Helena Sablić Tomić s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku i Franka Perković Gamulin s Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu bile su gošće Točke na tjedan. Govorile su o problemima s kojima se suočavaju umjetničke akademije, a tiče se problema plaćanja vanjskih suradnika za koje honorari kasne.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak gostujući prošle nedjelje u Točki na tjedan kazala je kako je studenata na umjetničkim akademijama sve manje, a nastavnika i vanjskih suradnika sve više te kako se to mora opravdati. 

Sablić Tomić: Pa na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku to uopće nije tako. Nama iz godine u godinu raste broj studenata. Naravno, specifično s obzirom na programe koje smo otvorili. Od studij ilustracije do drugih nekih prostora, s obzirom na to da smo mi akademija 3 u 1. Mi objedinjujemo i kazalište i likovnost i glazbu. I naravno da nam nježno raste broj vanjskih suradnika, s obzirom na to da je također strategija Ministarstva znanosti i obrazovanja zabrana zapošljavanja. Prema tome, imamo s jedne strane mogućnost razvijanja s obzirom na to da tržište traži upravo naše studente završene. Jer naš Zavod za zapošljavanje pokazuje da nema niti jedan student koji je završio našu akademiju u širem regionalnom prostoru, nema ga na birou. Prema tome, očito da je to deficitarna struka s jedne strane, s druge strane razvijate se u skladu s tržištem jer danas treba na primjer u prostoru Slavonije i šire 30 nastavnika klavira. Mi ih ne možemo odškolovati koliko tržište traži, a s druge strane morate se prilagođavati i drugim nekim izazovima novih tehnologija i zbog toga možda imamo veći broj profesora nego prije, ali studenti rastu iz dana u dan s obzirom na broj.

Perković Gamulin: Rekla bih za početak i kolegica Sablić Tomić i ja smo umjetnice pa bi se očekivalo da fabuliramo, ali ja bih se zato rado držala činjenica i brojki. Dakle, broj upisanih studenata na Akademiji dramske umjetnosti raste iz godine u godinu. Zadnju godinu imamo povećanje 340, 2017/2018., 347 – 2018./2019., 2019./2020. – 346, dakle konstantno taj broj zapravo raste. Studenata glume ima zapravo uvijek jedanko. Njih je ministrica posebno apostrofirala, to naprosto nije istina, uvijek ih ima oko sedamdesetak kod nas na Akademiji. Ono što je također važno reći – da broj nastavnika je kod nas porastao unatoč toj zabrani zapošljavanja, ali zato što jako ekonomiziramo sa koeficijentima koji nam preostaju pa tako često nove nastavnike zapošljavamo na 50 posto radnog vremena. Dakle da, imamo dva docenta, ali su oni na 50 posto radnog vremena. Dakle, relativni porast možemo reći da postoji.

Koji je problem zapravo sa vanjskom suradnjom?

Perković Gamulin: Ne znam zašto ministrici to nije jasno. Naime, postoji jedna analiza Agencije za znanost i visoko obrazovanje kojoj pripada Ministarstvo znanosti i obrazovanja u kojoj izrijekom piše, recimo to se zove reakreditacijsko izvješće, da Akademija dramske umjetnosti unatoč tome što živi u okruženju gdje Ministarstvo znanosti ne prepoznaje umjetničko područje, jako dobro radi. Jako lijepo govore i pišu o nama. Imaju neke preporuke. Jedna od njih je da trebamo povećati vanjsku suradnju. Dakle, to je preporuka iz 2016. godine, praktički preporuka istog ovog Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ja moram reći da nije istina da ta vanjska suradnja konstantno raste, ona fluktuira. Mi smo 2010. godine imali značajno više vanjskih suradnika, sada ih imamo nešto manje, ali da ta brojka fluktuira zato što su naši programi takvi. Ono što treba jasno reći, dakle broj zaposlenih nastavnika nema nikakve izravne veze s vanjskom suradnjom. Naši vanjski suradnici možemo reći da pripadaju u dvije kategorije. Jedno su nastavnici i to nastavnici koji predaju neka specifična znanja i vještine. Dakle, imamo jednog vrhunskog hrvatskog muzičara i muzičkog producenta koji predaje na akademiji jedan kolegij za brutto honorar za dva semsestra od recimo petnaestak tisuća kuna. Nema nikakve potrebe da taj čovjek dođe na punu plaću na Akademiju i da košta državu 200 ili 230 tisuća kuna godišnje. S druge strane, naši vanjski suradnici su često stručni suradnici, oni koji su nužni da bismo mi mogli realizirati svi predstave pleasne i kazališne koje proizvodimo, njih pedesetak godišnje i sve filmove koje proizvodimo, njih stotinjak godišnje. Dakle, nema nikakve potrebe da akademija zapošljava šminkerice, frizere, tonce, ti ljudi odrade svoj posao, dobiju za to neke honorare koji su uvijek puno puno manji nego što bi zapravo bile plaće tih ljudi. Od stotinjak naših vanjskih suradnika, ja bih eventualno pristala zaposliti njih pet kada bih imala koeficijente. Ove ostale ne treba zapošljavati, dakle to nije u izravnoj vezi.

Koliko je zapravo ovaj problem iskomuniciran? Zapravo se sam po sebi vuče već godinama, činjenica da kasne novci za vanjske suradnike. Kako je regulirano njihovo plaćanje?

Perković Gamulin: Donedavno, dakle do ovih zadnjih programskih ugovora, sa isplatom vanjske suradnje nije bilo nikakvih problema što se tiče iznosa, bilo je problema jer su ti honorari uvijek kasnili. Pa bi ljudi odradili u veljači recimo svoj posao, a dobili bi honorar negdje u prosincu kada bi Ministarstvo znanosti te novce isplatilo, ali je ono išlo po posebnoj stavci koja se u prošlim programskim ugovorima zvala upravo tako – vanjska suradnja na umjetničkim akademijama. Jer je u netkom trenutku ipak razumio da smo različiti od područja u znanosti i da mi bez te vanjske suradnje ne možermo funkcionirati. E sad, u novim programskim ugovorima ta je stavka nestala. Pojavila se jedna nova stavka koja je meni bila prilično zbunjujuća. Ona je nazvana “dodatni materijalni troškovi za umjetničko područje temeljeni na rezultatima” koji ne smiju prijeći 10 milijuna kuna. Pritom moram reći da je ta vanjska suradnja i prije koštala desetak milijuna kuna plus minus za čitavu Hrvatsku. Dakle pojavila se stavka za koju sam ja rekla – wow, mi ćemo prvi puta od Ministarstva znanosti dobiti sredstva za opremu, za baletne podove, za kamere, za reflektore koje nama trebaju neizostavno za nastavu, a koje nama Ministarstvo znanosti nikada nije financiralo i nisam imala pojma da se tu radi točno o vanjskoj suradnji. Ini su do tih 10 milijuna kuna navodno došli tako što su računali godinu prije da je oko 9,5 milijuna kuna koštala vanjska suradnja pa su oni zakoružili na 10 pa možemo reći da je još 500 dodatnih, ali opet bez obračuna. Do sada smo mi sastavnice slali Sveučilištu na obračun konkretne iznose i ona je to Ministarstvo naprosto plaćalo.

Cijeli intervju pogledajte u videu. 

 N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.