Prema Zakonu o radu maksimalno se može raditi 180 prekovremenih sati godišnje, a liječnici u KBC-u Osijek odradili su ih 2017. i više od 600, 700...
Krivi su – glasi presuda Prekršajnog suda u Osijeku protiv osmero bolničkih šefova odsjeka, odjela, zavoda i klinika kao odgovornih osoba te KBC-a Osijek kao pravne osobe, jer su zaposleni na tim odjelima, uglavnom liječnici, previše radili prekovremeno. Prijavu je podnijela inspekcija rada zbog velikog broja zaposlenih koji su prekovremeno radili više od 180 sati u godini, koliko je Zakonom o radu dozvoljeno.
Na odjelima je velik broj doktora radio po 500, 600 i više od 700 sati prekovremeno tijekom 2017. godine.
Bolnica je u svoju obranu iznijela da je kao ustanova u javnozdravstvenoj mreži obavezna neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu bilo u smjenama, pomakom radnog vremena, u dežurstvu ili pripravnosti i da zbog nedostatka liječnika taj kontinuitet nije moguće drugačije održati. Organizaciju posla uz prekovremeni rad smatraju postupanjem u krajnjoj nuždi jer otklanja mogućnost smrti pacijenta i ugrožavanja zdravlja pa je taj prekršaj, smatraju, manje zlo. Podsjećaju i na zabranu zapošljavanja iz 2016. godine.
Prema presudi, KBC je morao platiti novčanu kaznu od 8000 kuna, šefica administrativnog odsjeka 400 kuna (jer je sud procijenio da su se ti poslovi mogli obaviti bez toliko prekovremenog rada), a šefovima zavoda i klinika dosuđeno je da plate po 200 kuna kao naknadu troškova prekršajnog postupka.
Osječki primjer nije usamljeni slučaj već redovno stanje u našim bolnicama jer bolnička zdravstvena zaštita dostupna građanima 24 sata na dan počiva na prekovremenom radu liječnika. To znači da bi inspekcija rada mogla svaki dan u bolnice, a sudovi bi mogli isto tako stalno kažnjavati voditelje odjela.
“Rad u KBC-u Osijek, kao i u svim drugim zdravstvenim ustanovama, nemoguće je organizirati bez prekovremenih sati s obzirom na broj zaposlenih zdravstvenih radnika i opseg posla”, rekli su Večernjem listu u ravnateljstvu osiječkog KBC-a.
Prof. Katarina Dodig-Ćurković, pročelnica Zavoda za psihološku medicinu, dječju i adolescentnu psihijatriju i liječnica iznimno deficitarne specijalnosti – u hrvatskoj je 40-ak stručnjaka za dječju psihijatriju – i sama je morala platiti troškove prekršajnog postupka.
“Bez ogromnog broja prekovremenih sati ne možemo raditi jer nas nema dovoljno. Trenutno je pet liječnika na našem Zavodu, dvije su liječnice na porodiljnom, i nas pet pokrivamo stacionar, dnevnu bolnicu s 30-ak pacijenata na dan, dvije ambulante i hitnu, 24 sata svakoga dana. U proteklih osam dana, radila sam četiri puta po 24 sata dežurstva. Kad bi radili striktno prema zakonskom broju sati, posao bi se mogao organizirati za samo dva dana u tjednu. Ostalih pet nemoguće je, a istovremeno mogućnost pružanja zdravstvene zaštite ne smije stati. Posve slično je i na drugim radilištima. Treba li kirurg reći da je odradio dopušten broj sati kad pacijent mora na hitnu operaciju?”, ispričala je za Večernji prof. Katarina Dodig-Ćurković.
