Propisi Europske unije o tržišnom natjecanju, te Direktiva o uslugama predstavljaju krupan korak ka liberalizaciji tržišta usluga na unutarnjem tržištu EU koje čine oko 70 posto bruto-domaćeg proizvoda u EU
Od posebnog značaja su i za Hrvatsku koja je u nekim segmentima premrežena ponekad nepotrebnim ograničenjima temeljenim na nacionalnom zakonodavstvu, ali i regulativom strukovnih udruga.
U Ministarstvu gospodarstva i Vladi su predani nastavku liberalizacije tržišta usluga, neformalno se može doznati kako idu u tom pravcu, ali za sada ne žele službeno izlaziti s konkretnim daljnjim potezima. Nije teško shvatiti takvu opreznost u najavama, jer su otpori i interesni lobiji i te kako jaki, pa i nema smisla izlaziti službeno s bilo čim prije nego li se oslabe “otpornici”, piše Novac.hr.
Zoran Low, dopredsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, ističe kako je u tom kontekstu mnogo zapreka već uklonjeno, ali da baš u području raznih strukovnih licenciranja ima mnogo prostora. U tom okviru, napominje, ističe nekoliko djelatnosti iz sfere usluga koje i dalje krše propise Europske unije o tržišnom natjecanju i Direktiva o uslugama, a to su prvenstveno javni bilježnici, ljekarnici, te stanice za tehnički pregled vozila, a dijelom i odvjetnici.
“U tim područjima strukovne komore tih profesija ili zakonodavac i izvršna vlast ograničavaju tržišno natjecanje, te diskriminiraju novo pridošle ili potencijalne tržišne natjecatelje. Potrebno je napomenuti kako se Direktiva odnosi na uklanjanje zapreka slobodnom poslovnom nastanu i slobodnom pružanju usluga, te propisuje niz pravila koja se prvenstveno tiču pojednostavljenja postupaka i formalnosti koje se koriste za pristup uslužnim djelatnostima, te njihovom izvođenju. Također, definiraju se i zabranjeni zahtjevi kao što su ograničavanje poslovnog nastana i uvjetovanje državljanstva pružatelja usluge, razne procjene ‘ekonomske opravdanosti’, određivanje najnižih i/ili najviših tarifa s kojima se pružatelj usluge mora uskladiti, te kvantitativna ili teritorijalna ograničenja, a posebno u obliku granica koje se utvrđuju s obzirom na populaciju ili minimalnu geografsku udaljenost između pružatelja usluga i slično”, rekao je Low za Novac.hr.
No, dodaje, Direktiva se ne odnosi na javne bilježnike i ljekarnike, ali to ne znači da i on nisu podložni daljnjoj liberalizaciji, pogotovo stoga što su obuhvaćeni općim propisima EU. Kada su u pitanju javni bilježnici, potrebno je kazati kako oni imaju ograničenje dozvola za osnivanje javnobilježničkih ureda, po broju i teritoriju, a odluku o tome donosi ministar, dok cijene usluga odnosno tarife, regulira Komora javnih bilježnika.
“Smatramo da je ograničenje dozvola za osnivanje javno bilježničkih ureda prozirno pogodovanje interesnoj grupi, na štetu potencijalnih natjecatelja za tu vrstu usluge, posebice mladih pravnika. Nadalje, cijene (tarife) javnih bilježnika propisuje Javnobilježnička komora svojim pravilnikom. Ukidanjem tog pravilnika cijene bi sigurno pale, ali sve dok se ne deregulira osnivanje javnobilježničkih ureda, cijene neće znatnije pasti. Broj javnih bilježnika reguliran je Pravilnikom o službenim sjedištima javnih bilježnika. Taj pravilnik treba ukinuti i onda će cijene osjetno pasti. Naša procjena da bi u tom slučaju imali isti fenomen kao i kod, primjerice, taksija – cijene bi se prepolovile”, tvrdi Low.
Poduzetnik Mislav Tolušić pritom navodi jednostavne primjere, poput toga da sada potvrda da je netko živ košta 50 kuna ili jednostavna ovjera od jedne stranice košta 30 kuna. “Osim toga, javni bilježnici u pravilu rade administrativne poslove, s time da su za te administrative poslove jako dobro plaćeni. Usporedba poslovanja top 10 javno bilježničkih ureda i odvjetničkih ureda pokazuje da osim sto javni bilježnici imaju vise prosječne place od odvjetnika, oni isto imaju i veće marže na svoje usluge od odvjetnika”, kazao je Tolušić.
Njegova analiza je pokazala da je top 10 odvjetnika u 2016. ostvarilo prihod od 233 milijuna kuna, rashode od 167 milijuna kuna, uz dobit od 66 milijuna, dok su javni bilježnici imali 64 milijuna kuna prihoda, rashode od 43 milijuna kuna, uz dobit od 21,1 milijun kuna. “Ti podaci dovoljno govore o većoj marži javnih bilježnika, a tome treba dodati i da je prosječna plaća u odvjetničkim uredima 7.996 kuna, a kod javnih bilježnika 8.725 kuna. Dakle, postoji realna mogućnost da se djelatnost javnih bilježnika dijelom deregulira na način koji će biti bolji za korisnike tih usluga, povećat će se broj zaposlenih pravnika, a istovremeno razine javno-pravne usluge neće biti smanjena”, smatra Tolušić.
