Gost teme dana bio je predsjednik hrvatske Udruge sudaca Đuro Sessa.
Zašto ste novinare u svojem posljednjem istupu ironično ismijali i optužili ih za neznanje i zlonamjerno tumačenje odluke vijeća Vrhovnog suda u slučaju Ive Sanadera?
PROČITAJTE JOŠ
Prenervozna je malo reakcija bila. Nakon niza članaka, emisija i komentara o presudi koju još nismo vidjeli, jer ne znamo razloge odluke, krenuli su napadi na pravosuđe u cjelini koji su za moj pojam bili deplasirani i nestručni jer su se bavili nečim što nismo vidjeli. Tek kad budemo razloge znali i kad budu objavljeni moći ćemo o tome argumentirao razgovarati. Ja nisam ništa specijalno optužio. Samo smo rekli svoje mišljenje o nečemu što je prešlo mjere dobrog ukusa. Ne znam točno citirati, ali novinari su prevršili mjeru.
Novinare ste imenovali i nabrajali. Je li to dobar način komunikacije?
Udruga je samo jedna nevladina udruga. Dio teksta priopćenja je bio ironičan, ali ironije je bilo premalo koliko je trebalo biti. Mislim da smo pogodili jer da nismo reakcija ne bi bila kakva jest.
Kako možemo tvrditi da neke od analiza nemaju pravo istinsko utemeljenje?
Jer ne znamo i govorimo napamet. Možda su pogodili. Znajući skrupuloznost sudaca ovog suda ja sam uvjeren da tu nema nikakvih pogrešaka. Zašto odmah servirati publici zaključke koji nisu utemeljeni.
Jesu li moguće i sudačke pogreške?
Ako se utvrdi da su procesne povrede učinjene presuda se ukida. Ovdje se možda radi o propustima nižeg suda. Procesne odredbe zato postoje da se osigura pravo na pravično suđenje.
Kad govorimo o ovom slučaju smatrate li da su poštivani svi postupci koji se očekuju – prije svega pravo na brzo i pravično suđenje?
Brzo i pravično nisu sinonimi. Brzo je pravosuđe bilo u Narodnoj Republici Kini i nisam siguran da je bilo pravično. Moramo skrbiti da suđenje bude pravično. Svaka odgoda utječe na uvjerljivost sudbene vlasti. U sukobu između brzine i pravičnosti prednost treba biti na pravičnosti.
Zbog kašnjenja u sudskim odlukama su dolazile i presude Suda za ljudska pravu u Strasbourgu…
Svakako mi tu imamo puno za učiniti. Ako sudac ima više predmeta nego ih može fizički obavljati onda će rezultati postupaka kasniti, a ako ih ima manje onda će morati biti brži. Moramo još tu dosta toga učiniti kao društvo. Sjetite se kraja devedesetih i vidjet ćete da je napredak velik.
Kad govorimo o sudstvu ima li javnost pravo propitivati jesu li suci pod pod pritiskom i sude li pravično?
Svatko ima pravo sumnjati, ali moraju postojati realni razlozi. Ako se samo plasiraju sumnje bez objektivnih razloga onda je to maliciozno i nije dobro za funkcioniranje cijelog društva. Ne znam ni jednu odluku na ovom sudu koja bi na to upućivala.
Ivan Turudić tvrdi da je danas sudstvo pod većim političkim pritiskom nego ikada…
On je u pravu potpuno. Ovaj primjer odluke Vrhovnog suda je primjer da se to želi učiniti. A što bi suci trebali? Domisliti se autocenzurom što bi sada nekome pasalo, a onda da po tome sude? Sudstvo nema sve ove mogućnosti silnih pritiksaka kojima utječu druge vlasti. To je tako dok se ne naučimo da se tako ne može govoriti o sudstvu.
Je li sudstvo nezavisno od politike ili nije?
Turudić nije rekao da je zavisno nego da postoje pritisci kojima se mi odupiremo. To što postoje razni načini na koji se pokušava utjecati i kontorlirati sudske odluke je sasvim nešto drugo.
Nije sudska odluka u slučaju Fimi Media donesena da bi se pokazalo da sudstvo misli drugčije od 4 milijuna Hrvata. Suci jesu neovisni i suci sude po savjesti i propisima. Odluke donosimo onako kako mislim da bi trebale biti donesene.
Kad govorite o priopćenju koje ste uputili što je bilo nekorektno kad se izvještavalo o odluci vijeća Vrhovnog suda?
Bilo je podcjenjivački, bacale su se sumnje da je to rezultat korupcije, da je to sumrak pravosuđa, da se treba razmisiti da se krene s izgradnjom sudstva od početka. Nisam sve vidio, ali to je prešlo granice normalnog komuniciranja i argumentiranih rasprava o problemu. Prevršili su mjeru. Svatko je smatrao, tko god je dobio mikrofon pod zube, da mora nešto o tome reći i to uglavnom u negativnom kontekstu.
Prozvali ste neke novinare imenom. Zašto političare niste upozorili?
To su bili samo simboli, a imenovali smo i predsjednika Odbora za pravosuđe.
Što mu konkretno zamjerate?
Govorio je da je to nedopustivo da se pokazuje da se sudstvo ne može oduprijeti korupciji. Kada nema argumente on govori o dojmu.
Stav javnosti je strašan i s tim živimo svaki dan. Javnost kritizira pravosuđe kad se nekoga osudi, oslobodi, presudi kad netko ima pristup medijima… Ne daje se ta ista prilika drugoj strani. Postoji jedno potpuno nerazumijevanje sudskih postupaka i logike suda. U 25 godina se nismo maknuli od početka.
Kakve posljedice za pravosuđe ostavlja činjenica da se iskazi svjedoka pojavljuju u javnosti. Tko je za to odgovoran?
Mislim da su novinari najmanje odgovorni. To je njihov posao. To je logika tog posla. I ja da dođem do ekskluzivne informacije bih je objavio. E, ali to kako se to dostavlja tu je odgovoran netko drugi. Od kuda to ide, ja ne znam. Ali postoje načini da se to otkrije.
Kakva je vaša ocjena odnosa Vlade prema sudstvu?
Nije ni lošije ni bolje nego što je bilo. Tu postoji jedna konstanta.
Što mislite o političkom angažmanu sudaca i činjenici da predsjednik Županijskog suda jest zainteresiran za preuzimanje ministarstva pravosuđa u nekoj budućoj vladi?
Njima je taj angažman zakonom zabranjen. Davati komentare o političkim prilikama nije politički angažman. Suci se moraju suzdržavati od bilo čega što može izazvati sumnju u njihovu nepristranost.
HND danas organizira konferenciju za novinare povodom vašeg priopćenja. Što im poručujete?
Ja to ne razumijem. To nije pritisak na novinarstvo. Jedan dio je rekao svoje mišljenje, mi smo reagirali i gotovo. Oni se bave stilom, a ne suštinom. Ako ih je naš stil jako uvrijedio meni je žao. Ja sam 100 posto uvjeren da smo bili 100 posto u pravu.
