Zviždači, kako se popularno naziva prijavitelje nepravilnosti, zakon će ubrzo štititi i kod poslodavaca, a ne samo u tijelima javne uprave.

U Republici Hrvatskoj, do donošenja Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti („Narodne novine“ broj: 17/19), nije bilo cjelovitog propisa kojim bi se na unificirani način uređivalo njihovo pitanje, iako je još 2014. donesena Preporuka Vijeća Europe s ciljem zaštite prijavitelja nepravilnosti. Osim toga, bez obzira što je RH potpisnica više međunarodnih konvencija koje se bave zaštitom osoba koje u dobroj vjeri prijavljuju nepravilnosti, konkretno korupciju, indeks percepcije korupcije Transparency Internationala kod nas nastavlja negativan trend.

Zakon stupa na snagu 1. srpnja 2019. godine, a poslodavci s više od 50 radnika morat će u roku od šest mjeseci od tog dana donijeti opći akt kojim će urediti postupak prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe, odnosno za devet mjeseci i imenovati povjerljivu osobu i zamjenika povjerljive osobe. Ako tvrtke propuste postupiti tako, mogu im se izreći novčane kazne.

„Navedenim zakonom trebala bi se postići ojačana svijest pojedinca za prijavljivanjem nepravilnosti. Poslodavcima se nameće obveza donošenja internog akta, dodatnog administrativnog napora, odnosno, u slučaju ostvarivanja zakonskih pretpostavaka, imenovanje povjerljivih osoba te zamjenika, kao i osiguravanje zaštite istih od negativnih utjecaja. Sve to, u slučaju zlouporabe predmetnog instituta, može kod poslodavca prouzročiti disfunkciju, ne samo unutar radnog kolektiva, već i u procesu rada. To može negativno utjecati na rezultate rada i učinkovitost radnika, kao jedne od najvažnije komponente svakog uspješnog poslodavca. Međutim, savjesnim i razumnim korištenjem uvedenog instituta ojačati će se svijest svakog radnika, pojedinca uopće i poslodavca o važnosti pridržavanja propisa i prijave nepravilnosti koja može dovesti do neravnoteže i disfunkcije u društvu.“ – komentirao je zakon stručnjak za radno pravo, odvjetnik Tihomir Zebec iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović.

Zakonom je zabranjeno sprječavanje prijavljivanja nepravilnosti i stavljanje prijavitelja nepravilnosti u nepovoljan položaj, a prijava nepravilnosti ne smatra se povredom čuvanja poslovne tajne, ali se zlouporabom smatra dostava informacija za koje je osoba znala da nije istinita i druge radnje kojima je svrha isključivo nanijeti štetu poslodavcu. Prijavljivanje nepravilnosti može biti unutarnje i vanjsko te javno razotkrivanje.

 Unutarnje prijavljivanje predstavlja otkrivanje nepravilnosti poslodavcu koji je dužan osigurati mogućnost unutarnjeg prijavljivanja, donijeti opći akt kojim se uređuje postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovanja povjerljive osobe, imenovati povjerljivu osobu na prijedlog najmanje 20% svojih radnika, zaštititi prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje i poduzeti nužne mjere radi zaustavljanja štetnih radnji i otklanjanja posljedica istih, čuvati podatke zaprimljene u prijavi od neovlaštenog otkrivanja (uz iznimke određene zakonom), poduzeti mjere radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti te na prijedlog povjerljive osobe imenovati njenog zamjenika. Zakonom nije određen oblik prijave povjerljivoj osobi što znači da bi se prijava mogla podnijeti kako usmeno, tako i pisano. No, potencijalne nedorečenosti već mjesecima uzrokuju pobunu dijela javnosti, a nezadovoljstvo su posebno glasno izražavali oporbeni saborski zastupnici.

„S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novom institutu, potrebno je pričekati (sudsku) praksu, odnosno pravorijeke nadležnih tijela, kako bi se dobile detaljnije smjernice. Primjerice, ni način prikupljanja prijedloga radnika zaposlenih kod određenog poslodavca u svrhu imenovanja povjerljive osobe također nije propisano predmetnim zakonom, već možemo pretpostaviti da se provode postupci uvriježeni kod poslodavca u svrhu prikupljanja određenih drugih prijedloga, izjašnjavanja radnika ili npr. kod kandidiranja radnika za radničko vijeće. U svakom slučaju prikupljanje prijedloga te rezultati trebaju biti transparentni, izričiti i nepristrani te na nedvojben način izraziti volju radnika.“ – pojašnjava odvjetnik Tihomir Zebec.

Vanjsko prijavljivanje predstavlja otkrivanje nepravilnosti pučkom pravobranitelju, dok se kod javnog razotkrivanja informacije daju javnosti, čak i bez prvotne prijave poslodavcu ili pravobranitelju ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza. Zviždačima je pružena i široka sudska zaštita kojim propisima su određeni nadležnost suda, posebne tužbe za zaštitu, teret dokazivanja jest, ostvarivanjem zakonom određenih pretpostavaka, na poslodavcu te privremene mjere koje sud može odrediti, stoga je uloga povjerljive osobe vrlo važna.

„Valjalo bi izabrati osobu koja uživa povjerenje ne samo radnika, već i poslodavca, koja ima osjećaj za moral, zakonitost, pravičnost, kao i komunikacijske vještine.“ – komentirao je odvjetnik Tihomir Zebec.

Ipak, svi radnici u svim tvrtkama vjerojatno ne dijele iste etičke standarde. Što ako dođe do zlouporabe novog zakona?

„Ukoliko prijavitelj nepravilnosti nesavjesnim i nepoštenim prijavljivanjem pričini štetu poslodavcu, mišljenja sam da je poslodavac ovlašten postaviti zahtjev za naknadu, kao i poduzeti druge radnje sankcioniranja takvog postupanja. S obzirom na činjenicu da bi postupanje protivno konkretnom zakonu moglo za posljedicu imati pokretanje sudskog postupka, do primjene može doći institut i medijacije, odnosno rješavanje nastalog problema uz pomoć treće, nepristrane osobe, medijatora, što bi pridonijelo osiguravanju povjerljivosti svih podataka i okolnosti koje su dovele do pokretanja postupaka. To je važno jer bi se u konkretnim postupcima radilo o zaštiti osnovnih i vrlo osjetljivih prava i interesa kako poslodavca, tako i radnika.“ – zaključio je odvjetnik Zebec.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.