Nedo Pinezić, iskusni turistički djelatnik, bloger i promotor obiteljskog smještaja, osnivač Zajednice obiteljskog turizma pri HGK, razgovarao je s našim Rankom Stojancem.

Hrvatski je turizam nekako izgurao ovo ljeto, no sada su došli doista teški dani. Ugostiteljima se, eto, spremile radikalne mjere. Koliko su oni u ovom trenutku žilavi?

Ugostiteljski objekti su stalno “na meti” prozivki kao glavni krivci širenja zaraze. To, naravno, nije točno kao što nije ispravno generaliziranje ugostiteljstva. Postoje različite vrste ugostiteljskih objekata i rizici su različiti. No ono što je za sve djelatnosti zajedničko je to da nitko ne može preživjeti prisilno ograničenje poslovanja ili potpunu zabranu poslovanja bez potpore u vidu izgubljenog prometa. Već i u normalnim okolnostima turistički poduzetnici, osobito mikro i mali, imaju izrazito nepovoljne uvjete poslovanja. Osim što su opterećeni s nizom fiskalnih i parafiskalnih davanja, stalno su pod pritiskom raznih inspekcija, teško dolaze do povoljnih kredita a domaći tržišni potencijal je skroman kako u volumenu tako i po kupovnoj moći. Sada je jedino ispravno nadoknaditi promet onim poduzetnicima kojima se zabrani rad i to s iznosima 70 do 80% prometa na razini istog perioda prošle godine. Ograničenje mogućnosti poslovanja bez naknade nije prihvatljivo.

Ključ u bravu mnogih objekata lančano bi se odrazio i na turizam u cjelini, pretpostavljam?

Ako se ne bi brinulo o očuvanju mikro i malih poduzetnika u turizmu na način kako se brine o očuvanju radnih mjesta, došlo bi do zatvaranja tisuća djelatnosti koje su neizostavan dio turističke ponude. Turističke agencije, vodiči, iznajmljivači vozila i plovila, prijevoznici u slobodnom prijevozu kopnom i morem, ugostiteljski objekti, mali trgovci… i desetine drugih povezanih djelatnosti nestali bi sa scene. Došli bismo u situaciju sličnu onoj kako izgledaju naša jadranska turistička mjesta u zimskom periodu. To nije lijepa slika turističkog odredišta. Posljedice bi bile još veći i strmoglaviji demografski pad. Hrvatski turizam ne bi bio održiv ni privlačan.

Kako ocjenjujete pristup da je bolje sada primijeniti radikalne mjere, da bi za Božić bili relaksiraniji?

Bojim se da smo s mjerama za “spašavanje Božića” već zakasnili. Ako se osvrnemo na stanje u proljeće ove godine zbog kojega smo pribjegli potpunom zatvaranju na 40 dana, onda je jasno da u istom vremenskom razdoblju s ovakvim početnim stanjem ne možemo doći do zadovoljavajućih brojki. Možda možemo zaustaviti rast broja zaraženih, ali ne možemo postići stanje pogodno za masovnija turistička kretanja u vrijeme Božića. Zemlje koje su imale taj cilj s mjerama su počele još prije tri tjedna. Očito kasnimo, ali došli smo u situaciju u kojoj su stroge mjere nužne ne zbog Božića već zbog sprečavanja kolapsa zdravstvenog sustava i svih teških posljedica takvog razvoja stanja.

Skijaškim regijama u EU sprema se katastrofa, milijarde eura gubitaka, stotine tisuće radnih mjesta bit će izgubljeno ako skijališta budu zatvorena. Kako će se skijaška sezona u Italiji, Austriji odraziti na Hrvatsku?

U normalnim okolnostima sada bi već zavladala “skijaška groznica”, počelo bi otvaranje sezone na glečerima i ubrzana kupovina aranžmana za doček Nove Godine na skijalištima Slovenije, Austrije, Italije, Francuske i drugih zemalja. Pratimo razvoj epidemijske situacije na skijališnim odredištima i stanje je još uvijek daleko od dobroga. Imajući u vidu da glavna turistička ski sezona ima dva djela – Božić do Tri kralja i zadnji tjedan siječnja do konca veljače, još uvijek ima nade za “drugu špicu”. Međutim jasno je da potražnja za ski aranžmanima i u povoljnim epidemiološkim uvjetima neće biti na razini 2019. Tome doprinosi i “slučaj Ischgl” koji je bacio tamnu sjenu na skijaška okupljanja. Upravo s tog skijališta je krenuo masovni razvoj epidemije po cijeloj Europi. Ono što je nama u fokusu interesa to su mjere koje svaka skijaška regija poduzima u cilju spašavanja sezone. S velikim zanimanjem pratimo učinke mjera i realizaciju sezone. To će biti i nama pouka kako i kada započeti s pripremama naše glavne sezone.

Cjepivo je, naravno, ključ svega. Je li vijest o pronalasku cjepiva potaknula investiranje u pripremu iduće sezone, ili su svi još „ukočeni” od straha?

Dobre vijesti o efikasnosti i dostupnosti cjepiva vraćaju umjereni optimizam. To je nešto kao “svjetlo na kraju tunela” ali tunel je dug. Prema procjenama stručnjaka željeni efekti cjepiva neće biti vidljivi prije konca iduće godine. Međutim cjepivo bi moglo oporaviti zračni promet i kružna putovanja brodom i autobusom, Postoji mogućnost da će svi putnici na takvim putovanjima morati imati potvrdu o cijepljenju ili preboljenoj bolesti. To bi pomoglo i velikim hotelskim sustavima koji ovise o dolascima avio gostiju i autobusnih grupa u pred i posezoni. Naravno sve će ovisiti o vremenu potrebnom za distribuciju cjepiva i procjepljivanja najprije ciljanih skupina stanovništva a onda i šire populacije. Svi se nadamo istoj ili boljoj idućoj sezoni od one prošle a postupnu normalizaciju očekujemo tek 2022. godine.

Kako bi moglo izgledati ljeto 2021. ako se , primjerice, ništa ne promijeni u kontekstu virusa u odnosu na danas?

Prema sezoni 2021. idemo s vrlo loše početne pozicije. Ušli smo u dugo razdoblje jeseni i zime s nepovoljnom epidemijskom slikom. Uz to, sadašnje mjere nam ne daju željene rezultate a potpuno zatvaranje ne dolazi u obzir. Prošlogodišnju glavnu turističku sezonu smo dočekali s povoljnom epidemiološkom situacijom koja je bila rezultat potpunog 40 dnevnog zatvaranja kojega iduće godine ne smije biti. U tom kontekstu čeka nas neizvjesna sezona 2021. Dug je i težak put pred nama.

Može li, s druge strane, „ozdravljenje” stanovništva i otvaranje granica možda onda izazvati turističku eksploziju?

Postoji i takvo razmišljanje o “puštanju zatočenika”. Naime ljudi su stvarno željni slobode a turizam je sloboda. U nekom dijelu će se i dogoditi pojačani val putovanja kada budu uvjeti povoljniji. Do efekta eksplozije neće doći zbog više razloga. Jedan je ekonomska kriza koja neminovno slijedi kao posljedica pandemije. Drugi faktor je (ponovo) borba svake zemlje da zadrži dio prometa u svojim granicama. Treći je neizvjesnost. Pandemijom Covida 19 prekinuti su dosadašnji obrasci rasta i razvoja . Svijet se duboko mijenja. Neki poslovi nestaju, neki novi se rađaju. To su veliki lomovi u kojima ona “generacija u najboljim godinama” pomalo “gubi tlo pod nogama”. Trebat će nam nekoliko godina da se priviknemo na trajno “novo normalno” stanje ekonomije.

Tko će bolje proći nakon ove krize, obiteljski smještaj ili ipak hotelski turizam? Mogu li se pomiriti interesi ovih dvaju posve različitih modela?

Veliki hotelski sustavi su u ozbiljnoj krizi diljem svijeta. U USA se veliki hoteli kao i veliki shopping mallovi već pretvaraju u stambene četvrti. Dio je to ekonomske tranzicije koju je pandemija samo ubrzala. Mali, boutique hoteli i dalje stoje dobro kao i tematski hoteli poput “family hotela”, zatim hibridni hoteli koji su kombinacija hostela, hotela i apartmana…Potražnja se mijenja jer se mijenja i publika. Trenutačno je zbog pandemije puno veća potražnja za smještajem koji nudi visoku razinu privatnosti i tu je obiteljski smještaj pored kampova u značajnoj prednosti. Potražnja je ta koja diktira razvoj ponude a ne obratno. Mi smo kao zemlja premali da bismo nametali “modu” na svjetskoj razini. U budućnosti će “eco friendly” biti sve više poželjan pridjev za sve vrste proizvoda i usluga. Poštivanje okoliša, prirode, korištenje obnovljivih izvora energije, elektro prijevoza je “in”. Tražiti će se više privatnosti u smještajnim objektima, više individualnog pristupa, više domaćinskog odnosa. Ona ponuda koja bude pratila te trendove bit će uspješnija.

Hoće li, naposljetku, ova pandemija donijeti i nešto dobro našem turizmu, možda neku promjenu uopće u filozofiji, pristupu?

Bilo bi dobro da učimo “u hodu”. Od sezone iza nas već možemo izvući pouke. Vidimo što nam znače tradicionalna, vjerna tržišta i koliki je potencijal domaćeg tržišta. Trenutna situacija nas usmjerava na revitalizaciju domaćeg turizma, na primjer. Također možemo izvući zaključak da je struktura smještaja uz dobru cestovnu povezanost sa zemljama u okruženju naša najveća prednost. Vjerni gosti uz dobre domaćine čine naš turizam izuzetno otpornim na krize poput ove. Meni je, recimo, najzanimljiviji fenomen željeznice koja je ove sezone dovela najveći broj čeških turista. Češki željeznički operater RegioJet je doveo u Hrvatsku 30.000 turista bez potpore kroz “udruženo oglašavanje”, na sveopće iznenađenje našeg turističkog sustava. Znamo kako se željeznički promet razvija u Europskoj uniji i što željeznica predstavlja u tranziciji s ugljičnih goriva na goriva s 0% emisija CO2. Slično se događa s osobnim automobilima. Udio električnih i hibridnih automobila u najmasovnijem prometu u razvijenim zemljama EU-a značajno raste iz godine u godinu. Suprotno tome zrakoplovi su proglašeni najopasnijim distributerima CO2 i želi se ograničiti njihov promet u kontinentalnom prijevozu. Autobusi i brodovi kao tranzicijsko gorivo sve više koriste ukapljeni plin… Sve ove pojave pandemija ubrzava. Neki znanstvenici smatraju da je pojava ove a moguće i novih pandemija virusa vezana uz čovjekov nemilosrdan odnos prema eko sustavu. Virusi nam dolaze od divljih životinja čija smo staništa uništili i koje nekontrolirano ubijamo i koristimo za prehranu. S druge strane bogati dio stanovništva baca hranu dostatnu za prehranu onih siromašnih koji intervencijama u prirodi dolaze do hrane ali i donose nove bolesti čovječanstvu. Zašto je to važno za turizam ? Zato što se mijenja svijest o utjecaju čovjeka na okoliš kako u svakodnevnom životu tako i na putovanju. Turistička putovanja moraju biti u funkciji neškodljivosti za okoliš, eko sustav, lokalnu kulturu. Moraju doprinijeti boljem životu lokalnog stanovništva. Pandemija je neke procese ubrzala a donijela je i neke nove obrasce ponašanja. Na nama je da ih shvatimo i prihvatimo.