Mafijaško ubojstvo Vinka Žuljevića Klice dovelo je do pitanja kako se hrvatska policija i istražni organi “nose” s ovako teškim kaznenim djelima. Osim što je razriješila ubojstva mafijaša Zlatka Bagarića i Vjeke Sliška, te uhitila atentatore na Ivu Pukanića, država se baš i nije pretrgnula u potrazi za krivcima mnogih mafijaških likvidacija.
Je li ikada zbog četrdesetak mafijaških i šezdesetak običnih ubojstava koji su neriješeni u Hrvatskoj neki načelnik policijske uprave smijenjen?
Samo 1997. godine bilo je šest neriješenih mafijaških ubojstava, a da nitko u tadašnjoj policiji na čelu s tadašnjim ministrom Ivanom Penićem nije smijenjen.
U šesnaest godina policija nije riješila ubojstvo nekadašnjeg vlasnika Promdei banke, kontroverznog bankara Ibrahima Dedića, koji je 1999. smaknut ispred svoje zgrade u Donjim Sveticama. U policijskim ladicama stoji i neriješeno ubojstvo nogometnog menadžera Dina Pokrovca iz lipnja 2005., kada je izrešetan na stubištu zgrade u kojoj je stanovao. Policija još tapka u mraku i za atentatorom na dečka s Knežije Davora Zečevića. On je ubijen 2007. godine snajperskim hicem kada je izišao na vikend iz zatvora Lepoglava, i to nekoliko tjedana prije nego što je trebao odraditi devetogodišnju kaznu zbog šverca droge.
Policija nije riješila ni ubojstva pet prijatelja pokojnoga kralja poker-aparata, mafijaša Vjeke Sliška, ubijenog 2002. na Cvjetnom trgu u Zagrebu nakon što je preživio ili izbjegao četiri atentata. Njegovi atentatori su pronađeni i osuđeni, ali ne i ubojice Sliškovih suradnika Mladena Šiškića, Ivana Šakote, Željka Šobota, Shpejtima Taqija koji su ubijeni prije njega. Nije pronađena ni osoba koja je godinu dana nakon Vjekine smrti presudila njegovu bratu Marku.
Nije riješeno ubojstvo ni Bagarićeva čovjeka Damira Džebe, kao ni niz šest mafijaških ubojstva u Osijeku (ubijeni Mate Šabić Šaban, ratni heroj Juga 2, švercer automobila Miljenko Bulić, kamatar Darko Dakić, vlasnik kasina Vlado Barbarić Pap, suvlasnik objekata s poker-aparatima Pero Martić, reketar Samir Nukić…).
Pritisak na svjedoke
”Jako sam skeptičan prema rješavanju starih kaznenih djela. Na koji način se neko djelo otprije petnaest godina može riješiti kada su nestali svi dokazi, kada je u međuvremenu izvršen pritisak na svjedoke i kada su se promijenile životne okolnosti mnogih direktnih i indirektnih aktera?
”Normativne promjene nisu pratile stvarne kadrovske promjene u represivnom sustavu, i to je problem. Prije je policija vodila očevide, a sada to vode državni odvjetnici za koje nisam siguran da znaju više od policijskih inspektora. Događa se da se ubojice uhite, te se okončaju sudski postupci, a da se ni nakon toga ne dozna motiv ubojstva”, kaže magistar kriminalistike Dubravko Klarić.
Odvjetnik Anto Nobilo, koji je i sam branio “dečke s Knežije” u velikom procesu zločinačkoj organizaciji 2002. i 2003. godine, smatra da je problem neriješenih ubojstava krimen tajnih službi Republike Hrvatske, a ne policije.
”Kada pročitate da policija ispituje tisuću svjedoka, znajte da nikakve dokaze nemaju i da lutaju. U biti policija kao represivni aparat djeluje uvijek post festum, kada se zločin dogodi. Tada oni uzimaju tragove, blokiraju kvartove, ispituju svjedoke… Ali sve je to zakasnjelo i nedovoljno jer svaka ozbiljna država ima svoje ljude u mafijaškim skupinama. Našem sustavu fali, i to kronično, policijskih doušnika”, rekao je Nobilo Slobodnoj Dalmaciji.