Samoorganiziranje građana u aktualnoj zdravstvenoj i ekonomskoj krizi prerasta u sve šire akcije ispomaganja najugroženijih društvenih skupina.
Ovršeni građani u Hrvatskoj spadaju danas među društvene skupine koje su najteže pogođene općom ekonomskom krizom uslijed pandemije koronavirusa. U pravilu, ključna posljedica im je blokirani račun, te besparica i nemogućnost otplate elementarnih životnih troškova, piše Deutsche Welle.
No jedan od efekata ove krize je i vidno intenzivnije samoorganiziranje ljudi koje motivira solidarnost prema sugrađanima u nevolji. Primjerice, u okviru akcije koju je nedavno pokrenula Udruga Ovršni, a za masovno prikupljanje novca namijenjenog slučajevima kojima su istekle sve mogućnosti daljnjeg čekanja na spas.
„Lani sam baš pred Božić ostala bez posla. Nisu imali strpljenja kad sam se razboljela, nije tu bilo više nikakvog prostora za razgovor. Obraćala sam se potom za pomoć svima kojima sam mogla, ali ništa od toga. Dospjela sam na kraj snaga, nisam se više znala ni kući vratiti. Onda sam našla tu udrugu i obratila im se. I kako da kažem, hvala im ko’ Isusu“, prepriča za DW Zdenka Horvat iz Čakovca.
Međimurski model za čitavu Hrvatsku
Ova bivša radnica jednog velikog peradarskog uzgajivača i prerađivača učlanila se tako i sama u navedenu organizaciju, a pomoć koju je dobila bila je ustvari preteča današnje akcije. Na početku je udruga djelovala samo u Međimurju, gdje je i potekla, ali u međuvremenu se članstvo proširilo van granica te županije. Model samoinicijativnog angažmana neposredne zajednice pokazao se korisnim za uži kraj, pa bi očekivati bilo da uspije u čitavoj Hrvatskoj, tim više što potrebe rastu onako kako se kriza nastavlja.
Maksimalna vrijednost pomoći iznosila bi, prema novousvojenom pravilniku udruge za tu prigodu, 20 tisuća kuna, a prioritetne slučajeve određuje posebno povjerenstvo. Primatelji pomoći zauzvrat se samo trebaju učlaniti i sami u istu organizaciju, sa članarinom u simboličkom iznosu od 10 kuna. „Uplatili su mi tri zaostale stanarine“, nastavila je Horvat, „jer je vlasnica stana rekla da više ne može čekati. Platili su mi račune za struju koja je već došla pred isključenje. I dali su mi još 500 kuna za hranu. Ne bi me više bilo da nije bilo njih.“
Donacija u visini cijene jeftinijeg vina ili – skupljeg
„Neopisiv je to osjećaj, kad čovjek dođe do dna, kraj, nema dalje. Onda se iznenada pokaže da ipak postoji netko. I jako mi je značilo kad sam nakon svega toga shvatila da mogu i ja pomoći drugima. Nije to bila nikakva obaveza, samo nekakav moj osjećaj. Volontirala sam u nekim akcijama, nosila i hranu na deložacije. Nevjerojatno sam ponosna na njih, znači, sad već i na nas“, dodala je sugovornica DW-a iz Čakovca.
Slične akcije prikupljanja donacija u novcu i hrani, odjeći i drugim potrepštinama organiziraju se posljednjih mjeseci diljem Hrvatske. U njima sudjeluju neformalne kvartovske zajednice, kao i etablirane humanitarne udruge ili pak crkvene ustanove. Udruga Ovršni pritom ima na svojoj strani i određeni predepidemijski uspjeh u ispomaganju blokiranih građana, kao i politički zagovor njihovih prava i strukturnih promjena za pravedniju ekonomsku i socijalnu realnost. Sad privlače na izravno spašavanje najugroženijih, te se povrh svega planiraju obratiti imućnijim pojedincima i firmama.
U objašnjenju aktualne inicijative stoji tako, između ostalog: „Početna ideja je da se nas više skupi i doniramo, uplatimo neki iznos, tko kako može, u vrijednosti kave, piva, butelje jeftinog ili skupog vina, ovisno od mogućnosti. (…) Bitno je osvijestiti probleme, uvidjeti da nisi sam u takvoj kaši, već su i drugi u sličnim cipelama. Tako možemo bolje sagledati što je zajednički nazivnik svega toga i kako možemo pomoći sebi i drugima.“
Dobar duh zajedništva
Radovan Preložnjak, jedan od organizatora u vrhu Udruge Ovršni, pojasnio je za DW da su ciljani korisnici ove akcije upravo oni najranjiviji među najranjivijima. „To su“, kaže on, „samohrani roditelji, umirovljenici s malim primanjima, bolesni, a koji imaju manje ovrhe. Tako ćemo barem nekima od njih pomoći izvući se iz ovrha i blokada. Nadamo se da će se ljudi javiti i donirati sredstva prema svojim mogućnostima. Svaki dug treba vratiti, ali ljude jednostavno životne neprilike ponekad spriječe u tome, dovedu pred zid. Ako možemo pomoći, pomognimo.“
„Mjesto je to koje pruža nadu, jer širi dobar duh zajedništva”, ističe se u pozivu udruge na doniranje. Zdenka Horvat svojim primjerom uvjerljivo svjedoči o krajnjem smislu takvog spašavanja unesrećenih. Njezinim riječima, dakle: „Ovakvo bi se nešto trebalo pokrenuti i puno šire, jer ima dobrih ljudi.I još su bolji kad onda i oni mogu pomoći drugima. Divim se što to postoji, vratilo mi je već sasvim izgubljenu snagu.“
