Hrvatska je protiv podizanja ograda na granicama, izjavila je u subotu u Luxembourgu hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić reagirajući na mađarske najave eventualne gradnje ograde i prema Hrvatskoj ako iz nje krene migrantski val.
Pusić, koja je u Luxembourgu sudjelovala na dvodnevnom neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova zemalja EU-a na kojem je dominirala migrantska kriza, komentirala je na upit novinara izjavu mađarskog premijera Viktora Orbana koji je kao mogućnost spomenuo podizanje zaštitne ograde na granici s Hrvatskom ako i od tamo krene veći broj migranata i izbjeglica.
“Mi smo apsolutno protiv podizanja žica. Svaka zemlja ima pravo odlučiti što hoće i zatvoriti se kako hoće, ali Hrvatska se sigurno neće zatvarati u žicu. Što se mađarske najave tiče, koliko ja to razumijem to je zasad samo ideja koja bi se realizirala ako migranti krenu i preko te granice, a to u ovom trenutku nije na dnevnom redu”, rekla je Pusić.
Europska unija pokušava dogovoriti sveobuhvatan pristup prema migrantskoj krizi, koji bi uključio i usku suradnju sa zemaljama koje nisu članice EU-a, ali su kandidati za članstvo poput Turske, Makedonije i Srbije, rekla je Pusić.
“Treba razlikovati zemlje tranzita preko kojih izbjeglice samo prolaze i konačnog cilja izbjeglica jer njih veliki broj želi doći u Njemačku, Švedsku i druge skandinavske zemlje. Bez obzira na izbjegličku krizu u Mađarskoj i nekim drugim zemljama to nisu zemlje u kojima izbjeglice žele ostati i EU će se morati baviti tim problemom i staviti ga na dnevni red”, rekla je Pusić.
Rekla je da su ministri pokušavali utvrditi i u kojoj je mjeri u aktualnoj krizi riječ o ekonomskim migrantima, a u kojoj o izbjeglicama te da prevladava stajalište da Europu u ovom trenutku prije svega pogađa izbjeglička kriza.
VEZANE VIJESTI
Ministrica je istaknula da Hrvatska sudjeluje u podjeli odgovornosti, uključujući i slanje dva broda koji spašavaju izbjeglice u Mediteranu i da je u prvoj podjeli odgovornosti za zbrivanjavnje prihvatila primiti 550 ljudi, što je više nego što bi joj pripadalo s obzirom na njezinu veličinu i ekonomsku snagu.
“Međutim, činjenica je da naprosto veliki broj ljudi ne vidi veliki broj zemalja članica EU-a kao svoju konačnu destinaciju, ne vide tu svoju budućnost, nego se žele domoći nekoliko zemalja, tri ili četiri. Sada je pitanje kako u tom kontektsu podijeliti odgovornost”, rekla je Pusić.
Dodala je da su Njemačka, Italija i Francuska ponudile jednu platformu, koja je za Hrvatsku posve prihvatljiva, a ta platforma bila bi prvi korak u razvoju sveobuhvatne politike prema izbjeglicama.
Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, francuski Laurent Fabius i talijanski Paolo Gentiloni poslali su ovoga tjedna pismo visokoj predstavnici EU-a za vanjske poslove Federici Mogherini u kojem su izložili ideje za rješavanje migrantske krize.
Oni se zauzimaju za učinkovitiji sustav azila i za stvaranje sustava za integrirano upravljanje vanjskim granicama EU-a. Traže više solidarnosti među članicama i pošteniju podjeli tereta krize.
Europska komisija je najavila da će sljedeći tjedan predložiti shemu za raspodjelu po zemljama članicama još 120 tisuća migranata koji se u ovom trenutku nalaze u Grčkoj, Mađarskoj i Italiji.
Luksemburuški ministar za vanjske poslove i pitanje azila Jean Asselborn izjavio je u subotu nakon završetka neformalnog ministarskog sastanka da mu se ne sviđa rasprava o kvotama, bilo o dobrovoljnim ili obvezujućim, nego da se u ovoj krizi mora govoriti o raspodjeli tereta.
Asselborn se slaže da se migrantska kriza treba riješiti izvan granica Europe, ali u ovom trenutku “u Europskoj uniji ima puno izbjeglica koje štiti Ženevska konvencija i oni svi ne mogu ostati u jednoj zemlji”.
Nakon što Komisija u sljedeću srijedu objavi svoj prijedlog o njemu će 14. rujna raspravljati ministri unutarnjih poslova.
Daljnji model za zbrinjavanje i općenito odnos prema izbjeglicama i migrantima treba dati Europsko vijeće, rekla je Pusič, ali je postizanje konačnog odgovora još daleko, budući da izbjeglice, kad dobiju status azilanata, imaju određenu slobodu kretanja i, pogotovo unutar schengenskog sustava, mogućnost biranja zemlje u koju žele ići.
