Splitski trgovački lanci mjesečno trpe više desetaka tisuća kuna štete koju im 'kupci' naprave krađom svega što im dođe pod ruku.
U jednom manjem samoposluživanju u Splitu u protekla dva tjedna ukradeno 30 konzervi ribe zbog čega se na policama sada nalazi prazna kartonska ambalaža, dok se konzerve ribe čuvaju u skladištu.
Krade se sve
To je i bio povod razgovora s prodavačima nekoliko trgovačkih lanaca koji su za Hinu otvoreno rekli da se krade sve i svašta te da u izboru artikla nema pravila. Zaposlenici trgovine iz koje je u samo dva tjedna ukradeno 30 konzervi Izola brand ribe tvrde da više ne znaju kako se obraniti od kradljivaca koji su iz dana u dan sve drskiji i dovitljiviji.
“Ne znamo kako se zaštititi i što uraditi jer za sve oni pronađu rješenje. Sada smo konkretno za ovaj slučaj krađe ribe odlučili artikal odvojiti od ambalaže pa tako kupac s police uzima praznu kutiju, a proizvod dobije tek na blagajni kada ga plati. To je bio jedini način da prekinemo te drske krađe”, prepričale su prodavačice.
PROČITAJTE JOŠ
Kradu i turisti i umirovljenici
Pod košulje i jakete, u hlače i torbe gura se velika količina vakumirane salame, čokolada, kava, zapravo sve što se poslije može prodati. U glavnim ulogama nisu samo mladi momci ili ovisnici o narkoticima već i umirovljenici, ali i turisti koji ljeti najviše vole krasti ribe u konzervi, otkrivaju prodavačice. Većina velikih trgovačkih lanaca zaštitila se ugrađivanjem ‘zujalica’ ili čipova pa je mogućnost krađe smanjena, no uvijek ima “virtuoza” kojima pođe za rukom iz dućana iznijeti što žele.
Tako je jednom Splićaninu prije nekoliko godina za rukom uspjelo ukrasti, ni manje, ni više, nego televizor, a otkrio ga je policajac koji ga je nedaleko stadiona u Poljudu zaustavio i tražio račun. Sve je bilo jasno kada je rekao da ga nema. Princip zaštite samoposluga, a kojeg su se dosjetili brojni poslovođe, je da prodavačice u nekoliko navrata tijekom radnog vremena skinu kutu i glume kupce vrebajući zlonamjerne, a to ‘u civilu’ rade i njihovi šefovi. Rijetke su trgovine koje su zaposlile zaštitara u civilu da nadgleda dućan i hvata lopove.
Krađe zbog gladi
Splitski trgovci su na djelu uspjeli uhvatiti mali broj ljudi koji naposljetku iz dućana, umjesto ukradenih artikala, iziđu bogatiji za kaznenu prijavu jer kada otkriju kradljivca cijeli slučaj prijavljuju policiji. Dodaju kako im se zbog toga često prijeti, a neki se čak pokušavaju s njima i fizički razračunati. Uhićeni u krađi im se često “pravdaju” da su zbog gladi i siromaštva bili prisiljeni na krađu, no prodavačice im ne vjeruju jer, barem prema proizvodima koji se kradu, to nisu stvari potrebne gladnima.
Nedavno smo ostale zapanjene kada smo u kutiji od novih papuča pronašli stare papuče što znači da je netko išetao iz dućana sa novima”, kažu splitske prodavačice.
“Tipičan primjer krađe je i taj kada kupac na vagu stavi izmjeriti tri voćke čiju cijenu potom zalijepi na vrećicu, a onda u nju doda još nekoliko voćki. Postoje i oni što uđu u dućan i jedu do besvijesti. Svašta se jede. Drage su im delikatese; naresci, sirevi, pica, peciva, hladna i topla jela, ali i koštunjavo voće. Imali smo momka koji je uredno uzeo skupu bajaderu, otvorio je i jeo šetajući po dućanu.
Ambalažu od pojedenog skrivaju na drugim udaljenijim policama. Nedavno smo ostali zapanjeni kada smo u kutiji od novih papuča pronašli stare papuče što znači da je netko išetao iz dućana sa novima”, kažu za Hinu splitske prodavačice.
Najgore je za blagdana
Koliko su dosjetljivi pojedini kupci najbolje pokazuje primjer jednog dućana u kojem su poslovođe u zidu pronašli rupu, a u njoj brojnu praznu i pojedenu ambalažu. Suprotno uvriježenom mišljenju splitskim trgovcima su blagdani najgori dani jer se tada povećava broj kupaca, posla je puno i ne može se dobro paziti na sumnjivce. Uvjereni su da se krađe ne događaju isključivo zbog teške financijske situacije već i zbog toga što su oni danas puno zaposleniji nego prodavači nekada pa ne mogu paziti na kupce. Manje ih je na većem prostoru, puno više rade, imaju pregršt zadataka od slaganja olica, naplate na blagajni pa sve do skoro svakodnevne izmjene cijena. Sve to za prosječnih tri tisuće kuna plaće za koje moraju paziti i na lopove.
