Crne, bijele, ružičaste, s dezenom ili "standardne" plave kirurške. Nekad ispod koje proviri nos, nekad se malo pomaknu da bi se počešale brade, ali maske u Saboru lica napuštaju tek kad zastupnici stanu za govornicu, koja je od kolega im odvojena pleksiglasom. Nose ih svi jer preporuka je to Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu, osim Karoline Vidović Krišto iz Domovinskog pokreta koja već danima u zadnjem redu u sabornici sjedi sa šalom oko vrata koji povremeno stavi preko usta.
Kako i može li se uopće ikako zastupnike prisiliti da nose maske, upitao je Večernji list pravne stručnjake.
“Ova priča s Karolinom Vidović Krišto vraća nas na opet na početak cijele pandemije i djelovanja Stožera, a to je ima li on uopće dobru ustavno-pravnu osnovu za funkcioniranje. Ako se ne zna što on može i dok ne postoji jasan i učinkovit pravni nadzor nad Stožerom, imat ćemo ovakav problem”, objašnjava ustavna stručnjakinja Sanja Barić, pa dodaje da je svaka obveza koja se propisuje, uključujući ona o nošenju maski, ograničavanje ljudskih prava na slobodu.
A ograničavaju li se ljudska prava, kaže Barić, to bi trebalo ići zakonom.
“Sabor je promjenom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti praktički stvorio Stožer, delegirao ga. I to je u redu. Ali nad njegovim odlukama mora postojati nadzor. Ne mora to nužno biti Sabor, ali može, primjerice, saborski Odbor za zdravstvo, tijelo s kojim bi se Stožer trebao konzultirati”, govori ustavna stručnjakinja dodajući da ljudi, smatraju li da neka od odluka Stožera krši njihova prava, ne znaju ni kojem se sudu za to trebaju obratiti.
Nepostojanje zakonskog uporišta, ističe Sanja Barić, razlog je i zbog kojeg nema propisanih kazni za nenošenje maski, čak i tamo gdje su one obvezne.
“Najlakše je kritizirati i često se to radi tek kritike radi. Znam da je situacija teška, da je rad Stožera nešto jedinstveno i novo, ali nužno je da sve bude uređeno zakonom”, kaže Barić.
A eventualni način na koji bi se kazne za nenošenje maski mogle uvesti jest ponovnim izmjenama već spomenutog Zakona o zaštiti pučanstva, koji je u travnju već mijenjan, među ostalim, tako da su se propisali novčani iznosi koje platiti moraju oni koji krše mjere samoizolacije i karantene. Postoji, doduše, ondje članak koji govori o kaznama za one koji namjerno ugrožavaju zdravlje drugih, ali ta se namjera, pogotovo u slučaju zdravih osoba koje nose maske, teško može dokazati. I opet, ističu stručnjaci, nije na Stožeru da odredi kolika bi kazna za nenošenje maski bila.
Ključ je u odgovornom ponašanju
Hoće li se, međutim, opet ići na izmjenu zakona kako bi se Karolina Vidović Krišto prisilila na nošenje maske? Nije vjerojatno. Ali ni potrebno, kako kaže ustavni stručnjak Mato Palić.
“Sabor jednostavno može promijeniti Poslovnik, i to tako da propiše da se u vrijeme epidemije ili pandemije obvezuje zastupnike da na sjednice dolaze sa zaštitnim maskama, a tko to ne napravi, slijedi mu novčana kazna”, objašnjava najjednostavnije rješenje za sabornicu Mato Palić i dodaje kako je to vrlo slično uređeno i za, primjerice, zastupnike koji neopravdano izostanu sa sjednice.
“Ne vjerujem da će Stožer donositi posebnu odluku o obvezi nošenja maske samo za Sabor. A i da donese, kako kazne za nenošenje nisu predviđene nijednim zakonom, kako ćete opet bilo koga prisiliti da je nosi? Poslovnik je akt koji uređuje rad zastupnika i u ovom slučaju najjednostavnije rješenje”, kaže Mato Palić.
Da postojećim propisima ne postoji mogućnost da se zastupnicu Vidović Krišto natjera da stavi masku, smatra i odvjetnica Vesna Alaburić.
“Odluku o obveznom nošenju maske u slučaju proglašenja pandemije donosi Stožer civilne zaštite, a ona zasad obuhvaća samo zdravstvene ustanove, javni prijevoz, trgovine i ugostiteljske objekte”, kaže Alaburić pa dodaje kako postoje okolnosti koje su važnije od pravne prisile i opasnosti od sankcije, a to je odgovorno ponašanje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
