Visoke trgovačke marže, turistička potrošnja, nedostatak konkurencije i država koja na sve sliježe ramenima – glavni su razlog što se Hrvatska godinama suočava s neproporcionalno visokom razinom cijena u odnosu na ekonomsku razvijenost.
Cijene hrane i pića u Hrvatskoj približile su se na 97 posto prosječnih u EU s 92 posto iz 2008. godine, kruh i žitarice skuplji su 3 postotna poena, a prije deset godina su bile šest posto jeftiniji, piše Večernji list.
Mlijeko, sir i jaja skočili su s razine od 91 na 96 posto prosječne cijene u EU. Od važnijih prehrambenih artikala jedino je meso neznatno palo s 86 na 85 posto prosjeka EU, ali zato je alkohol srezan sa 105 na 101 prosjeka EU.
VEZANE VIJESTI
Europski statistički ured Eurostat objavio je najnoviju usporedbu ekonomske razvijenosti, kupovne moći i cijena država članica za 2018. godinu koja je pokazala da se u deset godina Hrvatska nije pomaknula s mjesta kad je u pitanju razvijenost zemlje u odnosu na prosjek EU te je hrvatski BDP po stanovniku 63 posto prosjeka EU. Među tranzicijskim zemljama lošije desetljeće iza sebe ima jedino Slovenija, koja je nazadovala tri postotna poena, no uz važnu napomenu da je Slovenija startala sa znatno više razine razvijenosti te je pala s 90 na 87 posto prosječne razvijenosti. Hrvatska je od 2008. padala sa 63 do 59 posto prosječne razvijenosti EU, da bi se lani vratila na stanje iz 2008. Uz Grčku, među starim članicama EU, jače posrtanje primjetno je u Portugalu, Španjolskoj i Italiji – državama mediteranskog kruga koje su se zbog dužničke krize bitno udaljile i od vlastitih postignuća, a ne samo od zapadnih ekonomija.
Za razliku od razvijenosti gdje postoji realna mogućnost da nas u idućih pet godina prestigne i Bugarska, Hrvatska cijenama velikim koracima grabi prema ili čak i iznad EU prosjeka. Hranimo se skuplje nego Britanci, slično kao Slovenci i Španjolci, dok su ostale tranzicijske zemlje bitno jeftinije. U Mađarskoj i Češkoj hrana je na oko 84 posto prosjeka EU, Bugarskoj 74 posto, Poljskoj 67 posto, Rumunjskoj 65 posto. Zašto? Kod kruha se vidi da nije problem u PDV-u jer je PDV na kruh samo 5 posto, a svejedno cijene idu gore! Željko Lovrinčević, analitičar Ekonomskog instituta Zagreb, kaže da jedan od razloga može biti turizam, gdje se turistička potrošnja cijenama negativno prelijeva i na domaće stanovništvo, ali turizam nije ključan.
Mala zemlja sa slabom konkurencijom
“Mala smo zemlja sa slabom konkurencijom. U nizu područja imamo ili monopole ili oligopole počevši od građevine, prodaje na malo, do telekomunikacija. Dosta je neliberaliziranog tržišta u području usluga, od odvjetničkih do usluga prijevoza, što također ima utjecaja na cijene”, kaže Lovrinčević. Treći važan razlog što smo skuplji u odnosu na nama usporedive države trgovačke su marže. Porezni stručnjak Vlado Brkanić izračunao je da su nakon 2010. godine četiri vodeća trgovačka lanca u Hrvatskoj gotovo udvostručila visinu marže. Primjerice, 2010. godine većina trgovačkih marži kretala se oko 17 posto, a 2015. marža je bila viša od 30 posto.
“Gdje god je puno korupcije, visoka je razina cijena. Kod nas je puno posrednika, svatko želi zaraditi i imamo što imamo – previsoke cijene”, kaže Lovrinčević. Napominje da je u hrvatskoj trgovini izražen i problem transfernih cijena, zbog visokog udjela stranih trgovačkih lanaca.
“Dio velikih trgovačkih lanaca kod nas namjerno posluje s gubicima kako bi dobit preselili u matične države”, kaže Lovrinčević. T
o se radi tako da hrvatska tvrtka kćer uvozi znatno skuplju robu iz povezanih društava gdje je sjedište vlasnika, pa se ekstradobit ostvaruje u matičnoj zemlji. Dio razlike u cijeni treba pripisati i skupljem kapitalu u Hrvatskoj u odnosu na kamate po kojima se zadužuju strani lanci jer se i kamate prelijevaju na maloprodajne cijene. Agrokor se, na primjer, godinama zaduživao uz kamatu od 10 i više posto, za razliku od konkurenata koji, upravo za tu razliku u kamati, mogu biti jeftiniji, no često to nisu.
Rast u Hrvatskoj – 1,6 posto
Konvergencija prema stupnju razvijenosti posve je druga priča.
“U vrhu se prema brzini promjene nalaze četiri zemlje koje su niskim poreznim opterećenjima, privatizacijom, privlačenjem izravnim stranih ulaganja, fiskalnom disciplinom, institucionalnim napretkom, poboljšanjem položaja na ljestvicama lakoće poslovanja i konkurentnosti te reformama javne administracije izazvale veliku konvergenciju svojih gospodarskih sustava prema standardima gospodarstva EU: Litva je ‘konvergirala’ sa 60% na 81% EU prosjeka, Rumunjska s 43% na 64%, Poljska s 53% na 71% te Letonija s 57% na 79%”, tumači Velimir Šonje, osnivač Arhivanalitike.
“Ako se ponderira razina razvoja i brzina konvergencije, Hrvatska je uvjerljivo najneuspješnija članica EU: Bugarska jest slabije razvijena, ali brzo konvergira, a Slovenija nije konvergirala, ali je mnogo razvijenija”, ističe Šonje.
U posljednjih 15 godina prosječni rast u HR bio je samo 1,6% . Šonje je izračunao da bi Hrvatska tek za 15 godina, bude li rasla 2 postotna boda brže od prosjeka, mogla dostići 85 posto BDP-a EU.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.
