Imenima poznatih osoba u posljednje vrijeme uglavnom se imenuju avioni, ali u ne tako davnoj prošlosti i lokomotive su imale svoje nadimke. Jedna od njih - Brena - drži brzinski rekord na pruzi Zagreb-Beograd. Istoj pruzi koja bi mogla biti obnovljena u zajedničkom projektu Srbije i Hrvatske.

Poslije potpisivanja protokola dvije države će se prijaviti za europski novac kojim bi željeznička veza između Beograda i Zagreba trebala biti obnovljena. Šta treba učiniti i koliko je politika prepreka mogućoj vezi?

Jednu lokomotivu zvali su Brena. Ona je od rijetkih koje su vagone vukle od Beograda do Zagreba. Nekada mnogo brže nego danas, priča nam strojovođa Zvonko Kozman.

“Na pruzi Zagreb-Beograd vozio sam četiri, četiri i pol sata…ja sam u Slavonskom Brodu strojovođa. Od Slavonskog Broda do Zagreba vozio sam sat i pedeset minuta. Evo sad sam dovezao ovaj brzi vlak, iz Slavonskog Broda vozio sam dobra dva i pol sata”, kaže Kozman.

Stići do zagrebačkog kolodvora za četiri sata – plan je još od prije Drugog svetskog rata. Osam desetljeća kasnije poznata priča.

“Nažalost mi na toj pruzi imamo vrlo mali broj putnika koji gravitira između vremena putovanja koje iznosi u prosjeku sedam sati”, izjavio je državni tajnik u srpskom Ministarstvu prometa Miodrag Poledica.

Plan srpske Vlade je da se Srbija zajedno sa Hrvatskom prijavi za europske fondove za obnovu pruge. Pruga između dva grada dugačka je 412 kilometara, a dio u Srbiji manje od 120 kilometara. Procjenjena vrijednost radova na srpskoj strani je 250 milijuna eura.

“Mi imamo dva kolosjeka. Gledano iz pravca Beograda prema Hrvatskoj lijevi kolosjek je u dosta dobrom stanju i tu sse već sad vlakovi mogu kretati od 100 do 120 na sat. Desni kolosjek od Rume prema Hrvatskoj je u lošijem stanju i tu su brzine od 30 do 50 na sat. Trebaju se promijeniti i kolosijeci i pragovi, kolosječni pribor i taj gornji stroj”, navodi Poledica.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić kaže da je glavni robni pravac kroz Srbiju prema Budimpešti, ali i da je pravac prema Hrvatskoj, koji je prije rata bio ekonomski vrlo značajan, i danas potreban i da bi utjecao na rast broja putnika i povećanje prometa robe. Ipak, dodaje, mnogo toga u planovima zavisi od političkih odnosa dvije zemlje. Osvrnuo se i na brzinu kojom bi vlakovi trebali voziti na toj relaciji.

“Kada bismo to govorili iz ugle Kine ili Japana ili Francuske, vjerovatno bismo mogli reći da je to neko 19. ili rano 20. stoljeće. Ali moramo da imati na umu da se nalazimo na Balkanu. Ovdje stvari ne idu tako brzo. A za robni prijevoz to je izuzetna brzina”, rekao je Savić.

A i za stručnjake je najisplativiji kad je riječ o prijevozu robe.

“Na relacijama do 400 kilometara najveću komparacijsku prednost imaju željeznice. Ukoliko se odnosi između Hrvatske i Srbije normaliziraju, kao što vidimo da je započeto, tada možemo očekivati veći broj putnika, ali i više robe”, kaže profesor na Prometnom fakultetu u Beogradu Milan Vujanić.

Rekonstrukcija pruge, planiraju u srpskoj Vladi, trebala bi trajati dvije do tri godine godine od početka radova. Poslije toga, vlakovi bi mogli, put između dva grada prijeći za onih davno planiranih četiri sata.

Rekord pruge je postavljen u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog stoljeća. Lokomotiva proizvedena u Končaru, čiji nadimak je bio Brena, na dionici kroz Hrvatsku je u jednoj test vožnji ubrzala na više od 180 kilometara na sat. Lokomotiva rekorderka i danas je na prugama – pripada Hrvatskim železnicama.