U Točki na tjedan gostovala je Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Kako komentirate ‘slučaj Daruvarac’, činjenicu da je dokazani nasilnik Darko Kovačević pušten na slobodu?
“Teško da mogu u ovom tijeku trajanja sudskog postupka dati završno mišljenje. Ali postavlja se pitanje na koji način se kvalificiralo kazneno djelo u predmetnom slučaju i pitanje o dužini sudskog postupka – kako je moguće da su u šest mjeseci iskorištena određena pravna sredstva koja su onemogućila donošenje prvostupanjske presude.”
Kakva je ovo poruka ženama u Hrvatskoj?
“Ovaj slučaj izlaskom u javni prostor govori o svim slabostima pravosudnog sustava s kojima se suočavamo danas u Hrvatskoj, na koji ukazujem posljednjih sedam godina – na koji način se tretira rodno uvjetovano nasilje i na koji način i s kojim senzibilitetom pristupamo takvim slučajevima. Potrebno je raditi na učinkovitijoj zaštiti, na davanju jasne poruke da je rodno uvjetovano nasilje društveno neprihvatljivo, da se ne radi o privatnim odnosima, nego o javno-društvenom problemu na koji je potrebno promptno reagirati, promptno izreći kaznu nasilniku i zaštititi žrtvu.”
Kada govorimo o ovakvim tipovima nasilja, sudska je praksa da se izbjegavaju bezuvjetne zatvorske kazne?
“Nažalost, ako pogledate statistike Ministarstva pravosuđa ili pratite izvješća Državnog odvjetništva, vidjet ćete da od propisivanja kaznenih djela, sankcija za kaznena djela od najviših i najnižih, mi se zadržavamo na donjem pragu. Percepcija u javnosti da je potrebno mijenjati visine kaznenih djela, je dovođenje u zabludu javnosti. Potrebno je implementirati postojeće zakonske alate koje imamo. Ako umjesto zatvorske kazne, a izriče se za na godišnjoj razini za kaznena djela obiteljskog nasilja manje od 7 posto, ako se izriču zaštitne mjere, samo 17 posto od predloženih zaštitnih mjera koje je predložila policija, – onda vidite da u implementaciji propisujete najniži mogući prag, uvjetne kazne i novčane kazne, koje pogađaju čitavu i počinitelja i žrtvu, kao i djecu.”
Sudsko vijeće donijelo je odluku o mjerama opreza, koje uključuju zabranu prilaska žrtvi i druge mjere, ali propituje se je li to donijelo u zakonitom roku, jer su donesene nekoliko sati nakon što je dotičnoj osobi istekao istražni zatvor.
“Sudsko vijeće je moglo u istom trenutku odlučiti o mjerama opreza. Ovakav način aljkavosti postupanja dovodi u pitanje učinkovitost i zaštitu žrtve.”
Koliko je slučajeva ponavljanja istog djela? Spominjali smo male kazne za nasilje u obitelji, međutim ima slučajeva kada se ta djela ponavljaju.
“Obično je 25 do 30 posto recidivista, dakle počinitelja koji ponavljaju prekršajno djelo obiteljskog nasilja, što znači da je potrebno raditi na psihosocijalnom tretmanu počinitelja takvih djela i da psihosocijalni tretman daje vrlo dobar učinak – smanjuje njihove konfliktne aktivnosti, mirnim putem rješavaju unutarnje sukobe ili sukobe s partnericama.”
Istanbulska kovnecija – je li ostala mrtvo slovo na papiru?
“Jedan dokument teško da može kao čarobni štapić riješiti sve mehanizme koje jedan dokument propisuje. Govorimo o međunarodnom dokumentu na kojem se radilo 10 godina, koji je uključivao kulture 44 zemlje Vijeća Europe. On je podloga za izmjenu našeg nacionalnog zakonodavstva. Za to je potreban proces. Pa i samo izricanje kazni ovisi o educiranosti i stručnjaci, pa i senzibilnosti za rodno-uvjetovano nasilje.”
Više u videu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
