Za emisiju Global Fokus s Ivanom Dragičević o globalnoj nejednakosti razgovarao je direktor Oxfamovog odjela za nejednakost.

Godinu uvijek započinjemo vašim Izvještajem o globalnoj nejednakosti koji objavljujete svake godine prije Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu. Ove su godine podaci bili poražavajući, kao, na neki način, i svih prijašnjih godina. No taj se jaz zbog pandemije bitno produbio. Možete li nam stvari staviti u perspektivu?

Da, čak i kad je izbila pandemija, imali smo nejednakost na ekstremnim razinama. Šačica milijardera posjedovala je bogatstvo kao polovina svjetskog stanovništva. No začudo, iako se bogatstvo milijardera na početku pandemije tijekom nekoliko mjeseci smanjilo, kad je došlo do velikog pada burze, sada se ono oporavilo i čak je veće nego prije pandemije. Dakle, svjedočimo golemom povećanju bogatstva milijardera.

Nakon financijske krize trebalo je više od dvije godine da se bogatstvo milijardera vrati na razinu prije financijske krize, no nakon izbijanja koronakrize za to je trebalo otprilike četiri mjeseca. Dakle, svjedočimo brzom porastu nejednakosti i ekstremnog bogatstva, a Svjetska banka i drugi predviđaju da će stotine milijuna ljudi biti gurnuti u siromaštvo te da ćemo svjedočiti povećanju globalnog siromaštva prvi put nakon dugo vremena.

Isto tako, svjedočimo tomu da tijekom pandemije najviše profitiraju tehnološki divovi. U principu, oni su se najviše obogatili tijekom proteklih mjeseci.

Da, izračunali smo ono što bismo nazvali viškom dobiti, dakle dobit veću od one tijekom uobičajene godine američkih korporacija, od kojih mnoge jesu tehnološki divovi. Uočili smo višak dobiti u iznosu od 70 do 80 milijarda dolara. Primjerice, tražimo oporezivanje viška dobiti jer držimo da nijedna korporacija ne bi trebala ostvarivati višak dobiti zbog globalne pandemije. Taj bi se novac mogao utrošiti na lijekove, cjepiva i pomaganje siromašnima.

Govoreći o oporezivanju, osim spomenutog poreza na višak dobiti Oxfam i druge nevladine organizacije, ali ne samo one nego i države u okviru foruma poput G7 i G20, već godinama zagovaraju oporezivanje financijskih transakcija. Vidjeli smo brojne novinarske istrage, od afera Panama i Paradise Papers do ovogodišnje afere FinCEN Files… Utaja poreza u samoj je srži globalne financijske korupcije, taj novac zaobilazi sustav, a mogao bi se upotrijebiti za neke druge stvari. Što su preporuke i politika Oxfama u tom pogledu s obzirom na to da i vi to već godinama zagovarate?

Smatramo da bi malen porez od 0,5 % na svaku financijsku transakciju prikupio desetke, ako ne i stotine milijarda dolara. Dakle, radi se o izuzetno dobroj zamisli. Dobro je što su europske države sada opet počele govoriti o tome.

Nema nikakve sumnje da netko mora platiti račun koronakrize, a naš je čvrst stav da to trebaju biti najbogatiji ljudi i korporacije, koje će se pošteno oporezivati. Nakon financijske krize prije 10 godina smanjeni su porezi za bogataše i korporacije te je došlo do prave eksplozije utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, a to je značilo da su mjere štednje bile na plećima običnih radnica i radnika te su oni morali platiti cijenu financijske krize.

Ne smijemo dopustiti da se to ponovi i nakon koronakrize, trebamo progresivno i pošteno oporezivanje najbogatijih pojedinaca i korporacija te moramo stati na kraj utaji i izbjegavanju plaćanja poreza na industrijskoj razini. U nekim slučajevima milijarderi plaćaju manji porez nego njihove tajnice ili čistačice, što je u potpunosti neprihvatljivo.

Novim planom oporavka EU je htio krenuti u tom smjeru i u pogledu zajmova i duga. No ako pogledate zemlje EU-a, radi se o vrlo bogatim zemljama. Nedavno ste naglasili da zajmovi MMF-a tijekom koronakrize nisu donijeli “olakšanje” zemljama koje je ova kriza duboko pogodila. Možete li nam objasniti što ste doznali?

Proveli smo istraživanje o savjetima i zajmovima koje je MMF pružio širokom spektru zemalja diljem svijeta. Doznali smo da gotovo sve zemlje ubrzo nakon okončanja pandemije, dakle 2021. godine, žele uvesti značajne mjere štednje i ono što su nazvale fiskalnom konsolidacijom.

Dakle, rezanje potrošnje u sektorima poput obrazovanja i zdravstva te veće oporezivanje najsiromašnijih. Smatramo da bi to bila vrlo velika pogreška, moramo izvući pouke iz financijske krize. Već svjedočimo velikom produbljivanju jaza između bogatih i siromašnih koje je posljedica ove pandemije. Dodatne mjere štednje koje zagovara MMF samo će dodatno produbiti taj jaz između bogatih i siromašnih te dovesti do još veće nejednakosti u svijetu, mislimo da bi to bila pogreška.

Smatramo i da je to u suprotnosti s onim što izvršna direktorica MMF-a govori u javnosti, da je nejednakost silno zabrinjava i da želi da MMF preuzme vodeću ulogu u smanjivanju jaza između bogatih i siromašnih. Dakle, postoji veliko proturječje između onoga što MMF govori, a što je dobro i progresivno, i onoga što MMF radi na razini pojedinih zemalja, a to je ono što radi već desetljećima.

Što se onda može učiniti? Spomenuli ste nedavni izvještaj Svjetske banke i što je direktorica MMF-a rekla. U okviru foruma G7 i G20 postoji narativ i shvaćanje o tome koliko je pitanje nejednakosti globalno važno. Hoćemo li biti pametniji i nešto promijeniti nakon ove pandemije? Koje trendove predviđate? Proljetos smo na sastanku skupine G20 čuli određene poruke, no mislite li da bi ovo mogla biti prijelomna točka, odnosno prekretnica ili ste pak skeptični?

Vjerojatno sam skeptičan, ali mislim kako je moguće da je tako. Neke stvari koje su se dogodile kao rezultat pandemije: primjerice državne potpore, veliko povećanje socijalne zaštite, zaštita od gubitka radnih mjesta, golema državna intervencija… Sve to pokazuje što je moguće, pokazuje da drukčiji svijet jest moguć kako bismo se uhvatili u koštac s problemom nejednakosti, klimatskih promjena…

U tom je smislu koronavirus otvorio prozor u jedan drugi mogući svijet. No u isti mah naši su nas politički lideri iznevjerili, nedostaje im imaginacije da izgrade taj bolji svijet. Naginju populizmu i desničarenju te nisu zainteresirani za oporezivanje najbogatijih i korporacija, a to je zbilja štetno jer dobro znamo da postoje praktični i razumni potezi koje vlade mogu povući kako bi smanjile jaz između bogatih i siromašnih.

A naš Indeks predanosti smanjivanju nejednakosti, koji mjeri politike o smanjivanju nejednakosti više od 150 zemalja, veoma je jasan. Neke zemlje postupaju ispravno.

Povećavaju poreze za one najbogatije, neke više ulažu u zdravstvo kako bi svi imali besplatnu zdravstvenu skrb. Druge pak zemlje štite žene na radnom mjestu, vodeći računa da ne trpe uznemiravanje i da budu jednako plaćene kao muškarci. Sve su to praktične stvari koje neke zemlje provode, posramljujući većinu vlada koje ništa ne poduzimaju u pogledu borbe protiv nejednakosti.

Htjela sam vas pitati o Indeksu predanosti smanjivanju nejednakosti. Imate li možda podatke za Hrvatsku?

Ne znam ih napamet, ali mogao bih vam ih dostaviti.

U redu, dostupni su. Ali kada uspoređujete… Kad govorimo o nejednakosti, mnogi ekonomisti većinom govore o dohodovnoj nejednakosti. Ali ako sagledamo sva značenja i posljedice nejednakosti, od rodne nejednakosti do pristupa hrani i vodi i tako dalje… Kako biste opisali ljudima koji se osjećaju nejednakima u svakodnevnom životu, u svojim društvima i zajednicama… Kako definirate tako složeno pitanje poput nejednakosti koje danas na neki način pokreće naš svijet?

Mislim da se brojni aspekti nejednakosti isprepliću, a posebice u pogledu koronavirusa vidimo povezanost između dohodovne te rasne i rodne nejednakosti. Svjedočimo tomu da siromašne tamnopute žene diljem svijeta gube radna mjesta. Pripadnici etničkih manjina, crnačke zajednice, umiru četiri ili pet puta više nego bijelci ili pripadnici bogatijih slojeva. Dakle, vidimo da ovo nisu zasebne nejednakosti. A sa sigurnošću znamo da su zemlje s većom razinom jednakosti spremnije u situacijama kada dođe do nekog šoka. Sposobnije su nositi se s posljedicama šokova poput pandemije i čine to na način koji je pošten. Sposobnost da preživite koronavirus ili izbjegnete siromaštvo ne ovisi o tome koliko ste bogati. Vaš pristup zdravstvenoj skrbi ne ovisi o stanju na vašem računu, nego je nešto dostupno svima. To su konkretne stvari koje zemlje mogu učiniti kako bi se pripremile za pandemiju te se pobrinule da svi imaju pošten tretman i da se nejednakost ne poveća.

Dakle, razgovarali smo o Hrvatskoj. Možemo li čuti podatke o Indeksu predanosti smanjivanju nejednakosti?

Hrvatska zauzima 30. mjesto na svijetu. Vrlo je nisko među zemljama s visokim dohotkom. Prilično dobro stojite u pogledu javne potrošnje, a niste loši ni prema načinu na koji tretirate radnike. No porezni sustav vam uvelike ruši rezultat, zbog čega ste iza nekih od najsiromašnijih zemalja svijeta.

U pogledu poreza zauzimate 111. mjesto na svijetu. Dakle, Hrvatska svakako može poduzeti više u borbi protiv nejednakosti, učiniti više u pogledu ulaganja u zdravstvo i radničkih prava, ali povrh svega, porezni vam je sustav prilično regresivan i ne pridonosi mnogo u smislu borbe protiv nejednakosti.

Htjela sam vas pitati sljedeće… Sudjelujete u globalnim forumima u okviru kojih se govori o ekonomiji i, dakako, nejednakosti. Rekli ste da politički lideri trebaju pokazati hrabrost, mislim da ste u tom smislu upotrijebili riječ “imaginacija”. Vidite li imaginaciju u svijetu onih koji svjetsko bogatstvo drže u svojim rukama? Primjerice, vidjeli smo što radi Zaklada Billa i Melinde Gates. Kako biste opisali ulogu i predanost onih najbogatijih ovim problemima današnjice?

Uvijek ćemo podržati milijardere koji se odluče odreći dijela svog novca, ali mnogo bi nam draže bilo kad milijardera uopće ne bi bilo.

Mislimo da su milijarderi naznaka bolesne ekonomije, ekonomije koja ne funkcionira.

Čak je i Bill Gates rekao da je prva dužnost milijardera platiti porez i da bi porezi za one najbogatije trebali biti mnogo veći. No Billu Gatesu poručujemo i ovo: briga o profitu njegovih farmaceutskih tvrtki i onih koje se bave intelektualnim vlasništvom nanosi štetu utrci za pronalazak cjepiva.

On mora izvršiti pritisak da se tehnologija i patenti dijele kako bi se omogućila masovna proizvodnja uspješnog, sigurnog i učinkovitog cjepiva. Dakle, čak i netko poput Billa Gatesa, koji čini mnoge dobre stvari, na pogrešan način utječe na utrku za pronalazak cjepiva. Ima golemu moć, a ne preuzima odgovornost.

Dakle, mnogo je bolje ako imamo progresivne vlade koje na pošten način oporezuju bogate pa da se u njih možemo pouzdati da će se brinuti o svijetu umjesto da nade i strahove polažemo u ruke onih silno bogatih.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.