Prosječna neto plaća bi se morala povećati na 7.500 kn, poručila je Grabar Kitarović. Veće plaće bi pomogle zaustaviti daljnje pogoršanje demografske slike te bi, kaže predsjednica, potaknule povratak onih koji su iz RH iselili u potrazi za boljim standardom. Što bi trebalo učiniti kako bi došlo do značajnijeg rasta plaća - pitali smo stručnjake.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović jučer je poručila kako bi se prosječna neto plaća trebala povećati na 7.500 kuna.
“Može li itko živjeti s minimalnih 3000 kuna? Moramo naći načina rasteretiti plaće, pri čemu nam cilj mora biti omogućiti da prosječna neto plaća bude oko 7500 kuna. To je minimum do kojeg sam došla u razgovoru s našim ljudima diljem Hrvatske”, rekla je predsjednica na konferenciji Večernjeg lista. Navela je da je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, rad nesiguran, plaće preniske, a produktivnost premala.
VEZANE VIJESTI
Na tu temu ekspresno se javio premijer Andrej Plenković i poručio da Vlada ne može dekretom odrediti da plaća bude minimalno 1000 eura.
“Što ćemo onda? Onda će svi poslodavci koji bi to trebali platiti odjednom ili prestati poslovati ili početi davati otkaze”, kazao je premijer.
Hrvatska kaska za EU
Prosječna neto plaća u Hrvatskoj trenutno iznosi 6.262 kune, što je značajno manje u odnosu na većinu drugih članica Europske unije. Iako plaće zadnjih godina rastu, manjim dijelom zbog poreznog rasterećenja, a većim zbog nedostataka radne snage, još uvijek kaskamo za drugima baš kao što naše gospodarstvo zaostaje u oporavku. Osim za prosječnom plaćom, Hrvatska za većinom drugih članica EU zaosatje i po produktivnosti, koja se kreće negdje na oko 65 posto prosjeka Unije, što je znatno manje od starih članica poput Njemačke ili Austrije koje stoje na oko 130 posto prosjeka EU. Znatno zaostajemo i za susjednom Slovenijom.
Niska produktivnost u Hrvatskoj je činjenica, ali, također je činjenica da ne činimo dovoljno da se po tom pitanju nešto značajnije promijeni, upozorava profesorica osječkog Ekonomskog fakulteta Slavica Singer.
“Produktivnost je druga riječ za konkurentnost – ako netko proizvede proizvod/uslugu iste kvalitete, ali uz niže troškove, onda je konkurentniji, jer je produktivniji. Zašto bi netko od nas kupio skuplji proizvod/uslugu iste kvalitete? A zašto smo skuplji? Zato što imamo slabiju organizaciju rada, imamo skuplju državu, ne znamo kako ulaganje u nove tehnologije pretvoriti u poboljšani ili novi proizvod/uslugu. Uvođenje novih tehnologija je važno, ali se produktivnost ne postiže uvođenjem novih tehnologija ako ih ne znamo iskoristiti za inovativne intervencije u portfolio proizvoda/usluga kojima se neko poduzeće pojavljuje na tržištu”, kaže Singer.
Prema najvećem svjetskom istraživanju poduzetničkog kapaciteta na nacionalnim razinama Global Entrepreneurship Monitor – GEM, Hrvatska, koja je u tom istraživanju od 2002. godine, ne zaostaje naročito za ulaganjem u tehnologije u odnosu na prosjek zemalja EU, ali značajno zaostaje u inovativnim proizvodima/uslugama.
Nepoticajna poduzetnička klima
“Za rješavanje tog problema nužna je kontinuirana i značajnije djelotvornija suradnja istraživačkih institucija i poslovnog sektora. Istovremeno, u svim godinama istraživanja upravo ta komponenta poduzetničke okoline je, uz vladine politke prema regulatornom okviru i obrazovanje za poduzetničke kompetencije, najslabija karika u jačanju produktivnosti/konkurentnosti u Hrvatskoj. A upravo zbog GEM istraživanja, čije nalaze potvrđuje i istraživanje o konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma, ne možemo reći – nismo znali. Pravo pitanje je – zašto ništa ne činimo”, kaže Singer.
Rast produktivnosti je jedini održiv način za ostvarivanje rasta plaća, a za to je nužno podizanje stope rasta gospodarstva te dinamiziranje procesa restrukturiranja, slaže se Zdeslav Šantić, glavni ekonomist OTP banke.
Važno je i stvaranje radnih mjesta s višom dodanom vrijednosti.
“Naše se gospodarstvo mora preorijentirati na proizvodnju složenijih dobara i usluga veće dodane vrijednosti, pogotovo u kontekstu nedostatka radne snage. Upravo prelazak s radno-intenzivne na kapitalno-intenzivnu proizvodnju zahtijeva pojačani investicijski ciklus i to ne u nekretnine već prije svega u nabavku novih strojeva i opreme. Za dinamiziranje investicija ključno je poboljšanje poslovne klime, a što prije svega zahtijeva pravnu i poreznu sigurnost te predvidivost, efikasne institucije, uklanjanje administrativnih barijera te reformu sustava državnih potpora, primjerice, prema poticanju R&D aktivnosti. Nadalje, ukoliko želimo složeniju proizvodnju, onda je ključno i provođenje uspješne reforme obrazovnog sustava jer i ponuda radne snage mora odgovorati zahtijevima gospodarstva u budućnosti”, kaže Šantić i podsjeća da svi međunarodni testovi ukazuju da s ovom reformom Hrvatska već dugo kasni.
Tehnološka obnova
Uvođenje novih tehnologija tvrtkama bi osiguralo bolje poslovne rezultate, a time i prostor za podizanje plaća. No, to nije sve. Šantić kaže da bi se na taj način ublažio problem nedostatka radnika:
“Važnost tehnološke obnove treba promatrati u kontekstu današnje ubrzane digitalizacije, primjerice Industrija 4.0 te nedovoljne ponude radne snage u Hrvatskoj.”
Svi pokazatelji međunarodne konkurentnosti potvrđuju nedovoljno konkurentno poslovno okruženje u Hrvatskoj, podsjeća ekonomski analitičar.
Treba nam, nastavlja Šantić, gospodarska politika koja bi potaknula veći priljev izravnih inozemnih investicija, ali i promijenila njihovu strukturu prema “greenfield” projektima usmjernim izvozu, te bolja poslovna klima koja bi pomogla i domaćim poduzetnicima te potaknula i njihove investicije.
Kako do ulaganja?
Da bi došlo do ulaganja, i stranih i domaćih, Singer kaže da je potrebno imati stabilan kontekst u kojem se ta ulaganja trebaju dogoditi.
“Stabilan kontekst znači da postoje međusobno usklađene intervencije u različite komponente poduzetničke okoline – regulatornog okvira, porezne politike, obrazovanja, prijenosa istraživanja u poslovni sektor i razvijenosti tržišta novca. Pojedine intervencije vremenski i sadržajno neusklađene ništa ne doprinose stvaranju stimulirajućeg konteksta za ulaganja, niti domaćih niti stranih”, upozorava Singer
U cijeloj priči važno je restrukturiranje poduzeća u vlasništvu države, koja imaju veliki značaj u domaćem gospodarstvu.
“Za sada ona ne posluju u potpunosti na tržišnim principima te nedovoljno i neproduktivno investiraju. Ne smije se zaboraviti niti potreba da se potakne razvoj malog poduzetništva, koji može biti nosioc restukturianja domaćeg gospodarstva i snažnijeg investicijskog ciklusa, ističe Šantić.
Ograničen rast plaća kroz porezna rasterećenja
Uz to, nastavlja, važno je i dalje raditi na smanjenju progresivnosti poreza na dohodak. No, mišljenja je, prostor za povećanjem neto plaća kod onih sa nižim primanjima daljnim izmjenama poreza na dohodak je ograničen.
“Najznačajniji prostor za povećanje neto plaća, a da se kroz povećanje troškova poslovanja ne ugrozi ionako slabašna konkurentnost domaćeg gospodarstva, je upravo u smanjenju doprinosa. Ipak, takav potez nije realno očekivati obzirom na nisku stopu zaposlenosti, relativno velik broj umirovljenika te nereformirani i neefikasni zdravstveni sustav”, kaže Šantić.
“Radna mjesta s većim plaćama će se pojaviti onda kada postanemo konkurentniji, a to će se dogoditi kada ulaganja u tehnologije pretvorimo u kvalitetnije proizvode/usluge u kojima će dodana vrijednost (ili u kvaliteti proizvoda, ili funkcionalnosti, ili nižim troškovima) dovesti do veće konkurentnosti. Mi smo mala zemlja, koja ne može živjeti od svog malog tržišta – prema tome, naša konkurentnost se mjeri na inozemnim tržištima, a tamo se već sada susrećemo s proizvodima u kojima je jeftin ljudski rad zamijenjen robotima. Mi više ne možemo nigdje konkurirati s proizvodima koje je moguće proizvesti s jeftinom radnom snagom, ali možemo tamo gdje znanje dodaje vrijednost. A za to nam je potrebna suradnja istraživačkog i poslovnog sektora, ne na ovoj razini pojedinačnih dobrih primjera, nego kontinuirana partnerska suradnja”, zaključuje profesorica osječkog Ekonomskog fakulteta Slavica Singer.
#related-news_0
Nepoticajno okruženje ubija motivaciju
Niska produktivnost radnika u Hrvatskoj je i posljedica lošeg upravljanja, upozorio je u razgovoru za N1 dr. Zvonimir Galić, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
“U Hrvatskoj vlada nepoticajno okruženje koje u znatnom dijelu tržišta rada ubija motivaciju za angažmanom. Tu prije svega mislim na glavninu javnog sektora, ali i privatnog koji posluje isključivo s državom. U tom segmentu gospodarstva svi ishodi koji su povezani s poslom kao što su zapošljavanja, napredovanje na više razine hijerarhije ili povišica, odnosno stjecanje kapitala, vezani su uz političke strukture, a slabo povezana ili nepovezana s trudom koji ljudi ulažu u posao, koliko o njemu znaju, ili koliko uspješno obavljaju svoj posao ili pružaju usluge. Takav sustav upravljanja ljudima stvara demotivirajuću klimu jer ljudi ne ulažu u svoje obrazovanje, ne trude se, niti razvijaju radne navike, jer znaju da im to ionako neće ništa donijeti”, kaže Galić.
Cijeli razgovor s profesorom Galićem možete čitati OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
