Što će biti s azilantima kojima uskoro istječe pravo na smještaj, a koji se pritom nisu uspjeli snaći, te što je s problemima oko organizacije učenja hrvatskog jezika koji je ključan za integraciju? Pitanja su to koja smo postavili nizu institucija nakon što je odjeknula informacija da velikom broju azilanata ističu dvije godine duga prava.
Stotinjak azilanata do kraja godine ostaje bez prava na stan i plaćene režije – no neki od njih, iako će proći rok od dvije godine, neće biti sposobni dalje brinuti o sebi i obitelji. Prije svega šest samohranih majki s ukupno 13 djece.
“Mislim da je to greška sustava, jer mnogi od njih pokazivali su interes i za učenje jezika i zapošljavanje”, kaže Tatjana Tadić iz Are You Syrious.
Tijekom 2017. godine pravo na stan dobilo je 195 azilanata. Do lipnja ove godine 79 azilanata napustilo je smještaj što zbog zapošljavanja, što zbog odlaska iz Hrvatske. Pravo do kraja godine ističe za njih 116.
U Ministarstvu demografije kažu: Dvije godine su rok u kojem se očekuje da se mogu brinuti sami za sebe.
VEZANE VIJESTI
Kada to izostane, osobe pod međunarodnom zaštitom i dalje koriste prava u sustavu socijalne skrbi koja nisu vremenski ograničena.
Zbog potrebe pojačanog rada na integraciji ove skupine korisnika, u svim centrima za socijalnu skrb i podružnicama imenovani su stručni radnici za rad s osobama pod međunarodnom zaštitom kako bi im pomogli u ostvarivanju prava
Intergacija je dvosmjeran proces
Drugim riječima, postaju socijalni slučajevi – što možda i ne bi, smatraju u civilnom sektoru, da je država u zaista dugom razdoblju od dvije godine za njih bolje skrbila. Stalno ističu probleme s organizacijom učenja jezika: Sada je opet u zastoju zbog javne nabave, počet će opet tek u kolovozu.
Ministarstvo obrazovanja pak ističe i druge probleme. “Dosadašnja praksa je pokazala da barem 30 posto azilanata koji tečaj upišu ga naposlijetku ne završi zbog kretanja unutar Hrvatske ili Unije ili nedovoljne motiviranosti – a Ministarstvo ipak ugovornoj instituciji isplaćuje minimalno 4500 kuna po kandidatu koji se prijavio, a nije pohađao tečaj”, kaže Maro Alavanja iz MZO-a.
Problema su svjesni i u Uredu za ljudska prava koji koordinira sva tijela uključeba u sustav integracije. “Dosta se radi, institucije se dosta trude, ali uvijek je nedovoljno i uvijek možemo bolje i više”, priznaje Danijela Gaube.
I na tome će, obećavaju raditi. U sljedeće tri godine planiraju dodatne projekte jer prije svega, državi bi trebalo biti u interesu da integracija ljudi kojima je dodjelila azil bude uspješna.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
