Informatički stručnjak i poduzetnik Lucijan Carić, gostovao e u N1 Studiju uživo gdje je komentirao zašto je odbio nominaciju za Zlatnu kunu, nagradu Hrvatske gospodarske komore kao i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj.
“Nama je ponuđena nominacija i odbili smo je jer ne želimo u tome sudjelovati. Ne slažemo se s politikom prisilnog članstva u HGK i smatramo da je sve što članstvo donosi, uključujuči nagradu, bezvezno”, rekao je Lucijan Carić o nominaciji za Zlatnu kunu.
“HGK zanimaju njihovi vlastiti interesi”
“Komora je takva kakva je, produkt prošlosti, manjka demokratičnosti, transparentnosti, ne zanimaju je interesi članstva, nego njihovi vlastiti interesi. Žive odijeljeni od gospodarstva koje predstavljaju jer žive na bazi monopola. Bio bi red, ako stvarno Komora misli da vrijedi, da se stavi na tržište s ostalima”, dodaje Carić.
VEZANA VIJEST
O stanju u hrvatskom gospodarstvu kaže: “Postoje dvije kategorije. Mnoge tvrtke nagrađivane na Zlatnim kunama objektivno su zaslužile priznanje, uspješne su. Mogu intimno misliti da i mi zaslužujemo priznanje jer imamo proizvod kakav praktički ne postoji, bar u Europi, no jednostavno ne mogu prihvatiti takvo priznanje. U našem sklopu vrijednosti takvo priznanje je bezvezno i te manifestacije služe da bi se pokazalo da Komora nešto radi, da bi se napravio PR, no u stvarnosti većina tvrtki koje prime nagradu, ne slažu se s politikom kakva se provodi, mislim da gaje iste osjećaje prema Komori poput mene, ali smatraju da im je oportuno takvu nagradu prihvatiti, a neki misle i da je sustav moguće promijeniti iznutra.”
Nove tehnologije
Carić objašnjava da komunikaciju u “novom normalnom”, korištenje novih tehnologija i slično, oni primjenjuju već dugo jer dio njihovog tima ne radi iz Europe.
#related-news_0
“Postoje industrije i djelatnosti kojima je ovakva komunikacija gotovo nemoguća. Nama je to prirodan oblik, mi redovito s korisnicima komuniciramo videovezom jer ne možemo toliko putovati u SAD ili Aziju. Pohvalno je da su tehnologije prepoznate i da ih ljudi nastoje prihvatiti. One donose koristi, ali ne treba gajiti iluzije da mogu zamijeniti djelatnosti u kojima udaljeni pristup nije moguć. Postoji puno ljudi koji svoj posao obavlja i dalje kako treba, neopjevanih heroja s područja trgovine, dostave, prometa, ljudi koji voze kamione, život nije stao, i puno ljudi se trudi da stvari koliko-toliko normalno funkcioniraju. Mislim da će se neke stvari nakon ovog promijeniti zauvijek, koliki će dosezi toga biti, ne znam. Ovako kako smo postavili stvari, neće ići i bojim se da će rezultirati daljnjim odlaskom ljudi kad se situacija smiri”, ističe Carić i dodaje:
“U Hrvatskoj postoji cijeli niz velikih i uspješnih informatičkih tvrtki, ali i manjih. Većina tih ljudi radi u miru i tišini, ne istupa poput mene, sve te firme postoje usprkos svemu. Puno ih se ne treba zanositi, one zapravo nisu hrvatske firme, imaju vani podružnice, nastupaju kao inozemne jer se ne mogu pouzdati u zaštitu hrvatskog pravnog sustava. Nema ni tradicije ni znanja za ugovore s međunarodnim tvrtkama niti bi takve tvrtke prihvatile hrvatsko pravo. Mi smo to osjetili na svojoj koži.
Najveća tržišta danas su i dalje SAD i Azija, treba se prilagoditi njihovim pravilima, teško možete donijeti svoje. Mnoge tvrtke u Hrvatskoj, pa i mi, živimo na razlici u cijeni – koliko naše plaće bile velike, one su i dalje manje nego da poslujemo u Irskoj ili SAD-u gdje je plaća inženjera koji kod nas ima 15.000 kuna, tamo je 200.000 dolara. Mi na takve izazove ne možemo odgovoriti. Čak i kad bismo mogli platiti toliko u Hrvatskoj, morali bismo se zapitati ima li smisla, pokazalo bi se da nema, da se više isplati prebaciti čovjeka u SAD i tamo ga plaćati.”
Tužna stvarnost
Optimist je kad je u pitanju budućnost hrvatske informatike, no boji se daljnjeg odlaska iz Hrvatske:
“Bojim se da se strukturne promjene neće desiti. Kad je u pitanju budućnost hrvatske informatike, onda sam opitmist. Tehnologija omogućuje da radite bilo gdje, za bilo koga. Tragično je što to nije prepoznato. Stvarnost je tužna, nije satira kojojm se privatno bavim, ona je vrlo tužna, ovako nemamo budućnost i izgubit ćemo najbolje ljude i najbolje tvrtke. Iz zemlje je otišlo preko četvrt milijuna ljudi. Ako vodite tu zemlju, zar ne bi bilo u redu stati i razmisliti što krivo radimo? Mi koji vodimo tvrtke, svaki dan se pitamo što krivo radimo, a ljudi koji vode državu, to se ne pitaju.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
