Može(mo) li spasiti socijaldemokraciju?

Po onome što je javno govorio nakon objave da je osnovao stranku, upućivalo je na to da mu je u prvom planu potući se s Možemo. A Možemo je, tko još nije čuo, koalicijski partner "prvom" SDP-u. (Nakon što je Nobilo svoj SDP krstio Pravim, ovom prvom ne preostaje drugo nego se tako legitimirati.) Zajedno će na lokalnim izborima u Zagrebu, Splitu, Osijeku i još nekim sredinama.
No Anto Nobilo se zakačio baš za koaliciju u Zagrebu gdje zdvaja - a i nije prvi u tome - nad činjenicom da najveća oporbena stranka, sad kad je po rjetingu u anketama postala vodeća, pristala biti manji, tzv. junior partner u najvećem gradu.

Koreći SDP udara po Možemo

"Takva stranka bi morala u glavnom gradu ići po pobjedu, a ne se zadovoljiti ulogom junior partnera. To je nevjerojatna greška, zbog koje su mi se mnogi SDP-ovci žalili, zamjeraju to vrhu stranke", kazao je Nobilo za N1 u ponedjeljak objašnjavajući što je bio okidač za osnivanje Pravog SDP-a.

Još je rekao: "Znam da je Tomašević sada u strahu." A dan kasnije, gostujući u studiju N1, dodao: "Netko je napokon trebao napasti Možemo."

Nobilo zapravo ne krije da koreći "odnarođeni" SDP zapravo udara po Možemo.
Potom je javnosti iznio i dijelove manifesta nove stranke u kojemu se spominje "sistemsko uništavanje socijaldemokracije", "borba za očuvanje autentične ljevice u Hrvatskoj" ili recimo "vraćanje socijaldemokratske ideje njegovim pravim vlasnicima – građanima Hrvatske, biračima ljevice". Pozvao je članove i simpatizere SDP-a da im se pridruže u borbi za "autentičnu socijaldemokraciju" i izgradnju "političke alternative dostojne tradicije" stranke.

Iako je Nobilo sve to govorio u množini, drugi osnivači Pravog SDP-a kriju se od javnosti, a on kaže da "zasad nema odobrenje spominjati im imena".

Ne otkriva partnere, neće na izbore

Nekoliko stvari zasad škripe i škripat će dok uz Nobila na sunce ne izađu i ostali suosnivači Pravog SDP-a. Dotad u zraku visi pitanje jesu li među njima neki nezadovoljni, moguće ražalovani članovi SDP-a ili nekadašnji SDP-ovci poput Davora Bernardića i Pavla Kalinića, koji su davno pa i pradavno razišli se sa strankom, a sada idu kao protukandidati na izborni megdan Tomaševiću, Možemo i "malom od Možemo", to jest SDP-u?

Jer kada je Nobilo nedavno u svojstvu odvjetnika, ne još službeno i političara, sazvao konferenciju za novinare kako bi objavio da je podnio kaznenu prijavu protiv Tomaševića zbog navodne višemilijunske štete počinjene angažmanom zašitara na zagrebačkom Hipodromu, na toj su pressici aktivno sudjelovali i Bernardić i Kalinić.

Možda je u tome kvaka što Nobilo s novom strankom, koju je registrirao dovoljno rano da izađe i na lokalne izbore, to ne kani učiniti, nego je priprema tek za parlamentarne koji su na rasporedu za tri godine. A u kampanji ipak očito sudjeluje.

Prije 23 godine pristupio HNS-u

Postavlja se i pitanje zašto se spasiteljem socijaldemokracije i osloboditeljem SDP-a iz šap(ic)a Možemo pojavio čovjek koji proteklih trideset godina, još od ranih 1990-ih, nije imao javno poznatih dodirnih točaka s SDP-om. A u samoj političkoj areni kretao se tek njenim vanjskim obodom.
Štoviše, 2002. godine, dok je na vlasti bila koalicija predvođena Račanovim SDP-om, Nobilo je potpisao pristupnicu - Hrvatskoj narodnoj stranci.

Govorilo se tada da bi nakon sljedećih izbora mogao biti ministar pravosuđa, ali 2003. su i SDP i HNS izgubili od Sanaderovog HDZ-a.

HNS je, podsjetimo one koji se slabo sjećaju te stranke, u ono vrijeme bila u lijevom centru, stranka socijalno-liberalnog profila, manjim dijelom preklapajućeg sa socijaldemokracijom, koja je većinom okupljala ljude iz poduzetničkog i menadžerskog miljea.

Bio je gnjevan na Račana

U studenome 2002. Nobilo je u intervjuu Nacionalu danom pokojnoj Jasni Babić, također iskazao gnjev prema SDP-u. Posve konkretno, prema Ivici Račanu.

"U politiku me gurnuo gnjev prema Račanu zbog slučaja Bobetko a u HNS-u sam prepoznao najdosljednijeg realizatora proeuropske politike", rekao je u tom razgovoru.

Račan je kao premijer odbio izručiti Haagu već starog i bolesnog generala Janka Bobetka. Nobilo, koji je u to vrijeme pred Haaškim sudom već branio Tihomira Blaškića, smatrao je potrebnim izvesti drugačiji manevar i ne izazivati političku krizu zbog Bobetka, nego pustiti Haagu da vještači njegovo zdravstveno stanje uvjeren da bi tužitelji potom odustali od optužnice.
U istom onom intervjuu Nacionalu iz 2002. Nobilo je svoj politički angažman (kojeg, nota bene, potom nije ni bilo jer je HNS preselio u oporbu) obrazložio ovako: "Vrijeme je da napustim komotnu poziciju intelektualca koji kritizira poteze vlasti i nema nikakve odgovornosti. Ako želim biti pošten prema sebi i svojoj okolini, moram dati aktivniji doprinos u realizaciji svojih stavova i ideja."

SDP ga razočarao još prije 25 godina

I SDP je spomenuo tada, a što nije nevažno sada: "Svojedobno sam SDP smatrao strankom koja je najbliža mojim političkim opredjeljenjima, bio sam čak član njegova Savjeta. Ali nakon siječnja 2000. SDP je dobrim dijelom iznevjerio moja očekivanja, razočarao me."

Ako je odonda čekao 25 godina (čitaj: četvrt stoljeća) da krene spašavati socijaldemokraciju iznevjerenu djelovanjem stranke koja je na nju preuzela koncesiju, onda SDP može mirno spavati u svakom smislu te riječi.

Jedino bi, kako se zasad čini, Tomašević mogao imati besanih noći.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok