Marko Gregović iz Zagreba, Žarka Radoja iz Beograda i Nedžad Biberović iz Sarajeva govorili su o volontiranju u sklopu izbjegličke krize. Iako priznaju da je i financijska pomoć dobrodošla, primarno je, ističu, izaći van i pomoći izbjeglicama da se osjećaju - kao ljudi.
“Lajkovi ne pomažu puno. Da bi čovjek pomogao, mora izaći iz svog komfora, ustati iz kauča i fotelje”, izjavio je Biberović. U akciju pomoći izbjeglicama uključio se preko društvenih mreža i do sada je s drugim građanima Bosne i Hercegovine pomogao u prikupljanju četiri kombija i jednog kamiona pomoći za izbjeglice u Beogradu.
Emocije koje su ponijele ljude iz BIH tumači činjenicom da su i sami prošli rat i izbjeglištvo, a sve zainteresirane za pomoć poziva da uz pomoć internetskih tražilica pronađu način.
“Dovoljno je u Google ukucati ‘pomoć izbjeglicama'”, kaže on. Najviše problema imali su u dostavi pomoći preko granice i to zbog zamršene administracije.
“Pet dana smo čekali na prijelaz preko granice”, kazao je Biberović.
Žarka Radoja kazala je kako joj je naprosto bilo nemoguće ne vidjeti kako ljudi, koji su mjesecima pristizali u Beograd i spavali po parkovima, trebaju pomoć.
“Mislim da su generalno, bar u Srbiji građani i aktivisti primarno pomogli izbjeglicama da se osjećaju kao ljudi kad prolaze kroz zemlju. Nekoliko su mjeseci bili ‘osuđeni’ na našu pomoć, nitko im nije pomagao. Sve je bilo na građanima, odnosno pojedincima”, kazala je Radoja. Ocijenila je regionalnu suradnju među organizacijama i pojedincima spremnih na pomoć izbjeglicama jako dobrom. I sama je bila u kontaktu s Markom Gregovićem, koji je sudjelovao u akciji prikupljanja sredstava putem crowdfundinga za izradu nosiljki za bebe, u suradnji sa udrugom Kamensko. Upravo je u kontaktu s Radojom shvatio da su majkama iznimno potrebne nosiljke.
“Prikupili smo pet puta više od traženog iznosa, tako da ćemo umjesto za sto imati za 550 nosiljki”, kazao je Gregović. Posebno ga je razveselila činjenica da je najveći dio sredstava stigao od hrvatskih građana, iako su svojom kampanjom, u potpunosti na engleskom jeziku, očekivali više pomoći iz bogatijih zapadnih zemalja.
Dizajn nosiljki je relativno jednostavan, a nastojali su i da izrada ne bude previše skupa kako bi s manje novca pomogli većem broju ljudi. Slična akcija prikupljanja nosiljki pokrenuta je i u BiH i Srbiji.