Legendarna tvornica obuće Borovo radi punom parom. Nakon predstečajne nagodbe dobila je priliku za novi početak.
Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku u rujnu prošle godine okončana je predstečajna nagodba kojom je nakon pune 22 godine Borovu deblokiran račun i ovom, nekadašnjem obućarskom simbolu Jugoslavije, pružena prilika za novi život.
PROČITAJTE JOŠ
”Bila je velika bitka zadnjih godinu dana. Da damo šansu za budućnost Borova i kroz cijeli proces predstečajne nagodbe, ishodovanja kredita… Moram priznati koliko god se ministarstvo, Vlada i HBOR trudili, ne bi nikako uspjeli bez Uprave i prvenstveno radnika koji su u tom preiodu zapravo najviše trpjeli”, rekao je ministar Ivan Vrdoljak.
Konkretno, radnici su prihvatili primati minimalac šest mjeseci, zaključno s 1. srpnjem. Bila je to jedna od odluka u planu restrukturiranja. Za njih je ovo više od posla.
”Nadamo se boljoj budućnosti. Neka ovo bude kratko, ali nadamo se boljoj budućnosti”, poručuju radnici Borova.
Zapušteni pogoni Borova, koji podsjećaju na jedan Pripjat, kao da su paradigmatski primjer hrvatske industrije. Još je ona tu, još postoji, ali uglavnom je razrušena.
U Borovu su nekada radile nevjerojatne 23 tisuće ljudi. Danas je taj broj otprilike 23 puta manji. Godišnje se proizvodilo desetke milijuna pari obuće i izvozilo po cijelom svijetu. Procjene su da sadašnja proizvodnja ne doseže ni deset posto nekadašnje.
Sljedeći cilj – ostvarivanje dobiti
”Budućnost su novi brendovi. Budućnost su nova tržišta. Ulazimo na nova tržišta – švedsko i njemačko. Nadamo se širiti dalje i na tržišta veće kupovne moći, rekao je direktor uprave Borova Grdan Kolundžić.
Ovu godinu Uprava namjerava završiti s pozitivnom nulom nakon godina financijskih dubioza, a već sljedeće plan je ostvariti plus. Svaka, i najmanja dobit znači nova radna mjesta, što je u gradu s desetak tisuća nezaposlenih zapravo privilegija.
Ova je tvornica nekada bila generator razvoja ne samo Vukovara nego i cijele regije. Danas Borovo nije ni sjena onog socijalističkog industrijskog diva. Ipak i takva kakva je sad s oko tisuću radnika predstavlja neko svjetlo u ovom duboko devastiranom gradu kojeg se Zagreb uglavom sjeti na one neke tužne dane kada se rade kolone. Jedna, dvije, sasvim svejedno.
