"Štrajk je dao nadu, a onda se pokazalo da ne možemo evoluirati kao društvo"

Gost Novog dana bio je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić. Smatra da je štrajk bio borba za dostojanstvo i da je budio nadu da možemo napredovati kao društvo. No smatra da je sve to izostalo jer se članstvu posljednja ponuda nije dala na odlučivanje na referendumu.

“Samo znamo da ćemo od danas imati redovnu nastavu, ne znamo hoće li biti nadoknade, ovisi li to o ravnateljima, školama, ne znamo ništa drugo osim načina plaćanja, koji je po meni najsporniji dio za sve koji su sudjelovali u štrajku jer ono što su trebali dobiti u jednoj ili dvije rate dobit će rastegnuto do 2021. godine”, smatra bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić.

“Svi su gubitnici, netko će reći tako završavaju sve sporne situacije jer je moralo doći do kompromisa, ali ovdje su neki napravili velike pogreške. Premijer je sedam tjedana tvrdio da koeficijenti nisu tema pregovora pa su povećani. Sindikati su tvrdili da će ponude uvijek dati učiteljima i nastavnicima na referendumsko usvajanje i to su propustili učiniti.

Možda smo po prvi put u Hrvatskoj gledali izravnu demokraciju na djelu

“Danas će učenici pitati nastavnike jesu li zadovoljni pa će većina morati priznati da nije jer im je uskraćeno da postanu faktor pregovaranja, možda smo po prvi put gledali u Hrvatskoj izravnu demokraciju gdje jedna skupina pregovara izravno preko referenduma s premijerom.

Tih nekoliko stotina kuna ne može biti satisfakcija za izgubljeno pravo da sami odluče na referendumu”, rekao je i dodao da nije siguran da bi ponuda dobila potvrdu na referendumu pa vjerojatno zato nije ni ponuđena.

Kaže da se sporazum može pretočiti u Uredbu u kojoj se definiraju datumi povećanja koeficijenata, ali ta Uredba, kaže, ne znači da neće i drugima povećati koeficijente. Čini mu se da je ministar financija Zdravko Marić zabrinut zbog probijanja proračuna ako će sada i drugi tražiti povećanje koeficijenata,

“Ovdje je jedna brojna socijalna skupina štrajkala za svoje dostojanstvo, ona je važna za formiranje novih generacija. Ako su oni tražili i nisu dobili, a nisu dobili jer ih se nije pitalo slažu li se, onda je pitanje jesu li sačuvali ugled pred učenicima koji su u formativnoj dobi koji u njima trebaju gledati nekoga koga poštuju. Kako ćete poštovati nekoga koji je na ovja način praktički izigran”, zapitao se.

Što je važnije u ovoj zemlji? Znanje ili poznavanje gradonačelnikovog šofera?

“Ovo nije samo financijsko pitanje, ovo je bilo puno važnije pitanje jer je jedna profesija osjećala zakinuta za svoj društveni položaj i s tog stanovišta ovo nema sretan ishod.

Sigurno premijer nije dobio utakmicu jer je sedam tjedana tvrdio da nema rasprave o koeficijentima pa je popustio, a vodstvo sindikata nije do kraja odradilo ono što je članstvo očekivalo, samo im je jedan potez falio – da pošalju i ovaj prijedlog na referendum”, rekao je.

Smatra i da bi premijer napravio državničku odluku da je u jednom trenutku rekao da ih razumije i ispunio sve njihove zahtjeve. “Ne radi se samo o novcu, ta skupina mora biti zadovoljna da bi adekvatno radila s našom djecom. Pitanje je kakve su poruke dobili, isplati li seu ovom društvu boriti na ovaj načn i kakva se poruka šalje ako su ih sindikati izigrali”, pita se Fižulić.

“Što je važnije u ovoj zemlji? Znanje ili poznavanje gradonačelnikovog šofera? Tu je meni ovaj štrajk dao nadu koja je splasnula i to će se vratiti kao nelijepa poruka Vladi, predsjednici i premijeru na izborima koji slijede”, analizira Fižulić.

Dio privatnog sektora vezan za javni kao pijavica

“Ovo što je Grad Zagreb ustupio kućice za Advent tvrtkama u dvije godine ima vrijednost pola postotnog boda zagrebačkog prireza. Ako gledmao koliko se Hrvatska odrekla prihoda od strane koncesija nalazišta nafta i plina, na koji je način zaključila koncesiju na zagrebačkom aerodromu, mi sigurno možemo konstatirati da na prihodovnoj strani postoji ogromna rezerva koju Hrvatsaka, Zagreb ili drugi gradovi i općine izravnim i neizravnim putem daju privatnom sektoru i idealizirati privatni sektor nije dobro jer barem trećina privatnog sektora ovisi o javnom i ona je bez ovakvog korumpiranog i nesređenog javnopg sektora bio mrtav.

“Što ćemo s dijelom privatnog sektora koji je kao pijavica vezan za državni sektor. Ako potrošnja kreira 46 posto BDP-a, a privatni sektor ima 80 posto udjela u BDP-u nije teško izračunati da jedna trećina privatnog sektora isključivo o javnom.

Ovaj štrajk je pokazao da ne možemo evoluirati i mijenjati se normalnim sredstvima kao što to čine druga demokratska društva, tapkamo na mjestu, svi nas drugi prestižu i društvo smo doveli u pitanje.

Netko se ponadao da će nas štrajk potaknuti na promjene, nažalost završilo je tako kako jest i vjerojatno zato mnogima ostaje gorčina”, zaključuje Fižulić.