Strani državljani u Hrvatskoj svake godine kupe između šest i osam tisuća nekretnina, od kojih se dvije trećine odnose na stanove, apartmane i kuće koji se, javna je tajna, velikim dijelom stavljaju na turističko tržište. Porezna nema registar tih nekretnina, ali ima podatke o stranim državljanima koji se legalno bave turizmom. Brojka je mizerna.
Koliko stranaca ukupno posjeduje nekretnine u Hrvatskoj, zasad je zapravo nemoguće doznati: Porezna uprava iz godine u godinu vodi tek evidenciju broja sklopljenih ugovora, pa je tako nedavno za tportal otkrila da ih je u periodu od 2020. do 2023. godine bilo oko 25.000, što uključuje kupnju građevinskog zemljišta.
Ipak, ova institucija nema jedinstven registar ni bazu podataka iz kojih bi bilo vidljivo koliko je stranaca u stvarnom vremenu u vlasništvu neke vrste nekretnine.
Pretpostavlja se da ih je više stotina tisuća jer se samo na državljane Slovenije odnosi njih najmanje 110.000, uglavnom u Istri.
Gotovo sve ove nekretnine spadaju u kategoriju kuća za odmor ili stanova za odmor, dakako ukoliko se izuzmu objekti u kojima doista žive strani državljani koji su se preselili u Hrvatsku, pa je jednostavno za zaključiti da su njihovi vlasnici dosad plaćali vrlo malen ili potpuno nepostojeći porez.
Tek od ove godine gradovima i općinama omogućeno je da naplaćuju od 0,60 do maksimalnih pet eura po kvadratu godišnje.
Znatno više nego dosad, ali su započele i sustavnije kontrole Porezne uprave koja u ime 293 grada i općine, uključujući one najveće, utjeruje ovaj namet.
Famozni “nekomercijalni smještaj”
Strani vlasnici će se, izvjesno, ovdje naći na udaru svojevrsne preteče poreza na nekretnine, kao i Hrvati koji su dosad bilo štedjeli u potpuno neoporezovanim nekretninama, bilo bavili se njihovim iznajmljivanjem na crno.
Ta praksa zapravo je javna tajna: u gradovima poput Makarske ili čak Dubrovnika postoje cijela stambena naselja u kojima se po osam ili devet mjeseci ne potroši ni kilovat struje, ni kubik vode, a onda u ljetnim mjesecima potrošnja eksplodira zahvaljujući rođacima i prijateljima koji ih okupiraju.
Radi se o famoznom “nekomercijalnom smještaju”.
“To je smještaj koji nije nigdje registriran za obavljanje djelatnosti, nije registriran za protok turista, niti je porezno igdje zahvaćen u ijednom smislu.
Po našim analizama, riječ je o kupovini nekretnina mahom ili većim dijelom stranaca koji onda te kapacitete iznajmljuju na crno i nemaju nikakvih davanja”, rekla je ovog tjedna predsjednica Županijske gospodarske komore Dubrovnik Nikolina Trojić na proširenoj sjednici Gospodarskog vijeća.
Iznijela je i alarmantan podatak da u strukturi smještajnih kapaciteta Dubrovačko-neretvanske županije 33 posto svih kreveta čini nekomercijalni smještaj, u kojemu ima 42 tisuće kreveta – točno dvostruko više nego u svim hotelima zajedno.
U susjednoj Splitsko-dalmatinskoj županiji omjeri su gotovo jednaki: u nekomercijalnom smještaju nalazi se čak 65.684 kreveta, dok ih u svim hotelima zajedno ima točno 36.864.
No u ovoj županiji registrirano je ipak i znatno više legalnih iznajmljivača i objekata u domaćinstvu pa na komercijalni smještaj otpada tek 20-ak posto ukupnih kapaciteta.
“Tu postoji ogroman prostor za zloupotrebe jer država naprosto malo što kontrolira: ni državljane Hrvatske, a svakako ni strance, koji su u svemu prepoznali priliku za vrlo laku i dobru zaradu”, kaže jedan od sugovornika iz turističkog sustava, nezadovoljan prije svega postupanje Državnog inspektorata.
Na teren s inspektorima i policijom
“S njima bi na teren zapravo trebala izlaziti i policija, te bi zajednički trebali suzbijati ovaj oblik rada na crno u kojemu se ne plaćaju ionako niske obveze turističkog paušala i boravišne pristojbe, u kojemu se stvara nelojalna konkurencija – a na koncu i sigurnosni problem, jer ne znamo tko u tim nekretninama boravi.
Na koncu, čak i da se zbilja radi o rođacima i prijateljima, i dalje postoji obveza prijave njihovog boravka”, kaže između ostalog ovaj sugovornik tportala.
“Uvođenje poreza je korak u dobrom smjeru, ali on će pogoditi i legalne i ilegalne iznajmljivače – dakle, neće riješiti ovaj problem”, objašnjava drugi sugovornik.
No koliko je stranaca među spomenutim “ilegalcima” koji svoje nekretnine iznajmljuju na crno? Tu brojku dakako je nemoguće precizno utvrditi, jer nitko pa ni Porezna uprava nemaju registar njihovih nekretnina u Hrvatskoj, ali zato postoje podaci o stranim državljanima koji se u Hrvatskoj legalno bave turizmom. Ta brojka je mizerna.
Porazni podaci inspekcije
“U informacijskom sustavu Porezne uprave, sa stanjem na dan 16. srpnja 2024. godine, evidentirana su ukupno 4942 strana obveznika koja ostvaruju dohodak od imovine s osnove iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu, a oporezuju se paušalno, te ukupno 349 stranih obveznika koji obavljaju djelatnost iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu, a koji vode poslovne knjige”, rečeno je za tportal u Poreznoj upravi.
Drugim riječima, od najmanje 200 tisuća stranaca koji su vlasnici nekretnina, turizmom se (formalno) bavi njih jedva pet tisuća.
Tko to kontrolira, tportal je upitao Državni inspektorat i došli su do također poraznih podataka: od početka ove godine njihovi inspektori proveli su tek 165 inspekcijskih nadzora oko neregistriranog pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.
U tim nadzorima sumnja je potvrđena u tek 65 slučajeva, u kojima se po proceduri izdaje usmena naredba o zabrani rada na najmanje 30 dana, izriču novčane kazne od 1.327,23 do 3.981,68 eura, a postoji i teoretska šansa oduzimanja stečene imovinske koristi. Pritom u Državnom inspektoratu čak nemaju ni podatke koliko je među uhvaćenima domaćih, a koliko stranih državljana.
Mimo tih 65 nesretnika, svi ostali rođaci i prijatelji, odnosno njihovi domaćini, uspjeli su se provući nekažnjeno.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!