Naša meteorologinja Tea Blažević u Glasgowu je na samitu o klimi COP26. Tamo je razgovarala s Jacobom Ocharanom, glavnim i odgovornim za pitanja klime u Oxfamu, organizaciji koja se bori protiv siromaštva u svijetu.

Sastanak skupine G20 nije uspio postaviti čvrste ciljeve u pogledu ugljične neutralnosti i okončanja uporabe ugljena.

Ocharan: Da, definitivno. Zapravo, to je najgori mogući početak konferencije poput COP26. Dvadeset najvećih svjetskih ekonomija sastale su se u Rimu netom prije ove konferencije, imale su sjajnu priliku pripremiti se za ovu konferenciju i preuzeti obveze o ugljičnim emisijama i financiranju pravedne klimatske politike, ali nisu to učinile, niti su to učinile na početku COP-a. Nismo čuli previše o ovim obećanjima, no s druge strane, pozitivno je što imamo priliku čuti sve druge zemlje, one koje trpe zbog posljedica klimatske nepravde.

A koje su više pogođene?

Ocharan: Apsolutno, više su pogođene. One zapravo traže jasno djelovanje i financijsku potporu kako bi se nosile s ovom situacijom.

Što treba učiniti kako bismo se pobrinuli da poruka o klimatskim promjenama dopre do najvažnijih ljudi?

Ocharan: Jasno je da civilno društvo i ljudi diljem svijeta ovo zahtijevaju. Ono što nam sada treba je sljedeće: svjetski lideri moraju shvatiti da su potrebne radikalne promjene u pogledu funkcioniranja ekonomije. Ova ekonomija rasta, hiperprodukcije i emisija stakleničkih plinova koje ispuštamo u atmosferu nije održiva. Dakle, do 2030. godine moramo prepoloviti emisije ako doista želimo ostvariti cilj od 1,5 °C, ovo je prilika koju ne smijemo propustiti.

Jesmo li spremni smanjiti emisije?

Ocharan: Da, trebali bismo to učiniti, ali to zahtijeva snažnu transformaciju za najsnažnije ekonomije…

I, dakako, financijska sredstva.

Ocharan: Naravno, financijska sredstva. Dakako, za sve vam je potreban novac. No postoje dva različita momenta. Jedan je transformacija, morate transformirati energetski sektor, sektor prijevoza, prehrambeni sektor, poljoprivredu… Sve to treba postaviti tako da emitirate mnogo manje. To je jedno, a drugo se odnosi na financiranje i veoma je važno. Financiranje mora pomoći zemljama, čak i bogatim zemljama, da se prilagode klimatskim promjenama. Dakako, zemlje koje već ispaštaju zbog klimatske krize moraju dobiti novac za već nastale gubitke.

Spomenuli ste financiranje borbe protiv klimatskih promjena, mobiliziranje 100 milijarda američkih dolara do 2025. godine. To je nešto što je vrlo ohrabrujuće.

Ocharan: Pa, već je kasno. Ne zaboravimo, ovo je obećano prije 12 godina.

Tijekom konferencije COP15.

Ocharan: Točno! A zatim je u Parizu dogovoreno da od 2020. zemlje moraju odvajati ukupno 100 milijarda dolara. Ovo nije ostvareno, sad se čini da će biti do 2023. ili 2025. Stoga već kasnimo! U Oxfamu smo izračunali da će manjak biti oko 75 milijarda dolara, što je puno novca koji nedostaje. A čak i kad dostignemo 100 milijarda, čini se da će dotad to već biti premalo. Dakle, uvijek kasnimo s ovim obećanjima.

A moramo mobilizirati i privatni sektor.

Ocharan: Moramo mobilizirati sve. Privatni i javni sektor, a, zapravo, ovih 100 milijarda uključuje privatni sektor. Dakako, privatni sektor mora shvatiti, a često i shvaća, da se može transformirati i prilagoditi novoj ekonomiji te proizvoditi na način koji ne šteti planetu, a da ipak ostvaruje profit.

Vidite li namjeru svijeta da opet pokuša alarmirati na klimatsku katastrofu?

Ocharan: Da, namjera postoji…

Ali nije dovoljna?

Ocharan: Nikako nije dovoljna. Važno je shvatiti sljedeće: trenutačno traje odbrojavanje. Postoji maksimalna količina emisija koje možemo izbaciti u atmosferu ako želimo izbjeći kobno zagrijavanje planeta.

2,7 stupnjeva do kraja stoljeća?

Ocharan: Pa, ovo je važno istaknuti… Zemlje su u Glasgow došle s nacionalnim planovima i kad ih sve stavimo na hrpu, ako će se to dogoditi, dostići ćemo 2,7 stupnjeva…

Do kraja stoljeća?

Ocharan: Upravo tako! Što uopće nije prihvatljivo. Zemljama govorimo, i ono što želimo od ove konferencije… Vratite se kući, obavite zadaću, donesite planove i obvežite se na njih da ćemo se zadržati ispod 1,5 stupnjeva, što ste dogovorili u Parizu prije šest godina.

Pariz je obećao, ali Glasgow mora ispuniti?

Ocharan: Upravo tako! Domaća zadaća koju su donijeli od kuće…

Mora biti obavljena ovdje.

Ocharan: Točno. I to treba dobro obaviti jer obećanja nisu u skladu s time.

No što ako smo već propustili priliku u pogledu djelovanja?

Ocharan: Mislim da nismo.

Dakle, optimistični ste?

Ocharan: Da, mi klimatski aktivisti moramo biti optimistični. Ne želimo reći da nam ništa više ne preostaje, zato se toliko snažno trudimo. Dakako, moramo biti optimistični i zato toliko snažno pritišćemo i zato mislimo da civilno društvo doprinosi velikoj promjeni. Usput, pristup civilnog društva ovom COP-u vrlo je ograničen. Jučer, tijekom samita lidera, od tisuću delegata na tom događaju, samo ih je 26 bilo iz civilnog društva, samo je njima 26 bio dopušten ulaz, da slušaju, sudjeluju i tako dalje. Svakako pritišćemo iznutra, a definitivno i izvana.

Sva događanja i intervjue sa samita COP26 možete pronaći ovdje.