Dok je cijeli svijet u izvanrednom stanju, u našoj seriji „Svijet u doba korone“, pokušavamo sagledavati što doživljavamo kao globalna zajednica i gdje nas ova situacija može dovesti.
Razgovaramo s Davidom McNairom, izvršnim direktorom globalnih politika organizacije One. Godinama se bavi razvojnim projektima, od borbe protiv ekstremnog siromaštva do prevencije zaraznih bolesti, koje su, kako stoji u misiji organizacije, stvar pravde i jednakosti u svijetu, a ne milosrđa. Organizaciju je osnovao Bono Vox.
Kako ONE gleda na trenutnu situaciju s koronavirusom u svijetu?
Ovo je globalna izvanredna situacija, ljudi su ranjivi diljem svijeta, važno je da se držimo svih propisanih mjera. No, ovo je i situacija koja pokazuje potrebu za globalnom suradnjom i investiranjem u ono što zovemo globalnim javnim dobrima – u zdravstvene sustave, u prevenciju bolesti, pandemija. Ako to ne učinimo, rizici u udaljenim mjestima planeta mogu postati velika opasnost za lokalne zajednice. U ovom trenutku, naravno, najvažniji je prvi i hitan odgovor kako bismo se pobrinuli da najranjiviji nisu ostavljeni po strani i da ih zaštitimo. Zdravstveni radnici moraju imati svu potrebnu opremu, svi moramo igrati svoju ulogu u potpori lokalnim zajednicama. Moramo naravno brinuti i o ekonomskom odgovoru. Ono oko čega smo mi iznimno zabrinuti jest učinak na afričke države. Već vidimo gomilanje velikog duga zbog pada u trgovini, ekonomskom rastu, a kada pogledate kako su te države organizirane u usporedbi s mjerama koje smo mi poduzeli u Europi ili Sjevernoj Americi, one ondje neće biti moguće. Ako imate milijune ljudi koji nemaju pristup čistoj vodi u njihovim domovima, ne možete implementirati iste programe pranja ruku. Također, kada gledamo hiperurbanizaciju i ljude nagurane u gradovima teško je vjerovati da će funkcionirati i politika socijalnog distanciranja. Mnogo toga što smo napravili na zapadu bilo je olakšano internetskom povezanošću, a to je u afričkim državama ograničeno na mali postotak populacije. Postoje dakle veliki izazovi pred nama i moramo misliti na njih.
SVIJET U DOBA KORONE
Stručnjaci su godinama upozoravali na mogućnost pandemije, tražili više ulaganja u zdravstvenu prevenciju, istraživanje, međunarodnu suradnju. Mislite li da će nakon ovoga doći do više multilateralizma i jeste li optimist da ćemo iz ovoga nešto naučiti?
Posljednjih nekoliko godina gledali smo slabljenje multilateralizma, no mislim da u trenucima ovakve krize ljudi shvaćaju da trebamo više toga. Ohrabrujuće je da je skupina G20 poslala poruku da će napraviti sve što treba u borbi protiv virusa i pobrinuti se za ekonomske posljedice. No, trebamo više koordinirane akcije. Ovakve velike krize stimuliraju razmišljanja o tome kako se vode naša društva, na koji način želimo da se vrednuju naši resursi. Tako su nastale i institucije nakon Drugog svjetskog rada i sustav Breton-Woods. Osobno se ne mogu sjetiti veće krize nakon Drugog svjetskog rata koja je utjecala na svakodnevni život tolikog broja ljudi i iskreno se nadam da ćemo svi zagrabiti duboko u naše duše i razmisliti. Ne samo po pitanju pripravnosti za pandemije, jer to se očito treba dogoditi, nego i oko međunarodnih pravila koje imamo. Troškovi investicija u prevenciju, istraživanje i slično neusporedivi su s onima koje ćemo ekonomski imati kako bi ovo sanirali. Tu je i pitanje nejednakosti, kao i suradnje sa susjedima bili oni u istoj ulici ili na drugom kontinentu. Naš globalni svijet i virus, kao i klimatska kriza, pokazuju nam da tu nema granica i da smo svi dio iste priče.
Spomenuli ste nejedankost, koja je jedna od gorućih problema našeg vremena, koliko će koronavirus utjecati na njezino produbljivanje?
Nema toliko širokog mora niti visokog zida koji vaš može zaštititi od rizika ondje gdje ljudi nemaju osnovnu mrežu potpore, gdje su sukobi, gdje ljudi nemaju temeljni dohodak ili socijalnu otpornost da se mogu pobrinuti za sebe, svoju obitelj. Moramo naučiti upravljati našim društvima drugačije, a to znači brinuti i investirati u zdravstvo, obrazovanje, u socijalnu zaštitu najranjivijih. Rizik od ove pandemije, bilo da ste u Hrvatskoj ili Belgiji ili Irskoj, bit će slični i različiti. Bolje će proći vjerojatno oni koji imaju stalni posao nego freelanceri, a isto će se dogoditi između bogatih i siromašnih država, dakle oni koji imaju ograničene zaštitne mreže mučit će se puno više. U doba epidemije ebole u Africi 2014., broj ljudi koji su umrli od drugih bolesti poput dječje paralize, meningitisa, je narastao jer se nije vršila rutinska imunizacija. Dakle postoje učinci prelijevanja u ovome o kojima moramo ozbiljno razmišljati. U svaku odluku koju donosimo mora se uključiti i mjesto našeg prebivanja i razumjeti u kojoj smo situaciji, jer ako to ne učinimo onda ćemo stalno i nanovo biti izloženi istim rizicima.
Kada se ranije govorilo o globalnoj nejednakosti, redistribuciji i bogatstvu, velika tema bilo je oporezivanje financijskih transakcija i pitanje poreznih oaza, vi ste se bavili i pitanjem korupcije. Hoće li u ovoj krizi biti onih koji će profitirati i kako za budućnost stvoriti pravedniji i održiviji sustav financiranja globalno važnih politika poput zdravstva?
Skupina G20 objavila je kako će dati fiskalni poticaj svjetskoj ekonomiji od pet bilijardi dolara, taj novac mora doći od negdje i nakon ove krize, porezi će neminovno morati rasti i to pravedno, dakle oni koji imaju najviše morali bi najviše i platiti, to je jasno. Što se tiče poreznih oaza, one pružaju financijsku tajnost, dopuštaju pojedincima da izbjegnu kontrolu. To je neodgovorno, ali također uzrokuje i korupciju i različite korozivne efekte na naše ekonomije. Još je jedna stvar jako važna, a to je širenje virusa na takozvanim teritorijima i mjestima kojima nitko ne upravlja, bilo kroz organizirani kriminal, trgovinu ljudima, moderno ropstvo. U području Sahela primjerice, gdje nema učinkovite vlasti ondje nema načina učinkovito upravljati pandemijom. Dakle postoji važna paralela. S jedne strane imamo porezne oaze gdje ljudi mogu izbjeći financijsku regulaciju i oporezivanje, a s druge strane tu su područja i prostori bez nadzora. To je vrlo važna tema, koje se mora vratiti na globalnu agendu kako bismo mogli naći resurse za investiranje u javna dobra.
#related-news_0
Organizacija One puno radi u Africi, kontinentu koji će do 2050. godine imati najveći porast stanovništva. S jedne strane ondje ima puno otvorenih pitanja, kriza, od zdravstva na dalje, a s druge to je kontinent s najvećim ljudskim potencijalom, bogat resursima. Kako u ovoj situaciji pandemije gledati na Afriku?
Mladi ljudi u Africi puni su energije i ideja i nedavna istraživanja pokazuju kako s puno više optimizma gledaju na budućnost nego njihovi europski vršnjaci, no i dalje su ondje potrebne velike investicije u obrazovanje, zdravstvo kako bi se osiguralo da ta mladost ostvari svoj puni potencijal. Ako ne budu imali mogućnosti za dostojan život i zapošljavanje, onda će ili biti frustrirani, potencijalno ljuti, a to samo po sebi postaje prijetnjom. Kontinent je pun, ne samo prirodnih, nego intelektualnih resursa, iskustava od kojih mi možemo učiti. Način na koji su neke afričke države, s ranijim iskustvom epidemija odgovorile na ovu pandemiju, bio je puno bolji od nekih europskih država. Dok su Europljani još prije nekoliko tjedana slobodno letjeli avionima, Etiopija je primjerice testirala svakoga tko je došao u zemlju. Ovo nije jednosmjerna ulica. Puno jedni drugima trebamo podijeliti i naučiti jedni od drugih. Afrički kontinent nije isključivo onaj koji stalno treba pomoć, već i onaj koji donosi puno znanja, iskustva i ljudskih resursa za rješavanje globalnih problema.
Jedna od vaših ključnih aktivnosti jest ona o širokoj dostupnosti cjepiva u državama u razvoju. Jeste li i na koji način uključeni u aktivnosti oko pronalaženja cjepiva za COVID-19?
Puno radimo s GAVI-jem, Globalnim savezom za dostupnost cjepiva, a oni su sada dio skupine koja traži cjepivo za ovaj koronavirus. Ono što mi sada radimo jest da zagovaramo da im ostane dovoljno resursa da nastave i posao koji inače rade, ali i da cjepivo za COVID-19, kada se nađe, postane dostupno najranjivijim dijelovima društva i najsiromašnijima, jer ako oni ne izgrade imunitet, rizik može biti veliki i za druge. Tako da ćemo sljedećih tjedana i mjeseci na tome ustrajno raditi.
EU je najveći svjetski pružatelj razvojne pomoći. U ovoj godini lome se koplja i oko višegodišnjeg financijskog okvira, europskog proračuna, Hrvatska u ovom trenutku predsjeda Vijećem Europske unije i sada je jasno da će se nakon krize priča s proračunom opet mijenjati. Koja je vaša poruka EU vezana za izdvajanja za razvojnu pomoć i politike?
I prije ove krize tražili smo da višegodišnji financijski okvir mora uključivati 140 milijardi dolara u sljedećih sedam godina za razvojne programe. Tvrdili smo da se mora investirati u globalna javna dobra, jer, ponavljam, ako ne investirate u zdravstvo, obrazovanje i pripravnost protiv pandemija to nisu samo rizici za pojedine zemlje, nego će pogađati i europske države. Sada je to još hitnije i zato ćemo gurati u tom smjeru. Ohrabreni smo stajalištem predsjednice Europske komisije da Europa treba zauzeti snažnije mjesto u svijetu i na način poštivanja demokracije, transparentnih investicija u zdravstvo, ljudska prava… Imamo prave signale, sada trebamo prave odluke i novac na stolu koji će ih pratiti.
#related-news_0
Koliko će poremećaj u lancu ponude i potražnje utjecati na pitanje hrane i poljoprivrede u svijetu?
Postoji rizik da ljudi koji će ostati bez prihoda sebi neće moći priuštiti hranu, a u zemljama koje uvoze hranu, ako lanac opskrbe ne ostane otvoren to će značiti ozbiljnu krizu. Prije ove krize stotine milijuna ljudi već su bile gladne i pothranjene. To promatramo vrlo pozorno i stoga smo podržali zahtjev ministara financija afričkih država o 100 milijardi dolara vrijednom poticajnom paketu za Afriku u borbi protiv virusa, koji bi uključivao i suspenziju otplate duga privatnim kreditorima, Kini i Pariškoj skupini, kako bi se zemljama omogućila trenutna likvidnost. Ono na što još moramo gledati su programi socijalne zaštite. Tražili smo da dio novca koje je G20 obećao mora ići u Afriku upravo zbog specifične osjetljivosti ondašnjih društava.
Koliko u doba izvanrednog stanja poput ovoga, gdje s jedne strane moramo biti vrlo oprezni zbog našeg zdravlja, treba biti budan oko pitanja ljudskih prava?
Borimo se protiv virusa kao da smo u ratu, jer vidimo da nema druge. No, ljudska prava nisu nešto što je pristrano, nisu nešto što je lijevo ili desno, to su univerzalni principi i moramo ih poštovati, držati ih se i prozivati one koji ih pokušavaju zaobići. Moramo to držati na oku, pogotovo kada se radi o upravljanju podacima, ali i oko koraka koji se poduzimaju iza zavjese od strane nekih lidera kako bi cementirali svoju moć ili uspostavili kontrolu nad građanima na duže razdoblje. Trebamo nevladine udruge koje će to pratiti, nadzirati promjene u izvanrednom stanju i kada ono bude gotovo, paziti da to što se promijenilo ne ostane za stalno.
One.org pokrenula je na svom webu „Priče nade“, koje ste nazvali pričama o globalnoj solidarnosti i jedinstvu, o čemu je riječ?
U nesigurnim vremenima ljudi traže nadu i ono što gledamo proteklih tjedana od Italije, Španjolske, Hrvatske do Ujedinjenog Kraljevstva jest da ljudi plješću zdravstvenim radnicima zahvaljujući im na njihovoj hrabrosti i poslu koji rade u ovo vrijeme. To je ohrabrujuće i inspirirajuće i to moramo podupirati. U današnje doba mediji često potenciraju samo negativne priče, no ja vjerujem da je ono u ljudima primarno dobro i da u ovoj situaciji pokušavaju napraviti sve što je u njihovoj moći da pomognu jedni drugima i nekako mi se čini da je s ovom krizom to postalo više vidljivo. Iznimno je važno da te priče nade podijelimo s drugima i inspiriramo druge da djeluju u svojim zajednicama i državama. Ali i da svi svjetski lideri to vide i da slijede taj primjer.
