Premda nude mjesečna primanja i do 15 tisuća kuna, što je za hrvatske prilike jako dobro, hrvatski autoprijevoznici teško dolaze do vozača, osobito onih za međunarodni prijevoz.
Tako su Transporti Trstenjački ovih dana putem varaždinskog područnog ureda HZZ-a tražili trojicu vozača, a javio se samo jedan.
“Jedan mi se vozač, nažalost, ozlijedio, a dvojica su otišla u inozemstvo, pa sam bio prisiljen potražiti zamjenu. No, ne baš uspješno jer mi se javio samo jedan vozač za međunarodni promet. Jednostavno ih nema jer je priča Branko Trstenjački, predsjednik Ceha autoprijevoznika pri HOK – Obrtničkoj komori Varaždin te član upravnog odbora Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika za Tportal.
Na njemačkom tržištu, kako dodaje, posla ima. Njegovom kolegi je otišlo nekoliko vozača, a krenulo ih je i više, pa su neki autoprijevoznici bili primorani povisiti plaće samo da bi mogli poslovati.
PROČITAJTE JOŠ
“Imamo odljev vozača na njemačko tržište, iako mislim da im se standard bitno ne poboljšava. Osobito to vrijedi za one koji se odluče sami živjeti u inozemstvu, gdje su životni troškovi veći nego u nas, a takvih je najviše. Razlika u primanjima takvih vozača i onih kod nas je toliko mala da se vrlo lako potroši, što na stan, što na druge životne troškove”, smatra.
“U Hrvatskoj vozač na međunarodnom transportu može mjesečno dobiti od 1.100 do dvije tisuće eura, ovisno o tome gdje radi i kuda vozi. Tu treba upozoriti da se primanja naših vozača sastoje od plaće i dnevnice koje se isto tako isplaćuju po zakonu kao i plaće. Tako je u Hrvatskoj, dok se u Njemačkoj plaća po satu i isplaćuje se samo plaća. To je tako jer su u Njemačkoj manja davanja na plaću, dok su u Hrvatskoj osjetno veća, pa vozači uz plaću, primaju i dnevnice koje nisu toliko oporezivane”, naglašava.
