U Novom danu situaciju u Uljaniku komentirao je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić - posljednji veliki naručitelj Jan De Nul od Uljanika traži povrat milijardu kuna za predujam za jaružalo, a danas se na očekuje još jedno sudsko ročište na kojem će se odlučivati hoće li Uljanik u stečaj ili će kao 3. maj dobiti još jednu šansu.
Što možemo zaključiti oko današnje sudske odluke o stečaju – može li ta odluka nešto promijeniti i može li dolazak kineskih investitora dovesti do promjene?
“Ako govorimo o jaružalu, vjerojatno bi svaka odluka o formalnom stečaju dovela do raskida svih ugovora koji su na snazi jer je to vjerojatno ugrađeno u međusobne ugovore kao raskidna klauzula. Mi još nemamo računicu, po svakoj novogradnji – je li se netko sa strane Vlade i države preračunao i umjesto da se izborio u Bruxellesu za financiranje završetka brodova, dozvolio da svi kupci iskoče i da se naplaćuju jamstva”, smatra Goranko Fižulić.
VEZANA VIJEST
“Danas je pitanje može li se išta u Uljaniku dovršiti – nema ni kooperanata ni građevinskih radnika, a to je vidio i nizozemski naručitelj i morao iskočiti iz tog ugovora. Ono što treba zanimati javnost jest je li ovaj račun od 3,1 milijarde kuna, odnosno predviđenih 4 milijarde kuna naplaćenih jamstava, mogao biti manji da je Vlada donijela odluku o dovršenju svih tih brodova na način da ih država izravno ili neizravno financira.”
“Što se tiče kineskog potencijalnog partnera, ajmo sebi postaviti pitanje zašto bi Kinezi danas kupovali Uljanik ili 3. maj. Što dobivaju? Kada kineske kompanije ulaze u europske zemlje ili SAD, one to rade ili da bi dobile tržište ili da bi došle do tehnologija i znanja koja još uvijek nemaju. Ni jedno ni drugo kod hrvatske brodogradnje ne može biti slučaj. Postoji samo treći element, koji smo već gledali u slučaju Darka Končara – da se razmišlja o prenamjeni zemljišta na kojem se nalazi Uljanik. I kineske kompanije moraju zaraditi novac – ako se novac ne može zaraditi od brodogradnje, a znanja više u Uljaniku nema jer su svi otišli – ostaju samo nekretnine. Što je to toliko važno u Hrvatskoj da bi Kina trošila novac na kupovinu brodgrd i što bi ona sutra napravila s tom brodogradnjom? Ne može nešto što je neprofitabilno, gubi novac i ovisi o državnoj potpori, postati profitabilno samo zato što će vlasnici toga postati Kinezi.”
Koje je jedino moguće rješenje – je li to stečaj?
#related-news_0
“Ili su se stekli uvjeti za stečaj ili nisu. To je procjena suca. Ako su se stekli, a vjerojatno jesu odavno, onda se kroz stečaj tamo može dogoditi likvidacija, dakle tamo više neće biti brodogradnje, ili preustroj na novou koji je danas održiv financijski i tehnološki – od Jadroplinije, do ratne mornarice, specijalizacije za pojedine vrste brodova,…”
Što se mijenja u slučaju da se danas proglasi stečaj u Uljaniku u eventualnim pregovorima oko kineskih ulaganja?
“Ništa – jer je država najveći vjerovnik i kroz stečaj će kontrolirati što će raditi stečajni upravitelj. Naravno da će svaki kupac vrlo rado, ako postoji vrijednost u tome, kupiti nešto što je provučeno kroz stečaj jer je na taj način očišćeno od svih mogućih skrivenih tereta koje jedna ovakva kompleksna tvrtka može nositi ako idete u nagodbu. Prema tome, ako postoji vrijednost, a kod Uljanika je nesporno da postoji u zemljištu, u nekretninama, može li ili ne može doći do prenamjene tog zemljišta – o tome odlučuje država.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter| Facebook | Instagram
