Sudeći prema brzini, ali i sporosti kojom iste obavijesti još i dandanas stižu na kućne adrese, situacija se u protekle tri godine i nije previše promijenila.
Još početkom 2017. godine iz Ministarstva unutarnjih poslova najavili su kako će ubrzo početi s automatizacijom sustava procesuiranja prometnih prekršaja koje na cestama zabilježe kamere za nadzor brzine. Konkretno, rekli su tada u MUP-u kako “uvođenje automatizacije u funkciju planiraju odmah nakon što se izrade potrebne aplikacije.”
Sve ovisi o broju policajaca
“Policajci zasad još pregledavaju svaku pojedinu snimku i prema registracijskoj pločici utvrđuju tko je vlasnik vozila”, objašnjavali su tada u policiji te time ujedno i davali odgovor nezadovoljnicima kojima nije bilo jasno zbog čega im obavijest o prekršaju na kućnu adresu stiže tek nakon nekoliko mjeseci, a u nekim slučajevima i nakon više od godinu dana.
Sudeći prema brzini, ali i sporosti kojom iste obavijesti još i dandanas stižu na kućne adrese, situacija se u protekle tri godine i nije previše promijenila. Naime, više je primjera u kojima takve “čestitke” na kućnu adresu stignu već za nekoliko dana, ali nisu rijetki ni slučajevi u kojima obavijest o prekršaju stigne, primjerice, šest mjeseci poslije.
Jedno takvo iskustvo relativno nedavno imao je, ni više ni manje, i donedavni zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić, koji je uhvaćen kako vozi 166 kilometara na sat u naseljenom mjestu. Iako je zbog toga pravomoćno oslobođen jer je tada, prema presudi, bio na službenom zadatku, činjenica je da se čekalo sedam mjeseci prije nego što je pokrenut prekršajni postupak.
“U mom slučaju to je sedam mjeseci, a u nekim slučajevima to je i više od dvije godine. To nije dobro i moramo raditi na projektu modernizacije rada Prometne policije, da kad netko počini prekršaj to bude u najkraćem mogućem roku, a ne da traje više mjeseci, godinu ili dvije i pol godine što je, nažalost, slučaj i ovom trenutku u drugim policijskim upravama”, govorio je lani u listopadu tadašnji drugi policajac Hrvatske, piše Večernji list.
Gdje je zapelo s izradama potrebnih aplikacija za automatizaciju prometnih prekršaja nije poznato. Na upit Večernjaka zbog čega u određenim situacijama obavijest o prekršaju dostavljaju u roku od nekoliko dana, a ponekad je potrebno čekati nekoliko mjeseci, MUP je poslao sljedeći odgovor:
“Policija nastoji u što kraćem vremenu vlasnicima vozila dostaviti obavijesti o počinjenom prekršaju, međutim vremenski rok dostave navedene obavijesti ovisi o brojnim okolnostima koje proizlaze iz propisane procedure utvrđivanja prekršaja i dostave obavijesti, utvrđivanju stvarnog prebivališta ili boravišta osobe, pronalaska osobe na prijavljenoj adresi i slično. U slučajevima kada u kritično vrijeme vozilom nije upravljao vlasnik, rok dostave obavijesti počinitelju prekršaja dodatno se produljuje ovisno o postupanju vlasnika vozila nakon zaprimanja obavijesti. Jednako tako na vremenski rok dostave obavijesti može utjecati i broj počinjenih prekršaja na određenoj lokaciji i raspoloživi broj službenika koji su zaduženi za procesuiranje spomenutih prekršaja”.
Rok za zastaru je tri godine
Isto tako, valja napomenuti i kako je rok za podnošenje prekršajnog naloga u ovim slučajevima tri godine te počinje teći onog dana kada je prekršaj počinjen. To znači da u slučaju kada “čestitku” za prebrzu vožnju dobijete nakon dvije i pol godine, sve je i dalje po zakonu, a to što se velika većina nas neće moći sjetiti ni kada, ni gdje, ni koga su tada vozili i jesu li uopće vozili, nikoga ne zanima.
“Nema razloga za to da cijela procedura traje tako dugo, pogotovo danas s kamerama koje snimaju u visokoj rezoluciji te sve utvrđuju na licu mjesta. Obavijest o prekršaju automatski se proslijedi vlasniku vozila, nakon čega on ima 15 dana da dostavi vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom inače mu slijedi kazna od pet do 15 tisuća kuna”, ističe Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
