala je razlika na neke sitne kamate, ali to nije puno.
VEZANE VIJESTI
Što se tiče gašenja rafinerijskog biznisa, to je s ekonomske i socijalne strane negativan potez koji se nastoji kompezirati nekom pozitivnom porukom. Uvijek to ima i neke povezanosti s poitikom, posebno kad se radi o velikim kompanijama. Zna se da je sisčka rafinerija neodrživa, svi koji govore da je održiva – praktički podilaze radnicima. U EU razmjerima je neodrživa.
Je li MOL zapravo izigrao obećanaja o bitnim ulaganjima u Inu?
MOL nije preuzeo Inu već postao doiničar i partner Ini i u prvih pet godina, prema ugovoru, sve odluke u kompaniji su ovisile o vladi RH. To je sad predmet spora dviju strana. Ništa se nije moglo raditi bez dozvole hrvatskih članova uprave. Mogli su napraviti što su htjeli, MOL je bio dioničar i trebao je dati samo suglasnost. Realizaciju bi uvijek trebala voditi Ina.
Slažete li se s konstatacijom da se Ina svela na benzinske crpke?
Nije to daleko od istine, razvoj i eksploatacija u inozemstvu, naftna polja…, ne znamo ima li uopće takvih još poslova u inozemstvu. U tom smislu Ina se svela na tržiše RH, BiH i u jednom manjom dijelu u Sloveniji.
Kolika je bila cijena Ine, za koliko je bilo prodano 25 posto udjela u vlasništvu?
Najprije se govorilo o cijeni od 180 do 220 milijuna dolara. S premijerom sam tada hodao na razgovare u Moskvu, Mađarsku i Beč i govorio sam da su te ponude uvrdljive, da Ina puno više vrijedi jer treba gledati njene potencijale, a onda se to promijenilo. Za 550 milijuna dolara je prodana, cijena je otišla puno više od te početne.
Koliko danas vrijedi kompanija?
Danas je Ina konsolidirana kompanija. Teško je to reći, ali je puno veća vrijednost ako gledamo po financijsko tržišnim kojeficijentima.
Koliko bi danas koštao mađarski udio?
Ne bi to mogao reći, to bih mogao procijeniti, ali o tome nisam razmišljao.
Bi li bilo bolje da je OMV preuzeo Inu?
Teško je to reći. Oni su se pokazali kao ‘stisnuta’ kompanija. Kad smo pregovarali, oni su mene kao ministra pitali za konto, a u takvim se pregovorima ne priča o kontu već o oportunitetnim troškovima. Uz to, tražili su pravo prvootkupa sljedećeg paketa dionica.
Zašto je Vlada odlučila vratiti udio u Ini koji je prodala?
To je nejasno i ne vidim nikakvu logiku. Riječ je o političkoj odluci, ali nju donosi Sabor. Ta je izjava prije dvije godine dana u javnost, ali Sabor nije donio odluku, o tome se nije razgovaralo na Vladi.
Ni konzultanski ugovori oko savjetovanja još nisu zaključeni, zašto?
Možda je problem koncept privatizacije Ine, a, nažalost, to se povezalo i HEP-om. To je pitanje energetskog sektora, a ako nemate energetsku strategiju, onda je svaka priča o Ini pucanj u prazno.
RH treba definirati svoj interese u Ini. Ako ih definiramo, vjerujem da bi se s MOL-om dogovorili za mjesec dana.
A od kuda novac za otkup dionica?
Novca više nema. To nije strateška kompanija da bi je trebalo kupovati, ona je izložena velikim svjetskim igrama. Naša strateška kompanija je HEP, a ne Ina. S kanistrom možete ići bilo gdje natočiti gorivo, a sve su kuće prikopčane na HEP-ovu mrežu.
Može li Vlada pronaći novog strateškog partnera za Inu?
U ovoj situaciji ja ne vidim nekog strateškog partnera koji bi Hrvatskoj bio bolji od MOL-a. Ja sam čak za to da se proda taj dio MOL-u i da se politički više ne bakćemo s time.
Koji bi kontrolni mehanizam ostao RH?
Postoji zakon i uredbe o naftnom tržištu.
Može li se priča s Inom riješiti u 2019.?
Mislim da ne, jer da će to biti 2019. – već bi trebao postajati vladin koncept.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
