Predsjednik Hrvatske liječničke komore Krešimir Luetić bio je gost Dnevnika. Komentirao je kolektivne pregovore o plaćama u zdravstvu, zahtjevima liječnika, kao i što misli o ministru zdravstva Milana Kujundžića.

Čuli ste ministra i jučer i danas, ali slušamo svi skupa i premijera i ministra financija. Vaš dojam, što će se događati prije svega s plaćama u zdravstvenom sustavu?

Pa evo, ova tužna epizoda gdje ministar zdravstva parafira kolektivni ugovor s reprezentativnim sindikatima, a onda nekoliko dana nakon toga hrvatska Vlada odbija prihvatiti parafirano zapravo dovoljno govori o ozbiljnosti kolektivnih pregovora koji su se odvijali tijekom ovog ljeta. Nažalost, nemam velika očekivanja od nastavka kolektivnih pregovora, ali podsjetit ću hrvatsku javnost da liječnici niti ne sudjeluju u pregovorima i zapravo da smo jedina zemlja u Europi u kojoj nositelji sustava nemaju mogućnost niti sudjelovanja u pregovorima o svojim plaćama.

Pojasnimo samo gledateljima zašto je tome tako, odnosno koji je to element zakonskog sustava koji to proizvodi.

Evo, još prije pet, šest godina donesen je zakon o reprezentativnosti koji onemogućava liječnički sindikat kao reprezentativni sindikat liječnika sudjelovati u kolektivnim pregovorima. Naime, zakonsko definiranje reprezentativnosti je takvo da liječnici ne mogu zbog svojeg manjeg broja u cijelom sustavu zdravstva sudjelovati i ispuniti tu normu.

S druge strane, sama šefica medicinskih sestara u sindikalnom smislu, gospođa Prašnjak kaže ne može se miješati jabuke i kurmpire, ako jabuka nedostaje na tržištu. Na koji način onda eventualno liječnici mogu izboriti bolje uvjete za sebe ako ih se na ovaj način potiskuje ili se onda na kraju kolektivni ugovori ignoriraju?

Pa gledajte, još jednom ću slikovati objasniti. To je kao da, recimo, o plaćama pilota pregovara zemaljsko osoblje ili kao da recimo o plaćama sudaca pregovara pomoćno osoblje na sudovima. Dakle, liječnici zahtijevaju ili strukovni kolektivni ugovor ili posebni zakon o plaćama liječnika. To je jedini način na koji mogu samostalno pregovarati o svojim pravima.

Ministar Kujundžić jako dugo vremena i sam je bio sindikalist, ne bi li onda bilo logično da on bude prvi taj koji će to progurati i tako postaviti?

Bilo bi. Ministar je bio tajnik Hrvatskog liječničkog sindikata čini mi se skoro 15 godina i za očekivati je da poznaje ovu problematiku dovoljno. Upravo zato nas žalosti kad se ovakvi događaji odvijaju gdje se i parafiraju određeni pregovori, gdje se obećava već dvije godine uključivanje liječnika u kolektivne pregovore, a to izostaje od onih koji bi to trebali odraditi.

Ministar je prije dva dana dežurao u dnevnoj bolnici u Zagvozdu. Je li to možda ne pretjerano uspješan pokušaj osobnog PR-a ili konačni dokaz da sustav ne funkcionira ako on s godišnjeg odmora mora krpati rupe?

Treba reći da je profesor Kujundžić doista izvrstan liječnik, dobar gastroenterolog, kvalitetan stručnjak i da ova epizoda o odrađivanju smjene endoskopije u Zagvozdu zapravo najbolje oslikava manjak liječnika u Hrvatskoj. Činjenica da ministar mora odraditi smjenu u Zagvozdu tijekom svog godišnjeg odmora zapravo najbolje opisuje koliko je velik kadrovski deficit liječnika u našem zdravstvenom sustavu.

Kaže Plenković, moramo se kretati u okvirima mogućeg. Što bi to eventualno moglo značiti najesen i koja je vaša strategija?

Pa ja bih prvo, na tragu ovog odrađivanja u Zagvozdu, rekao da mi trebamo ministra zdravstva, profesora Kujundžića koji će se baviti uređivanjem sustava, upravljanjem sustavom i njegovim unaprjeđivanjem, a tek onda sekundardno ako može nek pomogne tamo gdje najbolje zna i gdje je najbolji stručnjak na ovim pojedinim slučajevima u KB Dubrava. Što se tiče strategije liječnika i liječničkog staleža, gledajte – nas je šreko 800 otišlo u ovih 6 godina iz Hrvatske, naših kolega upravo. Zadnjih dana svjedočim da dva mlada bračna para napuštaju našu zemlju i odlaze u inozemstvo. Treba liječnicima vratiti perspektivu i budućnost u ovom našem hrvatskom zdravstvenom sustavu. Inače, bojim se da uskoro neće nas imati tko liječiti.

Vaši minimalni zahtjevi?

Minimalni zahtjevi čak ovaj tren nisu financijski u smislu, dakle licitiranja u postotcima, nego su uvažavanje liječnika kao sugovornika, kao ravnopravnih partnera u kolektivnim pregovorima o svojim plaćama i obavezama, dakle poseban zakon ili strukovni kolektivni ugovor.

Najesen, jer očito neće biti prije, raspravljat će se u Saboru i o opozivu ministra Kujundžića. Što kažete na argumente koje nudi oporba? Treba li on otići?

Pa to je pitanje za premijera, za saborsku većinu, to nije pitanje za stalešku organizaciju. U svakom slučaju, politika koja je iznijedrila ministre – ista ta i odlučuje o njihovoj sudbini.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.