Građani koji imaju plinske bojlere moraju se polako pripremati na tranziciju jer do 2030. godine sve članice Europske unije trebale bi smanjiti emisiju stakleničkih plinova za najmanje 55 posto u odnosu na 1990., a što podrazumijeva udaljavanje od plina kao energenta za grijanje. Također, do 2040. uslijedit će potpuna zabrana, koju Hrvatska može uvesti i bitno ranije po uzoru na druge.
Dapače, u sedam europskih zemlja (Austrija, Belgija, Francuska, Irska, Nizozemska, Slovačka, Luksemburg) plinski bojleri već su prošlost. Njihova ugradnja u nove zgrade zabranjena je. Plin im je, usto, skup jer plaća se i namet vezan za emisiju stakleničkih plinova. Zato su u tim zemljama cijene kreću i do šest puta iznad onih u Hrvatskoj.
Kod nas je bitno drugačija situacija pa se velika većina stanovništva, posebno u kontinentalnom dijelu zemlje, grije upravo na plin. Zbog subvencija, cijena mu je zasad itekako prihvatljiva. No, s godinama će prestati biti i građani moraju početi razmišljati unaprijed, zbog svog kućnog proračuna.
Konkretnije, kako kaže profesor Neven Duić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, već 2027. kreće naplata CO2 emisija na plin, što znači da će cijene plina porasti za otprilike 50 posto, a nakon izbora će, kaže, vjerojatno subvencije biti ukinute ili smanjene. Otkrio nam je koje su alternative plinskim bojlerima, u smislu prihvatljivih troškova.
“Priključak na Toplanu, ako je ikako moguce, a ako nije, onda dizalice topline”, rekao nam je Duić, koji je s timom stručnjaka napravio cijelu studiju na razini Zagreba i Hrvatske te bio njen voditelj.
Svjestan je da građani neće smjeti biti sami u toj tranziciji, svoj dio posla morat će odraditi gradovi i država.
“Najveći izazov je širenje postojećih magistralnih toplovoda što zahtijeva sustavno planiranje i koordinaciju svih sudionika. Paralelno sa širenjem toplinske mreže potrebno je provoditi i energetsku obnovu zgrada čime će se smanjiti toplinsko opterećenje zgrade i osloboditi dodatni toplinski kapaciteti toplinske mreže. Potrebe za hlađenjem će se pokrivati dizalicama topline ili razvijanjem centraliziranog rashladnog sustava”, dio je Duićeve studije.
Studija procjenjuje da će ukupni trošak tranzicije do 2035. iznositi 39 milijardi eura.
“Ljudi moraju shvatiti da plin ide prema kraju, a zaposlenima u industriji treba omogućiti tranziciju. Država je i dalje pod vrlo jakim utjecajem plinskog lobija, kao i EU”, tvrdi Duić i dodaje da bi tranzicija bila lakša ako bi Vlada subvencije koje trenutno daje za plin okrenula prema održivim grijanjima.
Naravno, u ovoj priči građane najviše zanima koliko će ih koštati ta tranzicija. Oni koji se bave prodajom i servisiranjem bojlera, slažu se s Duićem – dizalice topline su rješenje za budućnost.
“Naša preporuka za građane je okrenuti se njima”, kazao nam je Zoran Miščević iz Termometala.
No, problem s njima je cijena. One su, u ovom trenutku, između 870 i 2000 eura, a tiču se isključivo grijanja vode u bojlerima. Ako bi se dizalica topline koristila za radijatore, bojlere i podno grijanje, tad im se cijene kreću od 2500 eura do 6000 eura, ali crpe toplinu samo iz zraka i vode. One koje crpe toplinu iz zraka, vode i zemlje koštaju do 10.500 eura.
“Investicija u dizalicu topline prilično je velika, ali ulaganje će se vrlo brzo vratiti zbog niskih troškova”, pojasnio je stručnjak iz Termometala i preporučio dizalice koje crpe toplinu iz zemlje jer im je duži vijek trajanja i jer je zemlja stabilniji izvor energije od zraka.
Istovremeno, električni bojleri koštaju od 350 do 800 eura, no s njima je potrebno i pripremiti se na nešto veće račune za struju, do čak 23 posto.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare