Mladi u Hrvatskoj oportunisti su u pogledu korištenja veza i poznanstava pri zapošljavanju i rješavanju problema, distancirani su od politike, imaju nerazvijenu političku i građansku kulturu, ne vjeruju institucijama, a iznimno im je važna obitelj.

Skloni su autoritarnoj vlasti, što počinje od roditeljskog doma, a žrtve su socijalnog raslojavanja društva što i na njima ostavlja trajne posljedice, pokazalo je istraživanje Zaklade Friedrich Ebert i Instituta za društvena istraživanja o mladima u Hrvatskoj.
Istraživanje je dio projekta provedenog u deset zemalja, a glavni cilj bio je ustanoviti i analizirati stavove i obrasce ponašanja suvremene generacije mladih u području obiteljskog života, obrazovanja, zapošljavanja, mobilnosti, vrijednosti, politike i slobodnog vremena. U Hrvatskoj je istraživanje provedeno 2018. na uzorku od 1.500 mladih u dobi od 14 do 29 godina.

Danas su mladi, objasnila je voditeljica istraživanja, prof. Vlasta Ilišin, većinom nezadovoljni vlastitim statusom u društvu i društvenim okruženjem, nizom pojava i procesa u hrvatskom društvu. Osobito su im važni obiteljski resursi, koji za društvenu integraciju mladih imaju presudniju ulogu nego društveno stvoreni uvjeti.

– U situaciji kad rastu socijalne nejednakosti to može izazvati zabrinutost, a činjenica da se to vidi i događa već od izbora obrazovanja govori da će socijalne razlike biti trajne naravi, bar za ovu generaciju – upozorava Ilišin, prenosi Novi list.

Mladi su, dakle, oportunisti, i to zato što su se pragmatično prilagodili mainstreamu u hrvatskom društvu. Institucije koje bi trebale sankcionirati korupciju i veze preslabe su, pa mladi, kao i stariji, itekako usvajaju te modele ponašanja i opravdavaju ih. Institucionalno zaobilaženje se pokazalo efikasnijim modelom.

– To vuče korijene iz obitelji, to je transmisija vrijednosti. Zato nije dobro da se sve bazira na roditeljskom odgoju, to je nedovoljno za željene promjene – veli Ilišin.

Na ljestvici vrijednosti, mladima je obitelj jako važna. Oni teže boljem i kvalitetnijem životu, izgradnji karijere, ali im je prije svega važna stabilna obitelj, pokazalo je istraživanje.

Tolerancija im dolazi u pitanje kad je riječ o manjinskim skupinama, bilo po spolu, kulturološkoj ili etničkoj pripadnosti, a osobito kad je riječ o socijalno devijantnim skupinama, na primjer bivšim zatvorenicima, kojima su mladi nespremni dati šansu.

Distancirani su od politike, formalne i neformalne, ali nisu apatični. Prisutan je demokratski deficit, nerazvijena politička i građanska kultura, a to je posljedica neodgovarajućeg građanskog odgoja u školama, smatra Ilišin.

Sklonost autoritarnosti počinje od roditeljskog doma, a krajnje je učvršćuje način funkcioniranja političkih aktera u hrvatskom društvu, veli Ilišin. »Ne zbiva se ništa što bi ih pomaknulo u smjeru veće demokratizacije. O tome treba voditi računa, jer autoritarnost udružena s nacionalizmom može biti eksplozivna kombinacija«.