Gradonačelnik Metkovića i predsjednik stranke Most nezavisnih lista poslao je otvoreno pismo premijeru Zoranu Milanoviću, ali i čelniku oporbe Tomislavu Karamarku.
Pismo prenosimo u cijelosti:
“Poštovana gospodo Milanoviću i Karamarko,
činjenica je da pomalo i zabavlja čitati vaše prepucavanja po medijma. Tko se sakrio u mišju rupu, tko je kome zabio koš, tko zna bolje engleski. Ali činjenica jest i da je to – tužno. Mediji trebaju prenositi informacije, ideje, prijedloge i konkretna rješenja. Međutim, mediji zaista nemaju što prenijeti s vaše strane osim pukog prepucavanja i optužbi. Jer vi već godinama ne nudite ništa konkretno i ništa dobro za ovu državu.
Hrvatska nema puno vremena, gospodo. Hrvatska zaista nema puno vremena ni za velike planove, ni za mala niska prepucavanja. Nitko se ne treba sakriti u mišju rupu, nitko nikome zabijati koš niti mjeriti znanje engleskog jezika.
Hrvatsku više ne zanima tko ima veće mišiće. Hrvatsku zanimaju konkretne stvari i jasni potezi koji će optimizirati troškove državne birokracije. Treba joj ukidanje bespotrebnih birokratkih izvješća što će značajno povećati učinkovitost državne uprave. Treba joj set zakona, monetarnih instrumenata i inspekcijskih prilagodbi koje će osloboditi poduzetničku inicijativu i u konačnici dovesti do povećanja broja zaposlenih. Da, treba joj promjena fokusa pozornosti sa broja nezaposlenih na ono ključno – broj ZAPOSLENIH u realnom sektoru. Hrvatskoj trebaju ljudi koji će čuti one kojima je sada najteže. Čuti i reagirati!
Našoj zemlji treba i vaš crveni obraz zbog svih ovih godina besramnog izmjenjivanja na vlasti ne pitajući se kako je “nama dolje”.
Našoj zemlji treba vaša odgovornost za sva nedjela koja ste počinili.
Našoj zemlji treba ZAJEDNIŠTVO, a vi uporno stvarate podjele. Namećete lažne podjele na lijeve i desne, crvene i plave, liberalne i zadrte.
Kad imaš nečasne namjere i kad to želiš sakriti – posegneš za provjerenom formulom: zavadi pa vladaj. Vi ste ovaj mehanizam – usavršili!
VEZANE VIJESTI
Iskustva koja skupljamo po lokalnim općinama, gradovima, hodajući po terenu među živim i stvarnim ljudima, upravo nam to potvrđuju – dijelite nas. Ipak, čini se, sa sve manje uspjeha. Ljudi su počeli brinuti kako će dočekati sutra. Počeli su istinski brinuti o svojoj budućnosti, svojim mirovinama, mogućnosti preživljavanja od svojih gospodarstava. Razumijete li vi ove riječi, gospodo? Budućnost. Mirovina. Gospodarstvo.
Jer mi od vas samo čujemo – mišja rupa, koš, engleski, mišići, mi, oni, desni, lijevi. Gdje je tu HRVATSKA? Gdje su tu beskućnici, socijalni slučajevi, nezaposleni, razočarani, potplaćeni, izigrani? Koliko vam se još prilika treba dati?
Čujete li vapaj vlastitog naroda da – PRESTANETE ili ODSTUPITE sa svojih pozicija!
Ili, valjda osnove engleskog svi razumijete – WE BEG YOU TO LEAVE!”.
