U Točki na tjedan Ivana Dragičević razgovarala je s književnicom Majom Lunde, čiji je roman 'Plavetnilo' nedavno objavljen u Hrvatskoj.

Vaša knjiga, nedavno objavljena u Hrvatskoj, nosi naslov ‘Plavetnilo’, a prethodna ‘Povijest pčela’ ne samo da je bila bestseller nego je jedna od najposuđivanijih knjiga u hrvatskim knjižnicama. U beletristici se bavite temama koje su vrlo stvarne, pišete o našem planetu općenito, ali i o njegovim određenim dijelovima. Kako biste opisali svoj interes za pretakanje u fikciju nečega što je od tolike važnosti za našu budućnost?

“Priča o ovoj knjizi seže u moje djetinjstvo jer je majka sa mnom uvijek razgovarala o pitanjima zaštite okoliša. Rano sam osjetila tu zabrinutost za okoliš. Doista me zabrinjava stanje današnjeg svijeta. Bojim se za budućnost svoje djece i pitam se kakav će biti njihov život, ali i život sve druge djece na ovom planetu, bilo da je riječ o ljudima ili životinjama. Mislim da moje priče proizlaze iz ovoga straha. U Norveškoj kažemo ‘pišite o onom što vas peče’, a mene ovo peče i zato opetovano dobivam ideje o ovoj temi”, objašnjava književnica Maja Lunde što ju je ponukalo da napiše knjigu ‘Povijest pčela’, koja je u Hrvatskoj objavljena lani, a u Norveškoj 2015. godine.

Sjećam se da sam je pročitala, a koju godinu poslije u globalnoj areni počelo se govoriti o onom što se može dogoditi ako pčele nestanu. Na neki način ste predvidjeli što će se dogoditi?

“Ljudi mi katkad kažu da proričem budućnost, ali doista se nadam da nije tako jer radije ne bih da se moji scenariji ostvare, prilično su sumorni.”

Vaše knjige jesu fikcija. No konzultirate se s mnogim stručnjacima, doista duboko uronite u temu. Svi likovi u vašim knjigama imaju čvrstu podlogu u znanosti.

“Da, uvijek istražim koliko god mogu. Kad sam počela pisati ‘Povijest pčela’, šest mjeseci sam se koncentrirala samo na istraživanje. Pogledala sam sve dostupne dokumentarce, pročitala sve knjige, članke. I, dakako, uvijek se pokušavam povezati s najrazličitijim stručnjacima. Isto tako, tekst im uvijek pošaljem na čitanje i tražim da me upozore na bilo kakve kardinalne pogreške. Želim biti točna, pišem o činjenicama i stvarnosti pa ništa ne želim lažirati ako ne moram.”

Vrlo zanimljivo, s obzirom na to da su ovo romani. ‘Plavetnilo’ je knjiga upravo objavljena u hrvatskom prijevodu. O kojoj temi govori u planiranoj kvadrilogiji o klimatskim promjenama?

“Kad sam napisala ‘Povijest pčela’, nisam mislila da ću pisati još knjiga o tome. Ali kad sam počela pisati o toj temi, u meni kao da se nešto otvorilo. U glavi su mi se iznenada pojavile sve te druge priče te sam počela malo drukčije promatrati svijet i iznenada sam počela uočavati mnogo različitih priča. No priča o “Plavetnilu” započela je mnogo prije nego što sam dovršila “Povijest pčela”. U glavi sam imala dvije slike koje su me zanimale, a koje nisam mogla zaboraviti. Prva je bila slika postarije, vrlo ljutite žene pokraj vodopada u današnjoj Norveškoj. Počela sam istraživati tko je, zašto je ljutita, kakav je život vodila i koja je poveznica s tim vodopadom. A druga slika bila je ona mladoga muškarca koji sam hoda sušom poharanim krajolikom južne Europe u bliskoj budućnosti. I zatim nađe brod. Samo sam toliko znala o njemu. Znala sam da je osamljen, a poslije sam doznala da je s njim i mala kćer. Pa sam i njega počela istraživati. Zanimalo me tko je i što mu se dogodilo, željela sam doznati više o tom toplinskom valu i brodu. A zatim sam shvatila da su ove dvije priče zapravo povezane i da je tema vode ono što ih povezuje. A i brod, koji ima središnju ulogu u ‘Plavetnilu’.”

Zanima me vaš proces. Kao što ste rekli, pišete o  činjenicama pa želite da vam stručnjaci pregledaju tekst. A imate i te slike koje vas inspiriraju… Kako teče proces razvijanja priče? Kako uronite u priču i kakav je vaš ritual? Pišete li sve svoje knjige na istom mjestu i na isti način?

“Nemam nikakav ritual. Pišem kad god stignem i gdje god da se nalazim. Pišem dok putujem, u vlaku i zrakoplovu… Konstantno pišem jer imam tu unutarnju potrebu pisati. A ako ne pišem, postanem tužna. Dakle, rekla bih da je to za mene neki oblik terapije. No u mojemu slučaju sve uvijek kreće s likovima, ljudima o kojima pišem. I uvijek mi je bitno da se priča doima istinitom. Empatija mi je najvažniji alat, pa…”

Zato što se možete zamisliti u koži te žene ili?

“U toj situaciji! To pokušavam činiti kad pišem, pokušavam se zamisliti u toj situaciji, kako je biti u Davidovoj koži, kako je biti taj mladi čovjek s malom kćeri koji očajnički traži ostatak svoje obitelji. I zamišljam kakav je osjećaj kada skapavate od žeđi. I nastojim se zamisliti kao Signe, koja se otisnula na putovanje svojim brodom kako bi osvetila muškarca kojeg je nekoć voljela. Zamišljam kako je biti ta ljutita i vrlo žilava starica, zamišljam se s njom na brodu i kako je hladno i vlažno, kako sam ljutita kada je i ona ljutita. I to je stvarno… Kada pišem, nastojim i fizički i emotivno biti u priči i mislim da to dijelom uspijevam prenijeti i na čitatelja jer mi čitatelji često govore kako su imali osjećaj da su u priči i da im je bilo teško odložiti knjigu, vrlo brzo su je morali pročitati do kraja.”

U današnjem užurbanom svijetu s društvenim mrežama, tehnologijom, digitalnim uređajima i sličnim stvarima, na neki način ponovno otkrivamo svoju okolinu. U nordijskim zemljama… Baš kao što ste i rekli, majka vam je govorila o tome, živjeli ste s time… Ondje je dio socijalne i kulturne dimenzije živjeti uz prirodu i s prirodom. Vjerojatno imate taj koncept države u nordijskim zemljama. No sada je to postalo globalno pitanje, govorili ste o svojoj djeci, ista smo generacija…

“Naša djeca klimatske promjene doista doživljavaju kao svoju katastrofu. Točno!”

Imamo pokret Grete Thunberg i sve ostalo… Mislite li da je taj aktivizam mladih na kojima ostaje budućnost važan u današnjem svijetu?

“Ono što su ta djeca učinila unazad godinu dana izuzetno je važno, počevši s Gretom, a sada u u to uključeni milijuni djece diljem svijeta. Jasno nam poručuju da moramo promijeniti način života kako bi imali budućnost. No tužno je i razočaravajuće što ih vlade diljem svijeta i dalje zapravo ne slušaju. Nadam se da će ih početi slušati. Čini se da su djeca shvatila i saslušala znanstvenike i ono što nam već godinama govore. A sada nam djeca to govore na vrlo jasan način. Poruka je jasna… Moramo se promijeniti! Generacija budućnosti spremna je promijeniti se i biti odgovorna. No i mi odrasli moramo biti odgovorni.”

Kad smo već kod odgovornosti, vi ste i majka, što je težak posao u današnjem svijetu. Znamo da je obrazovanje u Norveškoj veoma važno. Imate vrlo visoku stopu pismenosti, ne znam koliko Norvežani zapravo čitaju… Statistika u Hrvatskoj nije baš tako sjajna, kao, primjerice, u Finskoj. Koliko je za naše poznavanje i shvaćanje svijeta važno čitati u ovom užurbanom svijetu koji nas okružuje?

“Čitanje je korisno u svakom smislu! Od čitanja postajete pametniji, u vama budi empatiju, poboljšava moć koncentracije, što je također izuzetno važno u doba mobilnih telefona. Isto tako, čitanje vas opušta. Pročitala sam izvješće prema kojem vas čitanje romana opušta više od meditacije, što je zanimljivo jer trebamo to vrijeme kad možemo malo usporiti. Dakle, ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno za nas, našu djecu i mlade da nastave čitati te da čitaju još i više. Roditelji i škole to moraju isticati, davati djeci knjige… Stare, nove, svakojake knjige. Glavno da čitaju!”

Bez ikakve skromnosti možemo reći da ste postali globalna književna zvijezda s ovim svojim serijalom. S nestrpljenjem iščekujemo nove knjige… Mnogi ljudi nisu znali, ali nakon što je “Snježna sestra” prevedena na hrvatski, otkrili su da ste i sjajna spisateljica za djecu. I ta je priča nešto što zauvijek ostaje u sjećanju. Možete li nešto reći o njoj za one koji je nisu pročitali?

“‘Snježna sestra” božićna je priča, ima 24 poglavlja pa svaki dan možete pročitati jedno prije Božića. Radi se o Kristianu, koji oplakuje smrt svoje sestre. Upoznaje zabavnu i fantastičnu djevojčicu Hedvigu, koja živi u velikoj i čarobnoj kući. A imamo i jednu zagonetku, radi se o zagonetnoj kući. Pojavi se jedan pomalo zastrašujući starac. Svako poglavlje završava neizvjesno pa želite nastaviti čitati.”

Ovo je savršen trenutak da je pročitamo. Taman imamo dovoljno vremena.

“Knjiga je u Norveškoj bila velik fenomen, prodala se u 250.000 primjeraka. Ova je knjiga posebna po tome što… Zapravo, napisala sam je za sebe i svoju djecu. Čini mi se da je za sve uzraste. I mnogo odraslih je čita za svoj gušt.”

Podsjeća na Andersenove bajke.

“Dobila sam pregršt poruka od parova koji si je međusobno čitaju, kao i od studenata koji je svako jutro čitaju u studentskim domovima. Čitaju je i tijekom ručka u domovima za starije i nemoćne. Knjiga je doista postala fenomen. Divno je vidjeti da je dirnula tolike ljude. Odiše srećom i božićnim duhom, ali i vrlo je tužna, govori o gubitku bliske osobe. Mislim da je to tema s kojom se svi možemo poistovjetiti jer u blagdansko vrijeme počinjemo razmišljati o onima koji više nisu s nama, a prazan stolac za stolom postaje svojevrstan simbol. A ako vam netko fali, tijekom božićnih blagdana čak je i teže nego tijekom ostatka godine. I zato mislim da je ova knjiga mnogim čitateljima postala toliko važna.”

I ne samo mnogim čitateljima. Upravo smo doznali sjajnu vijest da će po njoj i “Povijesti pčela” snimiti film. Možete li nam reći nešto više?

“Svakako. Holivudska kompanija otkupila je prava na obje knjige. Radi se o kompaniji koja je producirala ‘Pravog detektiva’, ‘Mr. Robota’, ‘Povratnika’ i ‘Zimsku kost’.”

Dakle, željno to iščekujemo!

“Mislim da je u sigurnim rukama. Trenutačno pišem scenarij za “Snježnu sestru”, a “Povijest pčela” bit će TV serija, što je također sjajno.”

Serije su sad i popularnije?

“Posrijedi je podugačka knjiga pa će se priča razvijati tijekom nekoliko epizoda. Dakle, to je vrlo uzbudljivo.”

2020. godina… Prvo samo imali Y2K: 2000. godinu, uskoro će 2020. Simbolizam je također veoma važan u vašim knjigama u smislu likova i onoga što ste upravo opisali. Ulazimo u novo desetljeće. Što će vam intrinzično doći nakon što završite kvadrilogiju?

“Imam pregršt ideja i na pamet mi stalno padaju nove. Mozak mi se nikad ne odmara. Ali još ne znam što će uslijediti. Prvo moram dovršiti četvrtu knjigu, treća je u Norveškoj već objavljena…”

Čula sam da smo otkupili prava na hrvatsko izdanje, a izdanje na engleskom izaći će dogodine?

“Nadam se. Treća knjiga govori o ugroženim vrstama, ugroženim životinjama.”

Nedavno smo čuli zvješće o bioraznolikosti, svaki put pogodite “u sridu”!

“Svakako je o bioraznolikosti, ali i o našem mjestu na planetu.”

Našem mjestu u krugu?

“Tako je! Radnja se odvija u Rusiji 1881., u Mongoliji 1992. i u Norveškoj 2064. U priči o budućnosti čitatelji ponovno susreću jednog od likova iz “Plavetnila” i počinju shvaćati da su ove četiri knjige poput velike slagalice s mnogo dijelova. Za mene su sve četiri knjige zapravo jedna velika priča. Ali svakako ih možete čitati kao samostalna djela, ne morate pročitati “Povijest pčela” prije nego što pročitate “Plavetnilo”. Za mene je sve to jedna velika priča. Nakon Božića ću pokušati dovršiti četvrtu knjigu, koja je o sjemenu i svemu što raste.”

Dakle, ponovno esencija svih nas.

“Točno. Nadam se da ću je uspjeti dovršiti.”

Kad smo već kod sjemena, Svalbard je norveško otočje. Ondje je Svjetska banka sjemena.

“Radnja će se odvijati na Svalbardu. Svjetska banka sjemena vjerojatno će se pojaviti u knjizi.”

Sjajno, baš se veselim… Putujete po cijelom svijetu, u Hrvatsku se doputovali iz Grčke. Ljudi vaše knjige čitaju na svojim jezicima. Kakve povratne informacije dobivate? Kažete da želite razvijati empatiju, a to i činite svojim stilom pisanja i temama. No što vam ljudi govore?

“Zapravo, govore mi manje-više iste stvari neovisno o tome žive li u Aziji, Europi ili Americi. Govore mi da se doista mogu poistovjetiti s likovima i prepoznaju probleme koje likovi imaju, osobito kad su posrijedi odnosi između roditelja i djece, jer uvijek pišem o tome. Kažu da je to kvadrilogija o klimatskim promjenama, no svakako možemo reći i da je i kvadrilogija o odnosima djece i roditelja. Govore mi i da se čitaju u jednom dahu. I u konačnici, govore mi da su im knjige otvorile oči i pružile im jednu drugu perspektivu. Iznenada puno osobnije počinju shvaćati kukce. Iznenada počinju primjećivati sva ta malena i divna stvorenja u svojem vrtu koja ovaj svijet čine tako divnim mjestom.”

I shvaćaju njihovo mjesto i vlastito mjesto.

“Počinju shvaćati poveznice. A oni koji pročitaju ‘Plavetnilo’ na osobnoj razini doista počinju shvaćati što klimatske promjene doista mogu značiti i kakav osjećaj pružaju jer su s Davidom u toj zastrašujućoj budućnosti i osjećaju se zahvalnima što mogu popiti čašu vode. Reakcije su prilično slične po cijelom svijetu, što mi je vrlo zanimljivo.”

U vezi s vašom novom knjigom, likom Davida i tim brodom… Neću puno govoriti o knjizi. No u pogledu utjecaja klimatskih promjena na nas… Migracije su danas jedna od najvažnijih tema u Europi, na ovaj ili onaj način. Ljudi zapravo ne shvaćaju koliko se ljudi u svijetu mora seliti zbog utjecaja klimatskih promjena.

“Plavetnilo” svakako govori i o izbjeglicama. U narednim godinama izbjeglica će biti još i više ako ne zaustavimo globalno zagrijavanje. Nestašica vode bit će velik problem. Često zaboravljamo da je na ovom planetu sve povezano i sve što činimo ima nekakav utjecaj. Način na koji danas živimo svakako će utjecati na buduće naraštaje. Doista se bojim toga da će se mnogi morati preseliti jer će život u njihovoj zemlji postati nepodnošljiv. A uz trenutačnu situaciju oko globalnog zagrijavanja na putu smo prema takvomu svijetu.”

Ljudi se bore protiv toga, no meni je vrlo zanimljivo kako vi to sve izmiješate i pretvorite u fikciju. Dakle, onaj tko želi može pobjeći, ne mora osjećati empatiju. No ovo može biti sjajno štivo. Mislim da je doista važno da pisci i suvremeni intelektualci na svoj način govore o ovim temama. Islandski umjetnik Olafur Eliasson u svojoj umjetnosti snažno progovara o klimatskim promjenama. Tu ste i vi kao spisateljica… Razni ljudi govore o tome. Norveška je zemlja koja se oslanja na more. U principu je ista priča i s Hrvatskom, imamo različite dijelove društva… No čini mi se da ne marimo, lovimo ribu, ne shvaćamo što se zbiva ispod površine. Bacamo cigarete i plastične vrećice… Godinama nismo shvaćali smjer u kojem idemo. Kao intelektualka u današnjem svijetu, osim stvari o kojima pišete, što bi bila vaša poruka ljudima kako bi shvatili da ono što čine utječe na pčele, more i sve ostalo što predstavlja naše stanište.

“Smatram da su važne dvije perspektive. Prvo: sve što činimo ima utjecaj na nešto drugo zato što je sve povezano. Ne možete postaviti zid između sebe i ostatka svijeta. Dakle, sve što činimo ima nekakvu posljedicu. No u tome ima i mnogo nade jer ako se svi mi doista pomalo promijenimo i počnemo preuzimati osobnu odgovornost, to će puno pomoći jer je svijet zapravo zbroj svih tih malih odluka. Najviše me plaši kad ljudi kažu da ono što čine kao pojedinci nema nikakav utjecaj. To što svako od nas čini ima itekakav utjecaj. Zapravo, upravo to i jest ono što ima utjecaj. Dakako, tu su i političari koji bi trebali biti hrabriji nego što danas jesu. Mislim da katkad zaboravljaju koliko se dobro možemo prilagoditi, fantastično se prilagođavamo! I svakako ćemo se prilagoditi promjenama do kojih mora doći kad bi netko počeo poduzimati velike korake. A predvodnici tih velikih koraka moraju biti političari. Stoga se nadam većoj osobnoj odgovornosti i hrabrijim političarima.”

Kao društvo svi smo na istom kontinentu, no čini mi se da smo loši susjedi. Želimo čuti kad se nešto loše događa u tuđem dvorištu i ne komuniciramo previše. Satima mogu govoriti o problemima u našem društvu, no koje su trenutačno najvažnije teme u norveškom društvu?

“Za nas je to, dakako, nafta. Norveška je poput velike proturječnosti. Volimo prirodu i živimo s prirodom, priroda je važan dio našega identiteta. Tu prirodu doista koristimo: planinarimo, skijamo i mnogo vremena provodimo na otvorenom. Izuzetno njegujemo taj odnos prema prirodi. No s druge strane, uništavamo ono što najviše volimo jer ostvarujemo zaradu od nafte. U Norveškoj se vode velike rasprave o tome trebamo li bušiti još više nafte ili naprosto prestati. Neki tvrde da će netko drugi početi još više bušiti ako prestanemo. No ja mislim da bismo trebali preuzeti ulogu zelenog svjetskog lidera i iskoristiti ušteđeni novac. U bankama imamo veliku zaradu od nafte, koja je zajedničko vlasništvo. Taj bismo novac trebali uložiti u nove tehnologije kako bi Norveška postala zeleni lider i pokazala svijetu da je to moguće i da možemo uvesti te inovacije. I, što je još važnije, da možete voditi prilično dobar život ako živite zelenije. Ljudi u Norveškoj kupuju toliko stvari, upravo je bio Crni petak…”

Da, konzumerizam…

“Kupujemo mnogo više nego što trebamo.”

U engleskom je skovan izraz “stuffocation” – gušenje stvarima.

“No to ljude ne usrećuje. Usrećuje vas ljubav, a znanstvenici kažu da nas i priroda usrećuje. Dakle, uništavamo ono što nas usrećuje, a to je strašno tužno.”

Govoreći ne baš o sreći, nego o kulturi nordijskih zemalja… U svim tim zemljama, od Norveške preko Danske i Švedske do Finske, događa se eksplozija novog vala pisaca, filmaša i nove vrste umjetnika… Imate uspjeha po cijeloj Europi. Doista ste utjecajni kao pisci, filmaši, autori TV serija… Koliko je kultura važna norveškom društvu?

“Norveškom društvu? Rekla bih da nam je kultura važna. Mnogo čitamo, kupujemo mnogo knjiga i mnogo razgovaramo o kulturi. No u Norveškoj, kao i u mnogim drugim zemljama, velika brzina konzumacije zabave koju nude ekrani, osobito mobilni telefoni, predstavlja prijetnju tomu da u bilo što dublje uronite, bez obzira na to je li riječ o knjizi, filmu, članku ili nečem što od vas zahtijeva neki trud. Mislim da danas imamo prevelike… Pitanje klimatskih promjena izuzetno je važno, ali moramo razgovarati i o tome kako koristimo tehnologiju i kako ta tehnologija mijenja nas i našu djecu. Katkad je i meni teško koncentrirati se zbog svih tih stvari koje vam odvlače pozornost. Konstantno nas bombardiraju informacijama. Pitanje je kako to utječe na nas i naše odnose s drugim ljudima. Jesmo li osamljeni zbog svojih telefona? Mislim da katkad jesmo.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.