Slučaj novinarke Đurđice Klancir, koju je policija u utorak legitimirala u redakciji portala Net.hr, u Novom danu je komentirala njena odvjetnica Vesna Alaburić.
Je li policijsko djelovanje u konkretnom slučaju, dolazak u redakciju, bilo zakonito postupanje?
“Mislim da nije moguće odgovoriti s da ili ne, ima nekoliko razina. Prije svega, dvoje policajca, koji su došli u redakciju, su prema riječima Đurđice Klancir bili maksimalno korektni i posao obavili profesionalno. Ne želimo o njima razgovarati, oni su dobili nalog. Problem je je li bilo neophodno doći da bi se saznalo prebivalište novinarke. Moje mišljenje je da nije. Policija u evidenciji prebivališta ima i podatke o Đurđici Klancir, a ako je postojala nedoumica radi li se baš o toj osobi policija na raspolaganju ima i naše fotografije te se jednostavnom pretragom to moglo utvrditi. Policija je u jednoj minuti bez problema mogla naći sve podatke. U tom kontekstu je odluka policija je bila prekomjerna artiljerija, moglo je to biti urađeno na način koji bi bio manje invazivan. Moramo imati na uvid da svaki dolazak policije u redakciju, bilo gdje u svijetu, predstavlja neprimjerenu reakciju, a priori se smatra pritiskom. Odgovorni su oni koji su donijeli odluku da se taj izvid napravi.”
VEZANE VIJESTI
Ministar Davor Božinović rekao je da će se danas sastati s Ravnateljstvom policije‘kako bi se detaljno razmotrile postojeće propise iz ovog područja, te vidjelo što se može ili treba promijeniti, kako građani ne bi dolazili u ovakve situacije’. Je li zastrašivanje preteška riječ za ovaj slučaj?
“To je pitanje hoćete li cijelu situaciju gledati s aspekta Đurđice Klancir i redakcije ili aspekta policije. S aspekta policije, ako govorimo o namjerama, to bi značilo da je policija znala da može drugačije do podataka, a namjera je bila da izazove određeni pritisak. Ja iskreno vjerujem da to nije bila namjera policije i da će to utvrditi i da će njihova konačna odluka biti ‘pogriješili smo, mjera je bila suviše invazivna, u ovoj konkretnoj situaciji mogli smo drugačije obaviti posao’.
Ako cijelu situaciju gledamo s aspekta Đurđice Klancire i novinske redakcije, važno je kakav je učinak bio dolazak policije da se utvrdi prebivalište jedne novinarke. Imajući u vidu da policija ima podatke i da je bez problema mogla sve utvrditi, to je s njihovog aspekta potpuno nepotrebna mjera i da znate da policija svjesno donosi ovakvu odluku, jedini logičan zaključak je da su došli namjerno da vas zastraše.”
Gotovo čitava novinarska struka pa i sindikat policijskih službenika su se digli na noge zbog ovog slučaja. Postoji li bilo kakav način da se, u konkretnom slučaju Đurđica Klancir, ali i novinari općenito pravno zaštite?
“Mislim da je najvažnije reagiranje i samih kolega novinara i javnosti općenito i ovakva reakcija na nepotrebni dolazak policije u novinsku reakciju je jako dobra i ona je najučinkovitija te ima jedan preventivni i edukacijski učinak. Drugo, važno je da policija dobro obavi posao i istraži kako je donesena ta odluka i je li to bilo potrebno. Ako nije, neka policija to prizna i ispriča se Đurđica Klancira. Svatko može pogriješiti, ali je korektno priznati pogrešku i ispričati se. Međutim, ako se sve skupa to ne dogodi i policija bude inzistirala da su morali doći, tada ćemo razmišljati i o sredstvima pravne zaštite. Ne toliko da se zaštiti sama Đurđica Klancir jer ovo je događaj koji je prošao, nego da dođemo do pravorijeka koji može biti značajan za neka buduća postupanja.”
Tuže li se novinari, mediji previše?
“Otprilike nekih 25 godina govorimo da se tuži previše, stvarno mso suočeni sa situacijom da imamo najveći broj tužbi u Eruopi, možda i šire. Izgleda da je to dio našeg mentaliteta i dio načina koji smatramo primjerenim kad se u javnosti pojavi nešto što nam škodi i mislim da je i to problem. Problem je dijelom i sudska prakva koja tužiteljima daje određene sume novca koje nisu zanemarive u našem društvu. Imate situacija da su pojedinci za istu informaciju tužili desetak medija, a malo je sudaca koji su senzibilizirani za temu da moraju znati sve o svim tužbama pa je pitanje tko je uzrokovao duševne boli pa imate situacije da u desetak procesa tužitelj dobije po 30-ak tisuća kuna, to su ogromni novci. Sigurno tu ima i lukrativnih pobuda određenih tužbi. No i mi koji branimo novinare i medije moramo priznati i biti pošteni i reći da u dijelu medija ima situacija da se objave neistinite informacije koje nekome škod i taj mora imati pravo da dobije određenu satisfakciju. Pitanje je kako će razvijati svijest kako se popravlja šteta, mi smo skloni samo dobiti novce. No ja znam i tužitelje koji su tužili za jednu kunu, koji su tražili da se utvrdi neistinost tvrdnje. Ako i pribjegavamo sudskoj zaštiti nemojmo smatrati da je novac jedini način.”
Ministar je najavio da će izmijeniti pravilnik ako nije kvaliteta. Je li on zaista toliko nedoređen i treba li još radikalnije mijenjati Zakon o kaznenom postupku?
“U ovom konkretnom slučaju mislim da uopće nije bio problem pravilnika. Najinvazivnijom mjerom se ide ako je ona stvarn ojedini načini. Mislimda je ovdje problem da netko promisli što radi, vodi računa o kontekstu. Mislim da bi isprika zaista bila najbolje rješenje, tada bismo imali povjerenja da je policija u stanju priznati vlastitu pogrešku i ispričati se.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook| Instagram
