Predsjednik Vrhovnog suda, Đuro Sessa, gostovao je u Točki na tjedan.
Jesu li stranke dostavile financijska izvješća DIP-u?
VEZANE VIJESTI
Svi su dostavili. Izvješća se podnose u posebnom informatičkom obliku i vrlo lako se obrađuju. Tu će se vidjeti koliko su stranke i liste potrošile. U roku od 60 dana će DIP objaviti koliki su ti troškovi.
Zašto 60 dana?
Zato što postoje i određeni postupci koji se vode u vezi s tim prijavama. Oni ne završavaju samo na prijavi, nego i u nadzoru nad tim troškovima. DIP može tražiti posebna očitovanja i zato je taj rok nešto duži.
Koje mehanizme ima DIP da provjeri točnost financijskih izvješća?
Ima obavijesti u nadzoru, može nadzirati troškove, propitivati izvješće i njegovu vjerodostojnost, a nakon toga može, ako smatra da postoje neke nepravilnosti, provjeravati je li to točno.
Radi li to DIP?
Radi, traži očitovanja. Radi.
Stranke, možemo to tako reći, dosta ležerno pristupaju izvješćima, jer ne postoje mehanizmi kojima ih DIP može uhvatiti u laži. Primjerice, ako stranka kaže da je imala u cijeloj Hrvatskoj 70 plakata, kako znate da ih nije imala 700?
Na temelju općih saznanja, a možemo tražiti narudžbenice, vidjeti tko su društva koja su pružala uslugu. Nismo mi policija i nemamo istražne ovlasti, ali sankcije mogu biti dosta ozbiljne, može se strankama uskratiti pravo na naknadu troškova izborne promidžbe, ako su u postupku trošenja i primanja donacija prekršila pravila koja su novim Zakonom o financiranju političke promidžbe propisana. Svaki udarac po džepu je sankcija.
Da, ali ako imate 4 milijuna kuna i kazne vas sa 40.000 i nije neka kazna.
40.000 po kandidatu. Ako se poveže, onda to nije toliko malo.
Kako gledate na činjenicu da se od strane vladajućih krši preporuka da promocija nekih projekata ne služe kao predizborna promidžba?
To nije samo HDZ, to je fenomen vezan uz bilo koju vladu. Etičko povjerenstvo je reklo da se neke aktivnosti ne mogu odvojiti od činjenice da se događaju pred izbore. Postoje događanja i projekti vezani uz redovno djelovanje državnih dužnosnika i to se ne može prekinuti. A svjestan sam da se i redovni posao koji ima pozicija koristi i za izbornu promidžbu.
Što je s plakatima Grada Zagreba?
Tu smo u postupku, još tražimo neka očitovanja i odgovore. To će biti i pitanje o kojem ćemo morati kao kolektivno tijelo odlučiti, ja bih se zasad suzdržao od ocjene.
Dosad nitko još nema pravomoćnu presudu za muljaže u izbornoj kampanji.
A zašto vi mislite da postoje muljaže?
U Fimi mediji nije bilo muljaža?
Fimi media će se pravomoćno presuditi pa će se vidjeti. Dotad se ne mogu razmetati odlukama koje nemaju uporište u nekoj odluci.
Imate li mehanizme provjeriti je li netko prijavio istinu?
Određene ovlasti imamo kroz Zakon o financiranju i njih ćemo koristiti koliko možemo, ne možemo izaći izvan zakona, jer mi nismo aktivisti koji bi izašli iz okvira zakona.
Zbog čega tako slab odaziv na europskim izborima?
Teško je na to odgovoriti. To bi trebala neka sociološka analiza.
Što mislite o uvođenju obveznog glasanja? Profesor ustavnog prava, Branko Smerdel, smatra da to nije dobro.
Ja isto mislim da to nije dobro. Jer i neizlazak na izbore je na neki način jasan stav i izražavanje vlastite volje. Slab odaziv je utoliko što mislim da birači u Hrvatskoj nemaju još taj pojam o Europskom parlamentu i europskim institucijama kao o nečemu što djeluje u njihovoj svakodnevici. Ne vidimo direktne koristi i efekte europskih tijela na svakodnevni život. Postoje demokratski deficiti funkcioniranja tih institucija, između ostalog.
Kako ćete provjeriti oglašavanje na društvenim mrežama? Pitat ćete Facebook koliko su stranke potrošile?
Ne, prvo ćemo pitati stranke.
I vjerovat ćete im što kažu?
Odnekud treba početi i nekad treba početi vjerovati. Ja jamčim biračima da će izbori biti provedeni propisno. To nije stvar samo DIP-a, nego prije svega i biračkih odbora.
Je li dobro ustrojen na svim izborima nadzor na biračkom mjestu? Mogu li se i dalje ukrasti glasovi?
Naš izborni sustav je siguran, jer ima dvostruki način registracije. Jedan je papirnati, koji je najsigurniji. Ako netko sumnja u rezultat izbora na nekom biračkom mjestu, može se sve provjeriti. Sve je provjerljivo i zato je naš sustav u tom smislu siguran. Možda je nešto sporiji, ali je siguran.
Zbog čega institut izborne šutnje? Što mu je svrha?
Ja ne vidim razlog za izbornu šutnju, mislim da je to jedan atavizam. Jer u današnjem sustavu protoka informacija i mogućnosti da se svakoga bombardira raznoraznim porukama – to je nemoguće održati. Ako je nemoguće održati, nemoguće spriječiti i nemoguće kontrolirati, onda je treba ukinuti. Ona sama po sebi nije potrebna, ali nije loše u subotu se malo odmoriti od poruka pred izbore.
Jesu li dobro targetirani svi problemi pravosuđa kad je riječ o korupciji?
To je jedna tema o kojoj se unutar Vijeća Europe razmišlja. GRECO je ponovio nešto što je opća sjednica Vrhovnog suda rekla u prosincu 2017. Stvar je ova, mi mislimo, kao Vrhovni sud, ako postoji 40-42 suca Vrhovnog suda, ako među njima ne može postojati osoba koja je pogodna da bude predsjednik vrhovnog suda, da onda nešto nije u redu sa sudom. Ne dovodimo u pitanje pravo državnog poglavara da imenuje predsjednika, nego smatramo da bi to trebalo biti unutar institucije. To je naš temeljni stav. Ovo što će sada ministarstvo učiniti, mislim da bi trebao postojati jasan slijed pravila, dosad ih nije bilo i kreirala su se od slučaja do slučaja.
Je li previše 480 dana da se završi postupak?
Previše je. Izgubili smo 10 godina za reformu parničnog postupka. Tu smo izgubili sad ovo što na sudu sad rješavamo. Mi smo se sami svojim snagama hvatili ukoštac s tim problemom. Ako Vrhovni sud ima toliki nedostatak, to nije problem Vrhovnog suda, nego je problem kompletne administracije u državi.
Je li predugo da se presuda piše dulje od mjesec dana?
Svaka odluka Vrhovnog suda u svojim načelima tumači zakon i ima neke kontrolne mehanizme prije nego izađe van. To nije ništa neuobičajeno.
Ministarstvo razmišlja da se ograniči dodatak na plaću vrhovnih sudaca za aktivnosti koje obavljaju mimo te funkcije. Koliko vi zarađujete, ako nije tajna?
Primam naknadu kao član DIP-a oko pet tisuća kuna i to je moja jedina dodatna zarada. Nijedanom sucu, koji ima dodatne angažmane, nije posao sudovanja opterećen zbog toga. Da suci koji ostvaruju dodatnu zaradu da zbog toga manje rade, nije istina.
Građani sve manje vjeruju u pravosuđe.
Pitanje povjerenja u pravosuđe nije utemeljeno u činjenicama, nego u emocijama. Ako u sudove godišnje dolazi oko 1,2 milijuna predmeta, i ako se svake godine smanjuje broj neriješenih predmeta, znači da ti suci, kvragu, nešto rade i pokušavaju ostvariti funkciju zbog koje postoje. Naravno, u svakom žitu ima kukolja i zaista ima situacija koje su vrlo teško razumljive i koje zavređuju svaku moguću kritiku, a njih samo isticati, a ne uzeti cjelokupni sustav da ipak funkcionira, nije dobro. Naravno da postoje iznimke, postoje suci koji su aktivisti, suci koji su politizirani.
Što je s institutom pomilovanja?
On apsolutno treba ostati u rukama državnog poglavara, samo je pitanje te procedure i koliko će državni poglavar uzimati u obzir dostavljena mišljenja.
Slažete li se s odlukom predsjednice o pomilovanju Huanita Luksetića?
Mislim da je to preishitrena odluka. To je jedna teška situacija, ali ako je pomilovan Luksetić, zašto onda nije pomilovan i ovaj drugi koji je bio uključen u slučaj.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
