Dok koronavirus hara svijetom, znanstvenici se pitaju jesu li neki ljudi zarazniji od drugih, postoje li superprenositelji, osobe bez simptoma ili s blagim simptomima koji se kreću među ljudima i nose virus. Po svemu sudeći, odgovor je potvrdan.

 Tko su superprenositelji?  

To su pojedinci koji su sposobni za nerazmjerno širenje bolesti, bilo kao posljedica genetike, društvenih navika ili su se jednostavno našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. 

Ti ljudi mogu biti pokretači epidemija u takozvanim epicentrima, kažu istraživači, a njihovo pronalaženje je ključno za kontrolu širenja epidemije. Jednako su važni i oni na drugom kraju spektra, ljudi koji su zaraženi, ali je mala vjerojatnost da će zaraziti druge. 

Razlikovanje onih koji su zarazniji od onih koji su manje zarazni moglo bi donijeti ogromnu razliku kada je u pitanju epidemija, rekao je John Zelner, epidemiolog sa Sveučilišta u Michiganu. 

Ako je pojedinac izrazito zarazan, posebno je važno traženje njegovih kontakata. Ako nije toliko zarazan, tada je traganje za kontaktima gubljenje vremena.

“Škakljiv je dio što ne moramo nužno znati tko su ti ljudi”, kaže dr Zelner. 

“Dva su faktora ključna. Mora postojati veza između ljudi kako bi se prenijela infekcija. Sama veza je potrebna, ali nije dovoljna. Drugi je faktor koliko je osoba zarazna. Od te dvije stvari gotovo nikad nemamo neovisne podatke“, rekla je Martina Moris, profesorica statistike i sociologije sa Sveučilišta Washington.

Ona naglašava da se nekom pojedincu može pogrešno pripisati veći broj infekcija, primjerice kod osoba koje su boravile na mjestu s puno ljudi, a prvi su dobili dijagnozu.

Dr. Thomas Freidman, nekadašnji direktor CDC-a kaže da kod covida-19 još nije jasno jesu li ti visokozarazni ljudi pojedinci koji ne shvaćaju da su bolesni. Veća je vjerojatnost, dodaje, da oni ipak imaju simptome, ali blaže i da zbog toga ne ostaju kod kuće. Bez obzira na uzrok, zdravstvene mjere, poput izbjegavanja gužve i onoga što dr. Friedman naziva higijenom kašlja, mogu spriječiti širenje.

U svim epidemijama je slično

Povijest medicine puna je priča o superširenju parazitarnih bolesti – tuberkuloze, malih boginja i drugih bolesti. Jedan od slavnih primjera je Mary Mallon, kuharica poznata kao “tifusna Mary”, koja je početkom 20. stoljeća virus tifusa proširila na oko 50 ljudi. Sama je bila asimptomatska – zaražena, ali s pritajenim simptomima bolesti. 

Superširenje je također imalo važnu ulogu u izbijanju dva druga koronavirusa, SARS-a i MERS-a.

“Epidemija MERS-Cov u Južnoj Koreji potekla je uglavnom od tri zaražena pojedinca, odnosno oko 75 posto slučajeva možemo pratiti do njih troje koji su nesrazmjerno zarazili velik broj kontakata”, kaže George F. Gao, imunolog i virolog u kineskim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti u Pekingu.

Infekcija je započela 2015. kad se jedan muškarac zarazio MERS-om tijkom putovanja na Bliski istok. Vratio se u Južnu Koreju gdje je izravno zarazio 29 ljudi, od kojih je dvoje zarazilo još 106 ljudi. Ukupan broj slučajeva u Južnoj Koreji u to vrijeme bio je 166.

Za vrijeme epidemije SARS-a 2003. godine, čini se da je prvi pacijent u Hong Kongu zarazio najmanje 125 ljudi.

Drugi događaji povezani sa superširenjem uključivali su 180 ljudi u stambenom kompleksu u Hong Kongu i još 22 osobe na letu iz Hong Konga u Peking.

U epidemiji ebole u Africi između 2014. i 2016., 61 posto infekcija povezano je sa samo tri posto zaraženih, a prema znanstvenicima, superširenje je pokrenulo i epidemiju novog koronavirusa, barem u nekim zemljama.

Na konferenciji u bostonskom hotelu “Marriot” od 175 osoba iz kompanije “Biogen”, barem jedna je bila zaražena koronavirusom. Dva tjedna kasnije, 75 posto od 108 stanovnika Massachusettsa zaraženih virusom bilo je povezano s “Biogenom”.

Na drugom kraju spektra postoje zaraženi ljudi koji kao da ne mogu zaraziti druge. Tijekom epidemije MERS-a u Južnoj Koreji 89 posto pacijenata nije prenijelo bolest na druge.

U pandemiji covida-19 postoji upečatljiv je primjer “nezaraznog’” bračnog para u Illioisu.

Supruga, koja se 23. siječnja vratila iz posjeta Wuhanu, postala je prvi laboratorijski potvrđen slučaj zaraze koronavirusom u zemlji. Već 30. siječnja bio je zaražen i njen suprug. Bio je to prvi poznati prijenos sa čovjeka na čovjeka u SAD-u. I muž i žena postali su teško bolesni i bili su hospitalizirani. Oboje su se oporavili.

Državni službenici za javno zdravstvo pratili su njihove kontakte – 372 osobe, uključujući 195 zdravstvenih radnika. Nitko od njih nije se zarazio.

“Ono što je najvažnije je naći način kako se zaštititi, a pronalaženje nultog pacijenta u tome vam ne pomaže, već samo rađa strah od drugih ljudi. Treba biti racionalan i držati se socijalne, odnosno fizičke distance sa svima, pa će tada biti nevažno je li među njima superprenositelj ili slabo zarazan čovjek”, ističe Samuel K. Roberts, povjesničar medicine.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.