U mnogim europskim zemljama depoziti stambenih štedionica dramatično su porasli u 2008. i 2009., nakon financijske krize. U Mađarskoj su primjerice poticaje jako povećali, posebno nakon što je mnogo građana ostalo bez doma zbog CHF kredita, i sad iznosi 231 euro.

I u Hrvatskoj se stambena štednja u početku poticala, no to više nije slučaj. U proračunu za 2019. godinu poticaji za stambenu štednju srezat će se, prema prijedlogu Vlade, s 30 na 18 milijuna kuna. S druge strane, subvencije za kamate za stambene kredite putem APN-a iduće će godine biti gotovo udvostručene. Za njih će se izdvojiti čak 80 milijuna kuna, piše Prvi plan.

Zdravko Anđel, predsjednik Uprave Wüstenrot stambene štedionice za prviplan.hr objašnjava da je smanjivanje planiranih poticaja za stambenu štednju posljedica činjeničnog stanja – tržište se smanjilo za 30-ak posto nakon što je Prva stambena štedionica prestala poslovati.

Osim toga, u zakonu o stambenoj štednji postoji formula za izračun poticaja za dolazeću godinu i vezan je za tržišne kamate u okruženju. S obzirom na to da su kamate značajno pale, pada i formula što znači oko 60 kuna po maksimalnoj štednji od 5.000 kuna. To je razlog da se u proračunu za iduću godinu planira manje izdvajanje nego ove, objašnjava.

Jedan od razloga što sustav nikad nije zaživio, dodaje Anđel, jest i definicija iz samog zakona o stambenim štedionicama koja je podredila štedionice bankama. U zakonu je bila vrlo rigidna odredba da osnivač stambene štedionice može biti samo domaća banka.

“Kad tako definirate vlasništvo, ubili ste konkurentsku snagu, jer bi one trebale biti konkurencija bankama, a ne da su im podređene. Sve štedionice osim Wüstenrota su tvrtke kćeri banaka i prvih 10-ak godina nisu ni davale kredite, već su nastojale pokupiti subvencije i dio tržišta, a zadnja im je želja bila kreditirati”, kaže Anđel.

“Država je od početka na to gledala kao na neželjeno dijete i nikad nije stala iza toga. U prvo vrijeme su poticaji bili veliki, ali ponašanje konkurencije – jer nisu kreditirali i vraćali novac u sustav – je izazvalo da Vlade budu suzdržane. Sustav bi bio i ukinut da nismo postojali mi koji smo intenzivno konkurirali i kreditirali. Ta situacija se promijenila nakon 10-ak godina i danas je drugačija. Ali tada je počelo i značajnije bankarsko kreditiranje”, pojašnjava.

S time se slaže i profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu dr. sc. Josip Tica koji ističe da se u svijetu ta štednja koristi kao štednja za udio u kreditu, kao polog, no da nakon što su kod nas banke počele nuditi kredite u omjeru 1:1, to više nije imalo smisla.

“Banke su same podrivale taj projekt”, tvrdi Tica koji dio odgovornosti prebacuje i na stambene štedionice. Njihova nevoljkost da ispunjavaju svoju funkciju utjecala je na to da, kako nam je rekao, stambena štednja nikad se u Hrvatskoj nije u potpunosti razvila kao proizvod masovne štednje i sredstvo za dobivanje kredita za kupnju stanova. Više je to postala lukrativna štednja uz državne poticaje.

Predsjednik Uprave Wüstenrot stambene štedionice ističe da je čitava ideja stambenih štedionica u poticajima, jer država stimulira građane da štede u štedionicama i preuzima na sebe rizik fluktuacije kamata, pa štedionice mogu davati kredite s fiksnom kamatom, što je sigurnije za građane.

Subvencije na kamate na kredite, u što će država iduće godine utrošiti 80 milijuna kuna, Tica smatra pogrešnim potezom jer taj potez pumpa cijene nekretnina. 

“Kupovina stanova se subvencionira samo kada ima viška stanova na tržištu. To je iz udžbenika iz ekonomije”, napominje profesor Tica i dodaje da se time napuhuje nekretninski balon, jer je subvencija pet do šest posto, dok je cijena stanova narasla 10 i više posto. “Puna su nam usta demografske politike, a nismo osnovne stvari riješili. Očekujemo da mladi par kupi dvosoban stan od 100.000 eura i ima troje djece”, zaključuje Tica.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.