Gost Intervjua tjedna Točke na tjedan bio je zastupnik stranke Neovisni za Hrvatsku Zlatko Hasanbegović.
Kako komentirate nazočnost predsjednika HDZ-a BiH na svečanoj ceremoniji neustavnog Dana Republike Srpske u Banja Luci?
“Mogu se nadovezati na riječi ministra Krstičevića da je riječ o sramoti. No ovaj događaj nam zapravo pokazuje da je jedna politika doživjela svoj moralni i etički slom iz nazočnosti hrvatskoga veleposlanika na tom događaju.”
Veleposlanik, sada već bivši, Ivan Del Vechio, kaže da nije bio na toj proslavi, da je on bio na sastanku s Dodikom koji je ranije dogovoren.
“Riječ je o bizarnom objašnjenju, nismo mala djeca. Gospodin Del Vechio je dobro znao što se u Banja Luci događa 9. siječnja. On je činio ono što Hrvatska politika čini već duži niz godina – bespogovorno je podupirao i slijedio politiku gospodina Dragana Čovića i iz ovoga možemo zaključiti da hrvatska politika prema BiH nije niti postoji, ona je svedena da bude instrument politike gospodina Čovića, a svim znamo koja je to politika. On nije prvi put na obilježavanju tog nesretnog 9. siječnja, on je tamo bio redovito i njegova politika je poznata – strateško savezništvo s gospodinom Dodikom. On je pretvorio hrvatsku politiku u BiH u ostvarenje svesrpskih nacionalnih ciljeva.”
VEZANE VIJESTI
Čovića ipak bira velik broj Hrvata u BiH, bio je u Predsjedništvu.
“Ključni su dosezi njegove politike i to se egzaktno može ustanoviti da su oni takvi da su u suprotnosti sa stvarnim interesima Hrvata u BiH.
Kada govorimo o tim stvarima, nije li to miješanje u unutarnja pitanja susjedne države?
“Ne radi se o miješanju o unutarnjim pitanjima susjedne države. Pitanje, ne samo položaja Hrvata u BiH, već ukupnih odnosa u BiH je prvorazredno strateško državno pitanje. Ako se trećerazredni briselski činovnici mogu miješati u BiH o tome, legitimno pravo zauzimati stajalište ima i hrvatska državna politika. Ono što sam rekao u Saboru, nije pitanje treba li se ili ne Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma baviti time, ključno pitanje je bilo i ostalo od 90-ih godina do danas, na koji način to treba činiti. Odnosi, i povijesni i ustavnopravni, jasno govore da se svaka promjena u smjeru zadovoljavanja hrvatskih nacionalnih interesa u BiH ne može postići osloncem na velikosprsku politiku, već isključivo hrvatsko-bošnjačkim dogovorom. Promjena izbornog zakonodavstva je nužna, o tome je pravorijek donio i Ustavni sud. Pitanje je na koji način ga treba promijeniti.”
Koliko odlazak Čovića u Banja Luku i njegovanje dobrih odnosa s Miloradom Dodikom može otežati stvari?
“Naravno da otežava. Odnose u BiH trebamo gledati u kontekstu širih odnosa na europskom jugoistoku, trebamo gledati u kontekstu najava tzv. konačnog srpsko-albanskog dogovora u vezi s Kosovom u kontekstu promjene cjelokupne arhitekture na podlozi koje je u Beogradu ponovno oživljena iluzija da je moguće kompenzirati gubitke na Kosovu obnovljenim pretenzijama na BiH i Crnu Goru. To je naravno iluzija koja može završiti dramatičnom eskalacijom koja uključuje u obnovu ratnih sukoba. Igrati se i pokušati gasiti požar benzinom može imati katastrofalne posljedice. Ona politika koja misli da se hrvatsko nacionalno pitanje može riješiti na način da 50 ili 60 kilometara od grada Zagreba nastane Velika Srbija je u teškoj zabludi.”
HDZ se ograđuje od svoje sestrinske stranke u BiH. Plenković kaže da su Čović i HDZ bih autonomni i sami odlučuju.
“HDZ BiH jest samostalna stranka, no HDZ u Hrvatskoj i Vlada gospodina Plenkovića je pretvorila hrvatsku državu u ispostavu političkih koncepcija gospodina Dragana Čovića koje su u savršenoj suprotnosti s hrvatskim državnim interesima, ali i interesima Hrvata u BiH. Ovo je tipičan simptom jednog stanja koje prelazi pitanje odnosa HDZ-a, ovo je stanje koje pretvara hrvatsku državu u instrument problematične Čoviće politike, a nju je inaugurirao javno na neki način tadašnji predsjednik gospodin Ivo Josipović koji je pohodio gospodina Dodika kao jedini strani državnik u Banja Luku, koji mu je svirao glasovirske podoknice u Banja Luci jer je tada postojala osovina Tadić Beograd-Josipović Zagreb-Dodik Banja Luka koja je pretvorila ukupnu hrvatsku politiku u korisnog idiota srpskih državonacionalnih ciljeva koji su sada obnovljeni u smjeru pokušaja da se nakon konačnog razgraničenja ili demarkacije na Kosovu ponovno obnovi velikosrpska iluzija kojoj su glavna meta BiH i Crna Gora.
Čović ima legtimitet dobiven na izborima.
“Biračko tijelo općenito u BiH je žrtva različitih manipulacija nezdravih odnosa različitih ravnoteža, straha i slično. Bez obzira na ove ili one legitimitete, dosege jedne politike mjerimo prema njenim rezultatima. Rezultati te politike su poražavajući. Nije došlo do promjene izbornoga zakona, a osloncem na Dodika i Banja Luku dodatno su pogoršani hrvatsko-bošnjački odnosi koji su ušli u jednu iracionalnu fazu. Svi problemi koji imaju i Hrvati i Bošnjaci u BiH ne mogu se riješiti odnosom na Banja Luku. Ključ za rješenje bilo kojeg odnosa nije u Banja Luci, već isključivo u Sarajevu.”
Propala nabava borbenih aviona: Ovo je primjer diletantizma i to je metafora djelovanja Vlade Andreja Plenkovića
Ovog tjedna dobili smo i službenu potvrdu da ništa od nabavke izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak. Vlada kaže da nema njihove odgovornosti. Vidite li Vi nečiju odgovornost?
“To je jedno važno strategijsko pitanje. Mi nismo željeli stranački parazitirati vezano uz tu problematiku, to ne može biti predmet međustranačkih nadmetanja. Sada kada je cijeli slučaj dobio epilog, treba reći da je riječ je o prvorazrednom diletantizmu.”
Čijem?
“Ključnih aktera uključenih u taj posao s hrvatske strane. Diletantizmu Vlade RH i gospodina Plenkovića.”
#related-news_0
Postoji li odgovornost ministra Krstičevića?
“On je ministar u Vladi gospodina Plenkovića. Za sve što se događa u Vladi je najodgovorniji predsjednik Vlade. Ovakvim epilogom je narušen ugled hrvatske države kao ozbiljnog partnera i ozbiljnog aktera međunarodnog odnosa. Stvari su ovdje jednostavne, unatoč što se različitim medijskim manipulacijama i PR kombinacijama prešućuju ključne činjenice?
Na koje medijske manipulacije mislite?
“Ključna pitanja nisu postavljana. Postavljana su na rubovima, ali od strane onih koji su bili lobisti drugog rješenja. Od prvog trenutka, od rujna 2017. SAD je jasno u pismenom obliku izvijestio i Hrvatsku i Izrael pod kojim uvjetima se transakcija može dovršiti.
Ukoliko se procijenilo da je taj tip zrakoplova najbolji, konačna odluka se može donijeti tek onda kada dođe jasno pismeno odobrenje s američke strane. Svi koji se ozbiljno bave politikom i imaju pristup stanovitim informacija, to su sznali.
Ovo je banalno i trivijalno. Zanemarimo o kojem se proizvodu radi. Prosječan građanin bez ikakve velike pravne naobrazbe zna kad kupuje stan, da ako ima stan hipoteku, da se kupoprodaja ne može napraviti dok se hipoteka ne izbriše. Ovo je primjer diletantizma i to je metafora djelovanja Vlade Andreja Plenkovića – stabilnost zbog stabilnosti, održavanje statusa quo i nesposobnost da se pristupi korijenitim društvenim promjenama da se donose ključne odluke. Jedno kunktatorstvo i održavanje vlasti zbog vlasti.”
“Rodonačelnik moralne kaljuže je gospodin Bandić”
Rast saborskog kluba Milana Bandića jedna je od top političkih tema. U sve se uključio i USKOK. Čime će rezultirati cijela priča?
“Naravno da neće rezultirati ničim. To je samo jedan element ukupnog tektonskog proemećaja hrvatske političke i stranačke scene. Hrvatski sabor je negacija izborne volje hrvatskog naroda koja je iskazana na posljednjim izobrima. Rodonačelnik moralne kaljuže je gospodin Bandić.”
Vi ste ušli u Sabor na listi HDZ-a, pa otišli iz stranke.
“Nije svaka promjena stranačke pripadnosti ista. Nije isto kada to netko učini iz načelnih političkih, ideoloških razloga kada svoju sudbinu stavi na kocku i iz većine prijeđe u oprobu te kada netko iz oporbe, tko je dobio mandate na izrazitoj protuzhdzovskoj platformi – ovdje riječ o HNS-u – napusti tu poziciju i uđe u Vladu. Postupak gospođe Esih i mene, koji smo sve stavili na kocku uvjereni da postupamo po savjesti i sukladno uvjerenju birača ne može se uspoređivati s postupkom, primjerice, gospođe Opačić.”
Zašto u zadnjem valu svi baš idu Bandiću?
“Ja sam rekao da je to okupljalište komunalnog političkog otpada, to je okupljalište političkih mrtvaca. To je jedini način da ti ljudi zadrže neku političku ulogu u hrvatskoj politici i Saboru koju više nikad neće imati.
U sjeni toga tzv. kluba stoji figura gospodina Bandića koji raspolaže stanovitim resursima kao zagrebački gradonačelnik i koje zlorabi. Taj njegov klub je velika i medijska mistifikacija. Izvorno u klubu nema nijednog zastupnika iz nejgove stranke. To je u značajno mjeri pretakanje iz šupljeg u prazno.”
Koji je njegov cilj?
“Ništa. To je jedna politička predstava, stvaranje privida moći i nacionalne relevantnosti koja uopće ne postoji, što će se vidjeti na sljedećim izborima. On je zlorabio poslovničku činjenicu. Dolazimo do uloge zasutpnika nacionalnih manjina koji su sami po sebi jedna od ustavnopravnih i zakonskih anomalija. Vi u istom trenutku možete bit član kluba nacionalnih manjina i član kluba neke stranke.”
Milorad Pupovac je najavio da više neće podržavati silne prebjege.
“Milorad Pupovac je prvorazredni politički licemjer. On će otvoriti sva moguća pitanja, ali nijedno nećemo zatvoriti. On je strukturni element te političke moralne kaljuže otkad postoji u politici.
Što mislite o Milanu Bandiću kao političaru?
“Njega neki doživljavaju kao vještog političara. On je prvorazredni demagog i on je anomalija hrvatske politike. Proizvod je nesposobnosti velikih stranaka i on je oslonjen na svoju klijentelističku mrežu u Zagrebu sebe nametnuo kao neku figuru. Mislim o njemu jednako kao i svim akterima koji su lišeni bilo kakvih vrijednosnih, ideoloških stavova.”
Bili ste s njim u Gradskoj skupštini?
“Imali smo jasne političke razloge, imali smo jasan politički cilj. Bila je riječ o konstituiranju radne skupštinske većine. Kada se moralna kaljuža počela prenositi u Gradsku skupštinu mi smo jasno rekli da nećemo podržati proračun iz političkih razloga.
Premijer Plenković redovito upozorava na opasnost populizma, a upravo on je otac takozvanog populizma i ugrožavanja ustavnih vrednota i ugrožavanja cjelokupnog političkog sustava.”
Nijedna afera dosad nije naštetila HDZ-u.
“Mi to ne znamo, jedina stvarna anekta bit će izbori. Jedini izlaz iz situacije su novi izbori i korjenita promjena izbornog zakonodavstva. Mi ulazimo u jednu dugoročnu fazu nestabilnosti, ali ovdje je potrebna jedna kompletna političko-stranačka katarza.”
Prvi na redu izbori su oni za Europski parlament. Kako se Vi pripremate?
“Sljedeći mjesec će se taj procesa artikuliranja na koji ćemo način izaći dovršiti i ti izbori imaju za nas prvorazrednu političku važnost. Oni imaju veću unutarnjopolitičku važnost nego uz sam kontekst Europskog parlamenta.”
Ići ćete samostalno?
“Načelno izlazimo samostalno i tražit ćemo potporu i različitih srodnih skupina i upolitici i u društvenom životu koji u nama prepoznaju vrijednsoti koje one zastupaju.”
Jeste li Vi euroskeptična stranka?
“Mi smo stranka potpuno jasno artikuliranih stajališta protiv sadašnje strukture Europske unije. Dakle, onoga što simbolizira Bruxelles. Metafora tog Bruxellesa, otuđenih središta moći bez ikakve veze s narodom i stvarnim problemima je upravo gospodin Plenković.”
Jeste li ultradesna stranka?
“Ne znam po čemu ultradesna stranka. Mi smo ono što se danas naziva stranka suverenzima. Mi smo stranka hrvatskog nacionalizma i društvene slobode, lišena bilo koje uskogrudnosti.”
Imate li kakve kontakte s gospodinom Steveom Bannonom?
“Mi nismo franšiza bilo koje grupacije, strukture, trenda u europskoj politici. Ja nisam s Bannonom imao nikakve kontakte.”
Kako komentirate objavu Ivana Đakića?
“Mislim, odgovor na to pitanje može biti samo jedan, osuđujem taj i svaki drugi oblik neprihvatljive komunikacije u javnosti. U slučaju za koji me pitate se nema što raspravljati, to je neprihvatljivo i točka.”
Incident na društvenim mrežama je imao i vaš gradski zastupnik u Splitu Pauk.
“Ovdje nije riječ o iznošenju političkih stajališta, već o verbalnom međunavijačkom stajalištu.
Treba razlučiti verbalno međunavijačko nadmetanje od ozbiljne političke situacije. Svi koji sudjeluju u javnom životu moraju imati dovoljno zrelosti i u političkom životu da razluče kad su nogometni navijači, a kada prestaju to biti.”
Je li i njegov istup ipak neprimjeren?
“Neprimjeren je sa stajališta njegovih ambicija i statusa osobe koja je vijećnik i koja se želi baviti ozbiljnom politikom. Sa stajališta međunaivjačkih nadmetanja, to je sastavni dio ikonografije. Svi u jednom trenutku u životu trebamo donijeti odluku želimo li se baviti navijanjem ili javnim političkim poslom.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook| Instagram
