Mirjana Đermadi, novinarka Hrvatskog radija Vukovar, prisjetila se za N1 studenog 1991. kod zgrade Hrvatskog radija Vukovar.
Mirjana Đermadi procijenila je da se danas u Koloni sjećanja okupilo oko 5000 ljudi.
“Možemo reći da je Vukovar sve više grad mladih, njima je Vukovar grad po mjeri i meni se to jako sviđa”, kazala je.
VEZANE VIJESTI
“Iz Vukovara sam izašla 20.11.1991. oko 13.30 sati. Prvi put sam tada nakon puna dva mjeseca osjetila pravi miris zraka u gradu. Bili smo stalno u skloništu, ja sam bila pred sam porod. Rodila sam kasnije prekrasnu djevojčicu, zdravu, što mi je na veliki ponos s obzirom na sve što sam prošla”, prisjetila se događaja od prije 29 godina:
“Taj dan neću nikada zaboraviti, zato što je bio je prekrasan, sunčan, nigdje oblačka, bilo je izuzetno svježe. Međutim, u zraku se osjetio miris dima, baš se osjetio miris smrti, paljevine, ruševina. Još su se u pozadini negdje čuli pucnji.”
Ona je bila u konvoju iz bolnice u kojem su bili ranjenici, trudnice, tek rođene bebe.
“Svi smo krenuli na put, tada nismo znali gdje. Prošli smo put od Negoslavaca, Sremske Mitrovice, Srpske Rače, Bosanske Rače, preko Bosne smo došli u Hrvatsku. To je trajalo neka tri dana. Nismo znali gdje smo i gdje nas voze”, kazala je.
Njena kći nikada nije upoznala oca:
#related-news_0
“Ja tada isto nisam znala što se događa. Onaj osjećaj kad ste sami na svijetu, kad oko vas negdje netko nekoga zna, netko nekome pomogne, ali ste sami. Ja tada nisam znala sve dok nisam izašla iz Vukovara da je on ubijen 19.11., prema nekim svjedočenjima.”
“Dandanas ne znam gdje je. Željela sam doznati. Makar da znam gdje upaliti svijeću i da moje dijete ne mora paliti svijeću na središnjem križu na memorijalnom groblju ili kod spomen obilježja, nego da može doći i pokloniti sve svom ocu”, kazala je i dodala:
“Po nekim saznanjima navodno je ubijen s još šestoricom i bačen u Dunav.”
“Ja se držim one, zaboraviti ne možemo”, kazala je.
“Zaboraviti ne možemo što se dogodilo. Međutim, život mora ići dalje zbog naše mladosti. Naša mladost ne može nositi taj teret prošlosti. Smatram i da ta nekakva segregacija u Vukovaru koja se stvara od vrtića, od osnovnih, srednjih škola, ne doprinosi budućnosti generacija koje ostaju živjeti u Vukovaru. Mislim da bi to politika morala ozbiljnije shvatiti.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
