Darko Petričić, politolog gostovao je u Novom danu i, uoči izbora za Europski parlament, komentirao provođenje izbora u Republici Hrvatskoj, kao i probleme s popisom birača.
Broj birača mijenja se po čudnom principu, raste i pada. Sad imamo brojku od 3,7 milijuna birača. Kako su došli do te brojke?
To su podaci od 27. travnja koje je objavilo Ministarstvo uprave. Mi smo nakon objave tog podatka tražili od ministarstva da nam po općinama i županijama dostave podatke, međutim, oni su odgoovorili da oni ne raspolažu takvim podacima. Kako su onda došli do broja od 3 milijuna i 700 tisuća? Odgovor je samo jedan, ti podaci su iz rukava, jer ne postoji nijedna zakonitost koja bi potvrđivala njihove rezultate i broj birača. Od devedesetih godina je evidentirano čak preko 700.000 birača više, a sad taj broj iznosi alarmantnih 250.000 ljudi više nego što je u Hrvatskoj punoljetnih građana.
VEZANE VIJESTI
Kako je to moguće?
Pretpostavljamo da je to zbog toga što vladajuća struktura, odnosno ljudi koji upravljaju izborima, DIP i Ministarstvo uprave imaju u rezervi višak broja birača, koje mogu ubaciti strankama koje će dobiti izbore.
Kako bi se to moglo ubaciti?
Ne postoji apsolutno nikakva kontrola izbora, od kontrole izbora imamo samo GONG, koji ne raspolaže dovoljnim brojem članova ni resursa ni mogućnosti da kontrolira izbore. Izbore treba kontrolirati od prebrojavanja glasova u izbornoj jedinici, obrade podataka u Apisu i konačne objave DIP-a. Mi nemamo takve resurse.
Vlaho Orepić je za vrijeme svoga mandata krenuo u akciju gdje se pokušalo bar dijelom provjeriti broj birača, ali čini se da nije bilo rezultata.
On je pokrenuo dvije inicijative za svog kratkog mandata, jedno je bilo sređivanje biračkih popisa, a drugo obračun s kriminalom i korupcijom u pravosuđu. Nijedan nije dovršio, ali za vrijeme njegovog mandata policija je izlazila na teren i provjeravala žive li građani na toj adresi. U Republici Hrvatskoj postoje dva apsurda, to što imamo više birača nego punoljetnih građana, a drugi je što postoji 14 gradova koji imaju preko 3000 stanovnika, gdje postoji više birača nego što je ukupno stanovnika u tim gradovima i to traje već deset godina. Podaci se uredno objavljuju, a nitko da reagira i pokrene akciju da se utvrdi o čemu se radi.
Imamo li uopće točan podatak koliko ljudi živi u Republici Hrvatskoj?
Čini mi se da je devedsete bilo između 4,5 i 4,7 milijuna ljudi. Danas se ta brojka približila službeno 4 milijuna i 70.000. Taj broj treba smanjiti za približno za 300.000 ili 500.000 ljudi koji su napustili Hrvatsku. Bez obzira što su napustili, oni se i dalje vode kao glasači i stanovnici. Drugo, tim ljudima nije omogućeno glasanje u inozemstvu, putem interneta ili putem pošte. Mi upotrebljavamo i dalje principe i modele glasanja iz kamenog doba, a ni to nije najtransparentnije, jer nitko se ne potpisuje za vrijeme glasanja i tko garantira da neće netko zaokružiti 100 ili 200 ljudi i dati glas nekoj stranci.
Kako su se mijenjali ti birački popisi?
Mi nemamo resurse da utvrdimo zašto je do toga došlo i na temelju kojih parametara je došlo do skoka broja birača. Odlučili smo internacionalizirati taj problem i uputiti Europu o kakvim se problemima ovdje radi.
Imali smo i situaciju s prikupljanjem potpisa za referendum, gdje se nije znalo tko treba prikupiti koliko potpisa.
Inicijativa Narod odlučuje je trebala skupiti preko 380 tisuća potpisa, oni su to skupili i vladajući su rekli da to nije dovoljno. Ova vlada i ova vlast na sve načine pokušavaju onemogućiti i spriječiti sudjelovanje građana u neposrednom odlučivanju i neposrednom utjecanju na politiku. Nigdje u Europi nisam sreo nijednu državu gdje treba skupiti tako puno potpisa u tako kratkom vremenu. Bojim se da su to podaci iz rukava koje vladajući potenciraju i onemogućuju inicijative da prikupe dovoljan broj potpisa.
Tomislav Karamarko je rekao da su na prošlim parlamentarnim izborima u Apisu pokradeni rezultati HDZ-a. Kako se kontrolira rad u Apisu?
Na prošlim parlamentarnim izborima pokrenuli smo inicijativu da dođemo do Apisa da vidimo kako se tamo prikupljaju i obrađuju podaci. Aktivisti nisu mogli proći dalje od porte, bez obzira na odluku DIP-a, koji su rekli da možemo slobodno ući, ali su se interno dogovorili da se to zabrani. Mi ne znamo što se u Apisu događa, ne znaju vladajući i ne zna Gong, koji bi trebao znati na koji se način obrađuju rezultati. Ja više ne znam, osim da se žalimo institucijama Europske unije, što da radimo s ovim izborima.
Zašto je broj birača u biračkom popisu važan, što znači veći broj od stvarnog broja?
Ovakav način glasanja, izlaženja na izbore i sudjelovanja u političkoj vlasti nije pošten zbog dvije stvari, prvo – postoji velik broj glasova koji se uvijek mogu prebaciti jednoj ili drugoj stranci i na taj način se podešavaju glasovi, a ne možemo provjeriti radi li se to u Apisu ili u DIP-u. Drugo, D’Hondtova metoda nije poštena, možda bi bilo vrijeme da se pronađe neka nova metoda osim D’Hondta.
Kako objašnjavate smanjenu izlaznost na izbore?
Postoji realna opasnost da na ovim izborima izlaznost bude manja od 30 posto. Ja ocjenjujem da će biti između 20 i 30 posto. Ako bude manja od 30, to je zvono za uzbunu i pokazatelj da treba nešto promijeniti u hrvatskim izborima, modelima, preračunavanjima. S ovakvim šarolikim objavama podataka, gdje nema konsenzusa u elementarnim stvarima, kao što je broj birača, dovodi se u pitanje hrvatska vlast, politika i legitimitet izbora.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
