Gost Pressinga urednice Sandre Križanec bio je akademik Zvonko Kusić. Bio je predsjednik Vijeća za suočavanje s prošlošću koje je donijelo odluku kada se smije koristiti pozdrav Za dom spremni, a kada crvena zvijezda i komunistički simboli.
Bili ste na čelu Povjerenstva za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Mnogi su spočitavali da Povjerenstvo nije učinilo ništa?
To Povjerenstvo, treba reći da je bilo 17 ljudi različitih svjetonazora, bivša predsjednica Ustavnog suda, rektor Katoličkog sveučilišta, bivša direktorica JUSP Jasenovac, pravnici, povjesničari i u godinu dana su proizveli dokument od 35 stranica. Objektivni kritičari su rekli da je to vrijedan dokument jer nitko do sada nije proizveo dokument s takvim pogledima na dio hrvatske povijesti koje se često naziva kontroverznim.
Vijeće je bilo ograničeno ustavnim odredbama. Došlo je do zaključaka koji su u javnosti često napadani s obje strane, što je za nas priznanje, napadani smo i s lijeve i s desne strane, s tim da treba primijetiti da su napadi na Vijeće počeli i prije nego je Vijeće počelo s radom.
Smatrali smo da se antagonizmi u društvu ne smiju prenositi s generacije na generaciju nego zaustaviti to. Vijeće je dalo preporuke Vladi kako da se nosi s problemima i rezultati rada Vijeća nisu bili za ekstremne skupine koje će uvijek ostati u svojim rovovima. Osamdeset do devedeset posto ljudi bi prihvatilo te preporuke. Oni koji kritiziraju nisu ni pročitali zaključke, oni žive od sukoba. Gledaju samo zaključke i ne gledaju kako se Vijeće postavilo prema povijesnim događajima.
Ravnali smo se prema Ustavu. Vlast od 1991. do 1995. nije reagirala na Za dom spremni na zastavama i odorama i to je službena tolerancija. I zato je sada učinjena iznimka, a striktno kod komemoracije to nije sporno. To je jedini izuzetak gdje nije sporno i pravnici su tu postavili, kada imate dva prava kojem pravu dati prednost. Za vrijeme Domovinskog rata su se borili pod tim znakom i poginuli i striktno pod tim uvjetima se ne smatra spornom.
Preporuke Vijeća nisu idealne nego realne. Kada sam razgovarao s kritičarima s obje strane kako bi oni to riješili onda vidite da bi oni zabranili drugu stranu. Šteta je što taj dokument nije više poznat, rekli su stručnjaci da je dokument izbalansiran, da je povijest postavljena tako da vodi prema rekoncilijaciji.
Sjećamo se priče oko Joea Šimunića, sudovi su ga kaznili jer je uzviknuo Za dom, išao je do suda u Strasbourgu koji je u odluci odbacio njegovu tužbu. Vi bi se složili s time?
Ovo je jako poznato, dok komunistički znakovi nisu poznati i tu je načinjen izuzetak. Dio koji se odnosi na ZAVNOH i antifašizam nije sporan, ali je sporan ako se odnosi na komunističke zločine za vrijeme, iza rata i u Domovinskom ratu i ta obilježja mogu biti sporna ako nose za sobom, onaj dio u Ustavu je to članak 39 koji nosi poticanje na mržnju i nasilje.
Povijest nije crno bijela i Vijeće se nije postavilo kao povijesna pravda, sami povjesničari priznaju da je nemoguće potpuno objektivno tumačiti povijest. U javnosti se sve stvari simplificiraju. Vijeće je dalo puno preporuka za nenormativno djelovanje što je puno važnije, dakle edukacija, ne samo škola nego i sudova, upravnih tijela, to je vrlo važno i na tome se inzistira u našim preporukama.
Šteta je da su rezultati Vijeća, javnost se time nije bavila, ali samo osnivanje i postojanje Vijeća je već jedan značajan potez pozitivan da je nakon toliko godina se netko usudio ući u taj dio koji ne bih rekao da je kontroverzan, ali tu se radi o emocijama, to su jaki emotivni naboji skupina koje to promoviraju.
Kada god postoji realan problem koji okrznemo i dotaknemo bavimo se ovim problemom tko radi reviziju povijesti, tko je za partizane, tko za ustaše, nismo li zaglibili previše u prošlost?
Povijest je kao samoposluga, svatko iz nje vadi ono što mu odgovara. Zato je ovo pluralističko Vijeće bilo potrebno da se time pozabavi, ljudi su uvijek selektivni kod toga.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram