Marijana Petir, predsjednica odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora, gostovala je kod Tee Blažević u emisiji Klimatska Budućnost.

Hrvatska je po mnogo čemu u prednosti pred ostalim zemljama članicama EU, no koristimo li to dovoljno?

“Prije svega bih rekla da je inače filozofija hrvatskih seljaka i poljoprivednika da oni i misle zeleno jer moraju uspostaljati ravnotežu s prirodom i s Bogom i drugim ljudima da bi mogli proizvesti svoje proizvode, moraju osluškivati bilo prirode kako bi znali kada intervenirati i kako. Voljela bih da tu filozofiju zadrže i buduće generacije. Vi ste u pravu, EK je u preporukama apostrofirala upravo dobro očuvan okoliš u Hrvatskoj, izvrsno stanje bioraznolikosti u Hrvatskoj, istaknuli su da imamo najveći potencijal za razvitak biogospodarstva u cijeloj EU, da u odnosu na druge članice koristimo manje peticida i antimikrobnih sredstava, to nam daje priliku madati se da i mi konja za trku imamo”, rekla je.

“Omotnica je dosad bila 2,5 mlrd eura, a sada će biti 5 mlrd eura”

Govorila je i o problemima s kojima se susreću poljoprivrednici:

“Tu ima niz problema kojima bi trebali sami ozbiljno pristupiti. Prvo bismo trebali pitati poljoprivrednike što im točno treba. Često se određuju mjere, doduše zajednička poljoprivredna politika podrazumijeva da se mjere donose na razini EU, a one ne pomažu svima na isti način. Mi smo nova država članica, stare članice godinama koriste fondove. Mi nismo još uspjeli oporaviti našu poljoprivredu, a po digitalizaciji smo tek 20. u EU što se tiče ruralnog prostora”.

Komentirala je i donošenje novog ZPP-a, odnosno Zajedničkih poljoprivrednih politika:

“Novina će biti u tome da će se donositi nacionalni strateški planovi, Hrvatska uzrađuje svoj i nadam se da to radi tako da pita poljoprivrednike i stanovnike sela što im treba. Mi smo imali veliku omotnicu za ruralni razvoj i poljoprivredu, dosad je bila 2,5 milijarde eura, sada će biti 5 milijardi eura”.

“Trebamo vidjeti koje su naše prednosti i fokusirati se na njih”

Ipak, neke mjere su problematične:

“Nude vam se mjere koje su bespotrebne pa se one koriste samo da bi se iskoristio novac. Potrebno je pitati poljoprivrednike što im treba i stanovnike što im treba da bi ostali na selu i to ugraditi u plan koji odobrava EU. Morat će se zadovoljiti neki kriteriji, ti okolišno-klimatski apekti uzeti u obzir i to izaziva strah kod svih europskih poljoprivrednika, da će ciljevi biti nedostižni. Poljoprivreda sada ima puno manje novca, dogodio se Brexit i covid, a puno je zahtjeva.

Kako doći do jedne nove arhitekture nove poljoprivredne politike? Trebamo vidjeti koje su naše prednosti i fokusirati se na njih. Hajdemo pomoći poljoprivrednicima, da doista napravimo ono što EK predlaže – da se potpore redistribuiraju prema malim, srednjim imalim poljoprivrednicima. Kako ćemo rješavati probleme s otpadima u poljoprivrednoj proizvodnji? Hajdemo im pomoći kroz potpore, kroz manje složenu adminstraciju da proizvode bioenergane pa će to biti manji pritisak na okoliš. Nemojmo stavljati solarne panele na obradive poljoprivredne površine, nego hajdemo tamo proizvoditi hranu. Idemo vidjeti kako ekološki prihvatljvije proizvoditi hranu. Imamo područja u Hrvatskoj koja izuskuju revitalitaciju poput Banovine, Like, Gorskog kotara, Zagore, to su područja koja su itekako primjenjiva za ekološku proizvodnju. Hajdemo proizvoditi proizvode s dodanom vrijednosti”, objasnila je.

Govorila je i o projekcijama za Hrvatsku:

“Govori se da bi klimatske promjene mogle uzeti danak u Hrvatskoj do 2050. godine, da bi nam se mogli smanjiti prinosi poljoprivredne prizvodnje između 3 i 8 posto, i da bi nam do 2070. godina temperatura mora mogla porasti za 2,5%, to je strašno. Već sad vidimo vegetacijske promjene, da neki ciklusi kreću ranije i traju kraće. Imamo suše, poplave, tuče. Vidimo da poljoprivrednici već imaju problema i treba im savjetodavna podrška. Kako ćemo to napraviti ako imamo samo jednog savjetodavca na 585 poljoprivrednih gospodarstva”.

“Razgovaramo o stvarima koje starijim članicama uopće nisu problem”

Na pitanje zašto je toliki problem, recimo, postaviti solarne panele, kaže:

“Zato što ih sustav ne propoznaje. Ono što ja vidim kao problem, ne može biti da dva ministarstva ne razgovaraju ili da jednostavno imamo potpore koje se usmjeravaju samo u jednom smjeru, koje ne prepoznaju poljoprivrednike kao korisnike tih potpora. Bilo bi logično da taj poljoprivrenik dobije potporu da postavi taj solarij na svoju farmu”.

Jesu li izrazili želju da kroz postrojenja metan pretvore u energiju i usporedili se s njemačkim poljoprivrednicima koji to mogu, a oni ne?

“Nije logično da poljoprivrednik odluči napraviti bioenergan svojim sredstvima, a ne traži potpore, a nije logično da ne traži ako one postoje. Zato tražimo da ih sustav prepozna. Drugi problem je što on tu energiju ne može prodati.

“Ministarstvo gospodarstva bi tu trebalo imati interes”

Dodala je i što je još problem:

“Problem je što sustav ne prepoznaje poljoprivrednike kroz svoje natječaje. Tu mi se čini da dva ministarstva, gospodarstva i poljoprivrede, trebaju ozbiljno razgovarati. Prvo da se poljoprivrednicima daju potpore da bi uopće proizvodili i koristili obnovljive izvore energije i drugo da ih sustav prepozna i od njih otkupljuje tu energiju. Oni su za sustav nevidljivi. Zato se događa da netlo na obradive poljoprivredne površine postavlja solarne panele, jer netko želi kruha bez motike, a poljoprivrednici koji bi zaokružili cijeli ciklus na poljoprivrednom gospodarstvu jer bi otpad mogli preradti i koristiti za energiju od sustava nisu prepoznati. Zato je odbor za poljoprivredu sučelio dva ministarstva, pozvao poljoprivrednu komoru i druge zainteresirane i zatražio da se to riješi u što kraćem roku”.

I što je rezultat tog sastanka?

“Ministarstvo poljoprivrede je odmah na sjednici dalo podršku takvom pristupu, Ministarstvo gospodarstva se u tom trenutku nije izjasnilo. Rekli su da će razmotriti prijedloge, ali do danas nemamo povratnu informaciju. Mislim da bi Ministarstvo gospodarstva, u čijoj nadležnosti je i održivi razvoj, gdje se nalaze i problemi koji se vežu uz klimatske promjene, tu trebalo imati interes”.

Što je s korištenjem geotermalne energije?

“To se spominjalo kao tema i spominjalo se kao tema kako tu energiju. posebice ako je ona vezana uz već postojeće objekte poput toplica, gdje ta energija nastaje kao nusprodukt, koristiti u plasteničkoj i stakleničkoj proizvodnji. Mi smo se hvatali za glavu kada smo čuli kakve sve dozvole su poljoprivrednicima potrebne za to, umjesto da im se olakša, administracija im podmeće klipove”.

“Poljoprivrednici su izvan sebe”

Dodala je i kako su poljoprivrednici izvan sebe, zabrinuti i to bez obzira na to što percipiraju sve prednosti koje Hrvatska ima u odnosu na druge zemlje.

“Šalju nam poruke da se boje europskih smjernica, ali one nisu obvezujuće, zajednička politika je. Ja ne mislim da netko to ne želi nego je pitanje kapaciteta i mogućnosti. Treba nam strateško promišljanje i netko treba lupiti šakom po stolu i ako znamo da je u svijetu i EU inflacija, onda možeš predvidjeti da će inflacija i tebe dostići. Ako su tvoji ratari rekordno proizveli kukurz, pšenicu i ostale žitarice onda bi po meni strateška odluka bila to da država po tržišnoj cijeni otkupi te proizvode jer se može očekivati da će doći u jednom trenutku do nihovog deficita i rasta cijena u nebo što se i dogodilo.

Naš i ratari su po dobroj cijeni prodali, a onda se dogodilo da nema stočne hrane i sada ono što smo prodali uvozimo po 30% većoj cjeni. Ako nama cijene stočne hrane dignu u nebo, stočari neće cijene moći držati na istoj cijeni, morat će ih dići, a to u konačnici znači poskupljenje za građane. Povećanje cijena potrošačke košarice neće dobro primiti”, govori.

Što je s uvozom problematične robe?

“Suočeni smo s tržišnim viškovima, ne samo iz trećih zemalja koji su nelojalna konkurecija, vi to imate i u EU, gdje kroz neki model skrivenih potpora, kroz potporu o izvozu stare države članice izvezu svoje viškove po vrlo niskim cijenama i mislim da tu naše inspekcije moraju snažnije djelovati da se ne može pristupati na način da se samo vjeruje certifikatu o zdravstvenoj ispravnosti i kvaliteti jer svi međusobno komuniciraju i znamo da je bilo problematične piletine, jaja i svinjetine.

Ono što europske direktive dozvoljavaju je da vi smijete zaustaviti pošiljku ako sumnjate da ona može ugroziti zdravlje potrošača. Nas itekako treba brinuti što naši ljudi jedu, a da ne govorimo da iz trećih zemalja dolazi voće i povrće koje je tretirano sredstvima koja uopće nisu dozvoljena u EU. Pa da vidimo kada se nekoliko puta vrate kamioni hoće li se to više ponavljati”, zaključuje.