Rat u Ukrajini doveo je do međunarodnih sankcija Rusiji. Međutim, ruski investitori ne odustaju od "napada" na europska tržišta, pa tako i na Rumunjsku. Tvrtka s jakim "korijenima" u Rusiji navodno je pripremila ponudu za preuzimanje Telekoma Rumunjske iz kojeg se namjeravaju povući njemački div Deutsche Telekom (DT) i grčki OTE.

Nakon što su DT i OTE objavili da žele napustiti Rumunjsku, pojavile su se četiri ponude za Telekom grupu. Jedna od njih dolazi od tvrtke blisko povezana s interesnim skupinama oko Vladimira Putina. Pouzdani poslovni izvori tvrde da su DT i OTE već dobili četiri ponude za prodaju Telekoma. Pregovore o prodaji vode isključivo DT i OTE, pri čemu je rumunjska država samo “svjedok” u pregovorima, bez ikakve namjere da prodaje svoj udio, koji iznosi 46 posto, bivšem Romtelecomu.

Orange, lider na lokalnom telekomunikacijskom tržištu, zatim RCS & RDS/Digi, – lider na tržištu kabelskog i fiksnog interneta, te dvije grupe investitora iz bivšeg SSSR-a ušle su u “utrku” za potpuno ili djelomično preuzimanje rumunjskog Telekoma.

Druga grupa povezana s Rusijom također navodno namjerava otkupiti cijelu Telekom grupu, uključujući njene fiksne i mobilne operacije. Prema izvorima rumunjskog portala Stiri pe surse, ova grupa je interesno povezana s Vladimirom Putinom. Riječ je o grupi PPF.

Osnovana 1991. u Čehoslovačkoj, a kasnije registrirana u Nizozemskoj, grupa je prvo bila povezivana s Petrom Kellnerom i Milanom Winklerom. Međutim, između njih je izbilo nekoliko sukoba. Winkler je optužio Kellnera da pokušava “razvodniti” PPF izdavanjem lažnih faktura na svoje ime, i masovnom kupnjom vlastitih dionica kako bi izbjegao zapljenu.

PPF Grupa je 2007. godine potpisala ugovor s tvrtkom Assicurazioni Generali o uspostavljanju partnerstva između osiguravateljskog ogranka PPF Grupe i korporacije Assicurazioni Generali u Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Ukrajini, Rusiji, Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bjelorusiji i Kazahstanu. Od 2007. do 2013. Kellner je bio član Generalijevog odbora direktora. PPF je 2013. prodao preostale dionice u Generali PPF Holdingu (GPH) Generaliju za 2,5 milijardi eura, čime je krajem 2014. postao jedini vlasnik.

Od 2013. Grupa posjeduje imovinu vrijednu 22,113 milijardi eura, što uključuje tvrtke iz sektora bankarstva i osiguranja nekretnina, energetike, poljoprivrede, te najveći ruski lanac potrošačke elektronike Eldorado. U studenom 2013. PPF Grupa je također ušla na tržište telekomunikacija nakon što je za 3,2 milijarde dolara kupila 66% udjela u češkoj tvrtki Telefonica O2. Kasnije je PPF Grupa 2018. dogovorila kupovinu Telenorovih operacija u jugoistočnoj Europi, odnosno u Bugarskoj, Mađarskoj, Crnoj Gori i Srbiji za 2,8 milijardi eura.

Izravne veze s Vladimirom Putinom

Sve do ožujka 2021. i smrti većinskog dioničara Petra Kellnera (kojemu magazin Forbes pripisuje bogatstvo od 17,5 milijardi dolara) PPF grupa je je rasla i značajno se širila na ruskom tržištu. Naravno, takva prisutnost u Rusiji ne bi se mogla ostvariti da nije bilo i lokalne političke potpore na najvišoj razini.

Prema pisanju medija, Petr Kellner navodno je počeo poslovati u Rusiji 1993. godine, gdje je navodno stekao veze s ruske državom i Vladimirom Putinom osobno. Kellner je u Rusiji osnovao nekoliko financijskih fondova u Sankt Petersburgu i Moskvi. Najpoznatiji od njih zvao se “Petar Veliki”. Predsjednik je tada bio Boris Jeljcin, prvi šef države u Ruskoj Federaciji.

Ali Kellner je privukao obične građane uz pomoć Vladimira Putina. Bivši pukovnik KGB-a tada je, 1990-ih, bio zamjenik gradonačelnika velikog grada Sankt Peterburga i šef gradskog Odbora za vanjske poslove. Bavio se takozvanim promicanjem stranih investicija, u vrijeme kad je počela privatizacija u Rusiji.

Preko Putina Kellner je prikupio oko 100.000 privatizacijskih vaučera od običnih “investitora”. U početku su za njih plaćali 40 dolara za svaki vaučer, zatim samo 10 dolara, i na kraju 5 dolara. Cijena se stabilizirala do proljeća 1994. na 20 dolara po komadu. Uz njihovu pomoć, Putin i Kellner kupili su dionice u 130 ruskih tvrtki. Prema ruskom sajtu Versia.ru, u Kellnerovu vlasništvu našli su se udjeli u energetskim tvrtkama, komunikacijama, pa čak i tekstilna tvornica Pavlovo-Posad Igla. Namjera tih kupnji je bila da ih se kasnije preproda, u ovom ili onom obliku.

No, preslik te metode s rumunjskom nacionalnim investicijskim fondom FNI, njegov financijski fond Petru cel Mare, propao je nakon samo nekoliko godina. Mali “ulagači” ostali su praznih ruku, a Kellneru je ostalo 50 milijuna dolara. Astronomski iznos za tadašnju Rusiju. Kako bi se riješio repova, proglasio je bankrot, u kojem je tvrdio je da je izgubio 500 milijuna dolara! Baš kao Vântu, ali u drugim razmjerima, s drugim brojevima.

Putin 2000. “reciklira” svog starog poslovnog partnera Kellnera

Nakon ruske krize 1998. Kellner se vraća u Češku. Dio imovine Fonda Petar Veliki prodan je slovačkoj grupi Eastfield, koja je ostala na ruskom tržištu u sektoru trgovine žitaricama. Putina se našao pod istragom Zakonodavnog vijeća grada Sankt Petersburga, i zaključeno je da je u manje od godinu dana nakon imenovanja na čelo gradskog Odbora za vanjske poslove ostvario gubitak od 93 milijuna dolara. On je smijenjen, ali posljedice te smjene došle su dvije godine kasnije.

2000. godine, kada je Vladimir Putin postao novi predsjednik Rusije, Petr Kellner se vratio u zemlju, ovaj put s novom tvrtkom, bankom Home Credit and Finance Bank, tvrtkom specijaliziranom za izdavanje potrošačkih kredita stanovništvu. Ova banka je agresivno upala na rusko tržište, a da ništa nije potrošila na marketing. Sedam godina kasnije, Kellnerova banka već je držala 27% tržišta potrošačkih kredita u Rusiji, i 10,5% tržišta kreditnih kartica.

Osim svoje plodne bankarske djelatnosti, Kellner je također postavio dobre temelje kako bi osigurao biznis. U to vrijeme, podružnica njegove češke tvrtke PPF počela je surađivati ​​s Home Credit Bankom u Moskvi. U proljeće 2003. Kellner je već postao toliko utjecajan u ruskom poslovnom svijetu da je uspio baciti na koljena rusku Standard Banku, svog konkurenta. Profit je pritom brzo rastao. Tri godine kasnije, Kellner je otvorio novu podružnicu Home Credit Banke u Kazahstanu.

PPF također u Rusiji posjeduje tvrtku PPF Real Estate, koja je dio PPF Real Estate Holding BV, osnovane 2010. godine, čija je osnovna djelatnost pružanje usluga u području graditeljstva i upravljanja nekretninama u srednjoj i istočnoj Europi.

Glavna postrojenja Petra Kellnera u Rusiji uključuju industrijski kompleks South Gate (187.000 četvornih metara) i logistički park Trilogy (107.000 četvornih metara). Kellner je do svoje smrti bio jedan od “kraljeva nekretnina” u Rusiji. Nalazi se tamo na 22. mjestu Forbesove liste u ovom sektoru, s čak 85 milijuna eura prihoda od najamnina preko svoje tvrtke PPF Real Estate.

Zajedno s još dvojicom ruskih poduzetnika Kellner je kupio i 68% Polymetala, u transakciji vrijednoj 1,3 milijarde eura. Polymetal je tvrtka koja posjeduje najveći rudnik srebra u Rusiji i treći najveći rudnik zlata u zemlji. Prema ugovoru, PPF grupa je stekla 24,9% dionica tvrtke, Aleksandar Nesis 24%, a Aleksandr Mamut 19,1%.

U studiji koju je Routledge objavio 2019. o utjecaju Rusije u istočnoj Europi, bugarski pro-demokratski aktivist Ognjan Šentov, koji vodi Centar za proučavanje demokracije, kaže da je Petr Kellner “aktivist za promicanje geopolitičke preorijentacije Češke prema Rusiji” čak i nakon nezakonite aneksije Krima i invazije na istočnu Ukrajinu – ali i za ukidanje ekonomskih sankcija koje je EU nametnula Moskvi.

U intervjuu koji je dao češkim medijima 2012. Kellner je rekao da se slaže s ponovnim izborom Vladimira Putina za novi mandat na mjestu predsjednika Rusije. U istom intervjuu također je rekao da je stupanj korupcije u Češkoj (koja je članica EU i NATO saveza) veći nego u Rusiji, gdje je tada imao milijarde dolara.

Kellnerova sklonost Rusiji poznata je još od pojave Wikileaksa – tajnih telegrama američkog State Departmenta. Američki veleposlanik u Pragu je u jednoj od depeša iz 2008. koje su procurile prenio kako mu je Petr Keller izrazio svoju zabrinutost što Rusi sve više gledaju na Čehe kao na posrednike s Amerikom. Američki veleposlanik je dodao i da mu je Kellner rekao da gotovo svaki Rus na kojeg naiđe kaže da je razočaran što je češka vlada dopustila da se u Češkoj smjesti američki vojni radar, i da se Rusi osjećaju izdanima što “slavenska braća u Češkoj” podržavaju američko prisustvo u regiji.

Prema lokalnim medijima, Kellner je bio jedan od bliskih suradnika češkog predsjednika Miloša Zemana, čvrsto proruskog orijentiranog i militantnog političara koji je zagovarao za okretanje Češke prema Rusiji i Kini. 2014. godine Kellner i Zeman našli su se u središtu velikog političkog skandala nakon što su lokalni mediji objavili da se predsjednik Zeman vratio iz državnog posjeta Kini privatnim avionom kojeg je unajmio Kellner. Kellner je nazočio sastanku predsjednika Zemana i Xi Jinpinga, budući da je također poslovao na kineskom ne-bankovnom kreditnom tržištu, kao i u telekomunikacijskom sektoru, gdje O2 ima partnerstvo s Huaweijem.

Danas, grupa koju je osnovao Kellner, PPF, namjerava kupiti udjele koje DT i OTE drže u Telekomu Rumunjske, pri čemu je češka grupa, zapravo, dio šireg kruga interesnih skupina koje vode izravno do Vladimira Putina.

Što PPF ima u Rumunjskoj?

PPF Grupa nije nepoznata na rumunjskom tržištu. Prve dodire s Rumunjskom imala je 2006. godine, kada je investicijski fond PPF pokušao preuzeti Romexterru, tj. buduću Patria banku. Česi su uspjeli doći do 20% udjela u vlasništvu banke, ali su na kraju izgubili bitku za preuzimanje Romexterre od mađarske banke MKB.

Kasnije se PPF okrenuo rumunjskom tržištu osiguranja i kupio RAI Asigurări od Daniela Tudora, bivšeg predsjednika državne Komisije za nadzor osiguranja. PPF još posluje u Rumunjskoj i kroz nekretnine, gdje su kupili sjedište banke ING, Crystal Tower, i kompleks Metropolis Center, oba u Bukureštu.