Znate kako to ide – dogovori se neka plaća, neko radno vrijeme, slobodni dani… Obično prva plaća bude O.K., jer ste počeli raditi rano u sezoni, nema još gužve, pa bude i slobodnih dana, sve prema dogovoru. Ali kad krene puni zamah sezone, stvari se temeljito mijenjaju.
Tim je riječima 35-godišnji Splićanin započeo priču o svojim iskustvima u sezonskom radu u turizmu, prije svega prošlogodišnjem poslu recepcionara u jednom bračkom obiteljskom hotelu.
Turistička sezona uskoro će se početi zahuktavati, prati je optimizam ministarstava turizma i rada, iz kojih, među ostalim, najavljuju i rekordne brojke u zapošljavanju sezonaca, no naš sugovornik (želio je sačuvati anonimnost držeći da je, usprkos lošim iskustvima, bolje ostati u dobrim odnosima s bivšim poslodavcem), zahvaljujući prethodnom iskustvu, nije želio i ove godine biti dio te priče.
PROČITAJTE JOŠ
Napominjući da se njegovo iskustvo gotovo nimalo ne razlikuje od onoga što kod privatnih vlasnika malih obiteljskih hotela, restorana, skuter-agencija, jahti u čarteru itd. doživljavaju drugi sezonci – kuhari, konobari, sobarice, perači brodova…, kaže da je najcrnja točka – prekovremeni rad.
“Usprkos dogovoru o točno određenom radnom vremenu, od vas se sve češće počne tražiti da ostanete još malo. I ti ostaneš, šta ćeš, treba ti posao. Skupi se tako po 20-30 sati mjesečno koji ostanu u zraku, neplaćeni, naravno”.
Nabrajajući dalje tamne strane sezonskog rada u turizmu, sugovornik Slobodne Dalmacije kaže kako je teško dobiti slobodan dan, bez obzira na prethodni dogovor, čak i za sprovode, a pogotovo ne za vjenčanja, budući da su ona obično subotom, na dan smjene gostiju.
Rijetko se, zatim, događa da sezonci zaposleni kod privatnika rade samo ono što je dogovoreno: Splićanin je uz recepcionarske poslove radio i kao nosač, noćni čuvar i administrator, kuharica je ubrzo postala i peglačica, a sobarice su konobarile, sve bez slobodnih dana.
Što se plaća tiče, bili su prijavljeni na minimalac, a razlika do dogovorenog iznosa isplaćivana im je na ruke, neredovito.
