Gosti večerašnjeg Pressinga sa Sašom Cvetojevićem bili su Davor Huić, izvršni direktor udruge Lipa iz Zagreba, Admir Čavalić, predsjednik udruge Multi iz Tuzle i Mihailo Gajić, direktor istraživačke jedinice Libeka iz Beograda.
Političari uvijek puno obećavaju, a najviše obećavaju pred izbore. Sva njihova obećanja padaju na teret građana. Svakom kupnjom nekog proizvoda i svakim korištenjem neke usluge, pri svakoj isplati plaće ili dobiti, mi u jednom dijelu plaćamo i obećanja političara, bila ona ispunjena ili ne. Koliko nas sve to košta i tko od rada političkih struktura ima više koristi – stanovništvo ili sami političari govorili su večerašnji gosti.
PROČITAJTE JOŠ
Koji je udio javnog duga u BDP-u BiH?
Čavalić: Udio javnog duga je 45 posto što je relativno nisko u odnosu na zemlje regije. No to je visoko s obzirom na mogućnost otplate. Uzrok je u kompleksnost sistema. Ima 13 vlada, razna ministarstva. Jednostavno je teško da se svi zadužuju. BiH 450 dana nije imala vladu 2010. godne. Ta se vlada nije mogla zaduživati.
U Hrvatskoj trenutno nema vlade. Kakav je vaš stav oko toga da trenutno nemamo vladu?
Huić: Ciničan pogled na to je da je možda bolje da nemamo vladu jer oni rade štetu. Mi ne trpimo političku nestabilnost. Postoji pritisak birača da se razriješi situacija i mislim da ćemo relativno brzo imati vladu. Hoće li biti stabilna to ćemo vidjeti. Vladu očekuje prizemljenje. Mi sljedeće godine trebamo smanjiti proračun za 3 milijarde kuna. Govorimo o jednom programu koji mora biti brzo napravljen i koji mora biti prveden u tri mjeseca.
Trošak izbora ste prikazali u Libeku. Opravdava li trošak izbora ono što birači dobiju?
Gajić: Oni iznose oko 3 milijarde dinara. Veći problem je što pred izbore sve stoji. 2014. izvanredni izbori nisu napravli neku veliku promjenu na političkoj sceni. Mogo bi se reći da je najskuplje tu bilo izgubljeno vrijeme.
Povećanje mirovina 20 posto. Koliko je to koštalo?
Obećanje je bilo prilično nerealno. Prvi zakon je ekonomije je da su resursi ograničeni, prvi zakon politike je da negira prvi zakon ekonomije.
Sistem je dugoročno i trenutno neodrživ. Mi smo troškove još više podigli da bi se platili izbori. Deficit fonda za isplatu penzija je još veći od deficita države. Potreban je nacionalni konsenzus kako riještii ovo pitanje.
Mi smo imali jedno obećanje – ticalo se povećanja plaća javnom sektoru ako raste BDP za 2 posto. Kako će to utjecati?
Huić: To treba biti oko 1.8 milijardi kuna godišnje. Danas je to apsolutno jedna prepreka fiskalnoj konsolidaciji. Koja god vlada bude ona će morat taj ugovor provest jer ima snagu zakona. On će uništiti javne financije i onemogućiti fiskalnu konsolidaciju.
Kakva je situacija u BiH trenutno?
Čavalić: 2015. godina je godina reformi. Imamo reformsku agendu koja predstavlja EU put za BiH. To je agenda koja u 6 točaka definira budući način rasta BiH ekonomije. Prvi put nakon Daytona ne bavimo se nacionalnim pitanjima nego smo fokusirani na ekonomiju. To znači liberalizaciju. Prvi put smo u srpnju imali reformu Zakona o radu. BiH vlasti nisu ovo samovoljno napravile i nisu to napravile jer su postali znalci nego da bi dobili dalje kredite. Danas budžeti BiH ne mogu ostati bez stranih kredita. Reformska agenda nastoji se obračinati s glomaznim državnim aparatom i smanjti jaz između dvije klase u BiH – jedna vezana za budžet i druga koja mu doprinosi.
Trenutno u Hrvatskoj imamo jedan veliki problem da je javni sektor neučinkovit i poduzetnicima i građanima preskup. Milanović nije išao u ono što su zvali oštri rezovi, a ni u predizbornoj kampanji ih nije najavljivao. Što to znači za gospodarstvo?
Huić: Imali smo priliku da tijekom ove krize smanjimo trošak javnog sektora i da krenemo poput nekih dugih država u jedan zdravi rast. Ono što su tri naše vlade napravile je da su to jednostavno izbjegle zbog kupovine socijalnog mira, neodlučnosti, pritiska interesnih skupina… To plaćamo ogromnim deficitom. Sad smo na granicama održivosti. Platili smo to sporim izlaskom iz krize. Ekonomija se sad oporavlja presporo. Pitanje je hoćemo li doći do stopa rasta od 4 posto koje su potrebne za pravi izlazak iz krize.
Poduzetnici će vam reći da ZOR on sprečava zapošljavanje. Da bi poduzetnici zapošljavali oni se ne smiju bojati šta će s ljudima koje su zaposlili. Ne možete zakonima kreireti i zaštititi radna mjesta. Možete kratkotrajno. Dugoročno to je neodrživo.
Kakvi su troškovi javnog sektora u Srbiji?
Gaić: Ove godine će javni sektor potrošiti 46 posto BDP-a, to je gotovo polovica svega što će građani stvoriti. On je i neefikasan. Prema indeksu javnog sektora koje je razvio Libek Srbija se nalazi na zadnjem mjestu.
Rezovi su bolni za ljude koji se nalaze na javnom sektoru i koji će izgubiti zaradu. Pitanje nije koliko želimo da javni sektor bude velik nego koliko ga možemo financirati.
Otpor je od ljudi koji ma takav sistem odgovara. Kad pričamo o vaučerima u obrazovanju imate pad djece zbog loše demografije, a broj nastavnika raste.
Mi ne znamo koliko plaćamo poreza. Vi glasate danas, a troškovi vašeg izbora dolaze za nekoliko godina.
Snimili ste dokumentarni film naslova ‘Ekonomija’.
Čavalić: Dokumentarni film Ekonomija predstavlja prvi takav film u BiH. Očekivali smo proteste i probleme s penzijama. Po pitanju nepovoljnijeg poslovnog sektora – država ne voli konkurenciju. Zbog toga političari ne vole da im konkuruiraju predstavnici realnog sektora. Samo 15 posto građana BiH su porezni platiše. Političari su orjentirani onima koji zavise o državnog budžeta. U BiH se izbori dobivaju preko javnog sektora.
Ispada da političari stvaraju namjerno nepovoljan poslovni ambijent da ostanu na vlasti?
Čavalić: Mislim da to ne žele političari dugoročno, ali sav taj pritisak vodi na to da se porezi povećavaju. BiH je među prvima u svijetu na oporezivanju plaća. Da ne govorim o parafiskalnim nametima kojih ima 400 do 500. Namjerno ili ne, to nas nije zanimalo – činjenica je da se stvara negativno poslovno okruženje.
Koliko su parafiskalni nameti problem?
Huić: Naša vlada je napravila taj registar parafiskalnih nameta nakon tri godine. Problem je što sve tu ulazi. Prema tim kriterijima ima do preko 300 parafiskalnih nameta. Dok su radili taj registar su uvodili nove namete. Pa famozna zaštita na radu. To je ono što kod nas ne valja. Postoji ta tendencija da se sve više birokratizira. Puno toga je besmisleno i apsurdno i ne doprinosi konkurentnosti, ali povećava trošak. Želimo to maknuti.
Smatrate li da političari namjerno stvaraju loš poslovni ambijent da bi ostali na vlasti?
Gaić: Svi parafiskalni nameti su prihodi lokalnih samouprava. Dosad smo imali situaciju da su lokalne samouprave imale suficit. U Srbijij je izbrojano 405 parafasikalnih nameta – oni su neka vrsta poreza ili plaćnje usluge koja nije vezana za samu uslugu.
Kakva je situacija u BiH vezano za javni sektor?
Čavalić: U BiH više od 50 posto BDP-a se odnosi na javni sektor. Najveći problem je brojnost radnika u javnom sektoru. Jedan radnik javnog na jednog iz realnog sektora. Sve reforme koje idu u pravcu različitih nivoa vlasti idu u pravcu da se smanji broj ljudi koji su vezani za date nivoe vlasti. Potrebno je izvršiti reformu. BiH ima po glavi stanovnika u svijetu najveći broj ministara i premijera i parlamentaraca. Imate parlamentaraca gotovo 700. To rezultira da javni sektor predstavlja parazita u društvu kojeg se treba riješiti. Nema volje političare da se to riješi.
Imali smo istraživanje da najveću disciplinu izlaska na glasovanje imaju predstavnici javnog sektora i penzioneri. Još uvijek nisam vidio odlučnost da se određeni političar obračuna s državnom administracijom. U BiH smo imali moratorij na zapsšljavanje u javnom sektoru, ali nakon toga se opet krenulo u zapošljavanje.
Koliki je trošak neefikasnih javnih poduzeća?
Huić: Njihovi prihodi i rashodi su na razini 170 milijardi kuna. To je trećinu veće od proračuna. Radi se o ogromnom kolaču i u smislu financija i radnih mjesta. Kad govorimo javnom sektoru i kompanijama u državnom vlasništvu oni destabilizirajuće djeluju na sustavi i izvor su korupcije.
Gubitke tih tvrtki ćemo snositi mi?
Huić: Mi ćemo to platiti kroz povećanje javnog duga ili kroz smanjene prihoda autocesta i opet ćemo to mi platiti.
U Srbiji je slična tema neuspjela privatizacija Telekoma.
Gaić: Telekom je 2012. godine je bio izdan na privatizaciju, a tad je došlo do nacionalizacije, a ne privatizacije. Odustalo se sad od privatizacije jer cijena nije bila zadovoljavajuća. Kad pogledamo parametre Telekoma Srbije on je profitabilan, ali ima probelme s tekućom likvidnošću i manje je efikasan od svojih konkurenta.
Plaćaju li korisnici veću cijenu zbog toga?
Gaić: Tako je. Problem je što je profit Telekoma manji od profita privatnih kompanija. U toj kompaniji ima višak zaposlenih.
Zašto je političarima zanimljivo zadržati takve firme u vlasništvu?
Gaić: To je pitanje javnog mišljenja. Mislim da je jasno vidljivo da državi nije mjesto u upravljanu komunikacijama. Nadam se da će doći do profesionalnog menadžemnta da bi Telekom stao na čvrste noge na tržištu.
Bi li za Srbiju bilo bolje da nema vlade u smislu troškova?
Belgija 535 dana nije imala vladu i uspjela je normalno funkcionirati. Nije sve u vladi nego i u institucijama. Mi imamo slabe sudove i slabu vladavinu prava. Reforme nisu tu da bi građanima bilo bolje nego su preduvjet da bi došlo do boljitka.
Sva trojica spominjete naslijeđe socijalizma. Stagniraju li sve te države zbog socijalizma u glavama?
Huić: Mi imamo jako nasljeđe našeg samoupravnog socijalizma. To nas je na neki način hendikepiralo u odnosu na druge zemlje. One su komunizam odbacile s ruskim tenkovima. Mi još uvijek vučemo svoje nasljeđe komunizma koje ne preziremo dovoljno. Držimo se socijalističkih mitova. Zapeli smo u tranziciji i sad se vraćamo unatrag. Naravno da se betoniramo u situaciji gdje nema rasta i raste javni dug.
Koji je stav Lipe po pitanju revizije Vatikanskog ugovora?
Vjerske zajednice se financiraju iz države. Država tu ima malo previše utjecaja na stanje oko religije. Mislim da u Hrvatskoj ima previše utjecaja. Bi li ih trebalo revidirati, ne znam. Nemamo poziciju oko toga.
Može li se ustavom uvesti zabrana zadušenja?
Huić: Postoje fiskalna pravila. Kod nas je prema zakonu zabranjen deficit preko 45 posto BDP-a. Taj zakon se ne provodi od kada je usvojen. Nije pitanje samo uvođenja pravila nego hoće li će se provesti.
Može li se to uvesti u BiH?
Čavalić: Smatram da bi to bilo problematično zbog različitih nivoa vlasti. Kada govorimo o ustavu BiH teško je vršiti bilo kakve izmjene. Sumnjam da bi zabrana zadužvanja mogla prići.
Koliko košta loša vlada?
Poanta je da izbori koštaju malo s obzirom na štetu koju loša vlada može napraviti. Pitanje je kolika je cijena slobode.
Može li Hrvatska kao Belgija izdržati dug period bez vlade?
Preferencije građana su jake i mislim da će se brzo vlada oformiti. Problem je što nemamo proračun ako se u međuvremenu ne provedu izbori i ne formira vlada.
