Šire zagrebačko područje koje su u nedjelju 22. ožujka zatresla dva snažna potresa magnituda 5.5 i 5.0 po Richteru te više od 90 manjih, već četiri dana broji štetu koja će se sanirati mjesecima, ako ne i godinama - samo do srijede zaprimljeno je preko 20.000 prijava oštećenja na objektima.

Jedna osoba je preminula, dvadesetak ih je ozlijeđeno, a više stotina prisiljeno je pronaći alternativni smještaj. Osim stambenih objekata oštećeni su sakralni objekti, bolnice, kazališta, muzeji, obrazovne ustanove te zgrade javnih institucija.

Prirodna nepogoda uzrokovana potresom proglašena je na području Grada Zagreba, ali i na području šest općina te tri grada u Zagrebačkoj županiji.

I potresi od magnitude 5 mogu nanijeti štetu

Ovisno o terenu, štete prilikom potresa pojavljuju se oko magnitude 5 po Richteru, na 5.5 mogu biti i znatne, kao što je to bilo u Zagrebu, dok sa svakim stupnjem više, značajno raste i količina štete, rekao je za Hinu seizmolog Seizmološke službe Tomislav Fiket.

Iako postoji više vrsta potresa, najučestaliji i najrazorniji su oni tektonski koji nastaju naglim oslobađanjem “nakupljene” energije kao posljedica trenja i kretanja tektonskih ploča i manjih fragmenata.

Međutim, potresi nisu ništa neuobičajeno i događaju se svakodnevno. Prema podacima IRIS-a (Incorporated Research Institutions for Seismology) manji potresi M2 ili manje u svijetu se događaju stotinama puta dnevno. Jaki potresi, veći od M7, događaju se više od jednom mjesečno, a “veliki” potresi, M8 ili više, događaju se otprilike jednom godišnje ili manje.

Na području Hrvatske, seizmolozi godišnje zabilježe preko 10.000 potresa. Velika većina nisu jaka, stoga izvješća objavljuju samo za one koji uznemire ljude, što je otprilike 50 godišnje, ističe Fiket.

Seizmički najaktivnija područja u Hrvatskoj su zagrebačko područje, južna Dalmacija i šire riječko područje te se ondje i očekuje niz potresa. Grad Zagreb je tako smješten na kontaktu velikih tektonskih jedinica – Alpi, Panonskog bazena i Dinarida, zbog čega postoji opasnost i od jačih potresa, poput onoga magnitude 6.3 iz 1880. godine.

Metode za “predviđanje” potresa nisu primjenjive u Hrvatskoj

Iako su potresi očekivani, pogotovo oni naknadni koji slijede iza većih potresa, seizmolozi ih ne mogu prognozirati. Međutim, novija istraživanja pokazuju da se neki potresi možda mogu uočiti ranije mjerenjem emisija plina radona prilikom otvaranja pukotina u unutrašnjosti zemlje, ali to, istaknuo je Fiket, ne bi funkcioniralo u Hrvatskoj.

Amerika ima zemljište puno radona, ali i veće rasjede, dok Hrvatska ondje gdje bi to bilo najvažnije, u okolici Dubrovnika i Dalmaciji, ima vapnenačku podlogu koja ne zadržava dovoljno plina, objasnio je.

“U Zagrebu je to također dvojbeno jer su rasjedi kod nas na svu sreću puno manji i kraći. Loše je da ih ima puno i teže ih je pratiti, ali sreća je da su kraći pa ukupna oslobođena količina energije nije kao ona u rasjedu San Andreas ili Japanu”, razjasnio je Fiket.

Također, iz sličnog razloga za Hrvatsku ne bi bio praktičan niti sustav instrumenata koji automatski šalju upozorenje o potresu kada ga detektiraju, tzv. Earthquake Early Warning (EEW).

“Imamo puno kraćih rasjeda koji su nam blizu i vremenski razmak između nastanka potresa i dolaska vala do štićenog područja nije dovoljno velik da bi išta mogli postići s time. U Japanu automatski zaustavljaju brze vlakove i gase plin jer imaju vremena dok taj potres, koji je krenuo, dođe do grada ili vlaka”, rekao je Fiket.

A jednako kako se pojavljuju dezinformacije o predviđanju potresa, Fiket je upozorio da se građani ne bi trebali isključivo oslanjati na obavijesti Europskog mediteranskog seizmološkog centra (EMSC/CSEM) o nedavnom potresu jer je riječ o automatskom sustavu koji je podložan greškama.

“Sustav je koristan i dobar i treba nam svima, ali podložan je greškama. Mi imamo i svoj nacionalni automatski sustav koji nije objavljen javnosti jer nemamo dovoljno gustu mrežu i nisu pouzdani podaci. Tako se širi panika i krive informacije”, ocijenio je.

Seizmološkoj službi ponekad treba više vremena kako bi objavila službeno izvješće o nedavnom potresu, zbog čega njihovi pratitelji na Twitteru znaju negodovati. Oni su pak istaknuli da svaki potres provjeravaju i ručno, a za preciznu analizu potresa potrebno im je barem 10 minuta, nakon što stignu podaci iz svih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja. Također poručili su da njih nekolicina radi sav posao kao stotine u većim organizacijama.

Europski standardi u izgradnji objekata

Kako se potresi ne mogu predvidjeti, a niti spriječiti, za umanjivanje eventualne štete ključni su standardi u izgradnji objekata. U Europskoj Uniji postoji 10 normi, Eurokodova, koji određuju kako se provodi strukturni dizajn. Eurokod 8 bavi se projektiranjem građevina otpornih na potres, a njega su u Hrvatskoj počeli postupno uvoditi krajem 90-ih godina.

Solidni propisi provode se i od potresa u Skoplju 1963. godine i većina zgrada koje su tada građene su armiranobetonske i nemaju problema s potresima, smatra član Hrvatske komore inženjera građevinarstva (HKIG) i ovlašteni revident za betonske i zidane konstrukcije Miljenko Srkoč.

“Kuće koje su sad u problemu u centru grada nemaju vertikalne serklaže. Neke su rađene prije 150 godina i imaju debele zidove, deblje nego što bi danas gradili, ali nemaju ta osiguranja. Kao zidane kuće podložne su pomacima i oštećenjima zbog toga što nema duktilnost (istezljivost)i kao armiranobetonska konstrukcija”, objasnio je.

Tako su u ovom potresu na tim starim zgradama najviše stradali dimnjaci jer nije bio običaj napraviti da dimnjak drži krovna konstrukcija. Urušili su se i dijelovi krovišta, a problem su bili i zabatni zidovi. Što se tiče obiteljskih kuća, najčešće su stradali gornji katovi ili zidovi u prizemlju.

“Za svaku zgradu koja je u potresu zadobila pukotine i oštećenja, moralo bi se nakon ovih skraćenih pregleda naručiti ozbiljnije ispitivanje i pregled građevine uz uvid u kompletnu dokumentaciju, kako bi se vidjelo što treba napraviti s ojačanjima”, rekao je.

Problem kod starih zgrada općenito je u tome što, tvrdi, ljudi često niti ne znaju da za svoju kuću ili zgradu mogu naručiti seizmičku analizu kojom točno vide koji su dijelovi objekta slabi i što bi trebali poduzeti da ga adekvatno seizmički ojačaju i osiguraju, već samo troše novac na toplinsku zaštitu. 

Također, smatra da su ljudi, institucije državne uprave te ministarstva letargični po pitanju provjere seizmičke nosivosti objekata u kojima se nalaze, kao i njihova održavanja, jer su razmaci između katastrofalnih potresa veliki i potpuno zaborave što se može dogoditi.

Imali smo sreće, ali ovaj potres nije pravi test za Zagreb

Naglasio je da se na stručnim skupovima već godinama upozorava da svake godine raste vjerojatnost ponavljanja velikog potresa otkako je prošlo više od 100 godina od prethodnoga.

“Imamo sreće da je 5.5 po Richteru bio taj prvi potres nakon 140 godina, ali on nije pravi test za Zagreb. Manji je od onoga što je moglo biti, za što smo pripremljeni u novogradnji, oko 6.5. Kada bi bio pravi katastrofalni potres, bilo bi dosta mrtvih jer nažalost, imamo puno stanovnika u starim zidanim kućama koje nemaju seizmičku sigurnost”, upozorio je Srkoč.

Iako je u mirovini, Srkoč je ovih dana jedan od oko 200 inženjera građevinarstva koji svakodnevno obilaze objekte oštećene u potresu, s ciljem da ih što prije preliminarno pregledaju i procijene predstavlja li određena građevina opasnost po ljudski život.

Predsjednica HKIG-a Nina Dražin Lovrec kaže da su građevinari-statičari na na terenu volonterski i ueri epidemije koronavirusa rade cijeli dan.

“Rade vrlo odgovoran posao za koji treba vremena kako ne bi došlo do krivih procjena, stoga molimo građane za malo strpljenja. Sve će biti pregledano”, istaknula je

Timovi su do srijede obišli više od 2000 objekata, ali teško je procijeniti koliko će vremena trebati za to jer se podaci još prikupljaju.

Hina je gradskim službama poslala upit za dostavu informacija o iznosu sredstava koja su uložena u protupotresnu obnovu postojećih zidanih objekata, odnosno zatražila je da izvijeste o konkretnim primjerima i planovima za seizmičko ojačanje kritičnih zgrada, međutim nije dobila odgovor do završetka pisanja ovog teksta.

Ipak, gradonačelnik Milan Bandić u srijedu je održao konferenciju za novinare na kojoj je rekao da mu je žao što prijedlog o obnovi fasada i sanaciji pročelja zadnje četiri godine nije naišao na pozitivan odjek u javnosti te da je “80 posto Grad Zagreb nudio ljudima da pomogne, a 20 posto da oni osiguraju”.

“Da je bilo razumijevanja i da se to napravilo, mi danas ne bismo imali pet posto štete koju smo pretrpjeli u donjogradskim i gornjogradskim blokovima”, ocijenio je Bandić.

Piše: Marina Hudoletnjak