Diana Urge Vorsatz, profesorica na Srednjoeuropskom sveučilištu i potpredsjednica Međuvladinog panela za klimatske promjene, bila je gošća Tee Blažević u Klimatskoj budućnosti.
Katastrofalne poplave nedavno su pogodile srednju i istočnu Europu i rezultirale izgubljenim životima. Rezultat je to sporog sustava niskoga tlaka koji je oslobodio izuzetne količine kiše. Radi se o najgorim poplavama u ovoj regiji u više od 20 godina. Možemo li ovaj događaj povezati s klimatskim promjenama?
Obično nijedan pojedinačni događaj ne možemo povezati s klimatskim promjenama. No možemo povezati sve veću učestalost i intenzitet poplava i drugih ekstremnih klimatskih i vremenskih događaja, u ovom slučaju ekstremne količine padalina i vjetra kojima smo svjedočili. S time na umu, tzv. atribucijska znanost doista se razvila u posljednjih 10 godina, što znači da smo u ovom trenu sve više u mogućnosti reći bi li do određenog događaja došlo bez klimatskih promjena te koliko je vjerojatniji zbog klimatskih promjena. Možemo utvrditi da neki događaji ne bi bili mogući bez klimatskih promjena. Primjerice, možda se vaši gledatelji sjećaju toplinskog vala 2021. u sjevernom dijelu SAD-a i na zapadu Kanade. Tri dana temperatura je bila skoro 50°C. To je, primjerice, bio takav ekstreman događaj. U ovom slučaju trebat će još koji dan dok ne dobijemo podatke pa ćemo sa sigurnošću moći reći koliko su ove nepogode bile vjerojatnije zbog klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek.
Zanimljivo, IPCC već dugo upozorava da će ovakvi ekstremni događaji postati učestaliji i ekstremniji. No naša infrastruktura ostaje mahom nepromijenjena i nespremna. Što mislite, što je tomu razlog?
Ovo predstavlja prilično velik izazov jer više nema klime za koju je izgrađena naša infrastruktura. Dakle,ovi ekstremni događaji, recimo, poplave kakve se događaju jedanput u 100 godina i slične oborine… Inženjeri su pripremali našu infrastrukturu za ekstremne događaje, ali ti događaji za koje je izgrađena naša infrastruktura sada su puno češći, a pravi ekstremi su toliko ekstremni da naša infrastruktura to ne može podnijeti. Isto tako, toliko su ekstremni da, iako prognoze kažu da će događaj do kojeg dolazi jedanput u 100 godina nanijeti mnogo više štete od prijašnjih, vladama i općinama teško je uložiti novac kako bi to spriječile jer dosad nismo vidjeli takve događaje. Dakle, prilično je teško pripremiti se za vrlo ekstremne događaje koji dolaze. Ali nažalost, čak i ovaj tip događaja, koji je među najgorima koje smo ikad doživjeli, postat će mnogo učestaliji i vjerojatno ćemo svjedočiti čak i gorim pojavama od onih u zadnjih tjedan dana.
Poplave i snažni vjetrovi ovoga su puta zaprijetili i vašem domu. Kako ste se osjećali znajući širi kontekst i uzroke klimatske krize?
Vrlo je važno shvatiti kako su ovo ozbiljni znakovi upozorenja da moramo zaustaviti klimatske promjene. Ove su posljedice vrlo teške, ali njima se ipak možemo prilagoditi. Međutim, bez daljnjih drastičnih smanjenja emisija ovakvi i drugi ekstremni događaji… Primjerice, lako je zaboraviti da je i ovo ljeto bilo iznimno vruće, mnoge dijelove Europe pogodile su teške suše i požari. To će također uzrokovati sve više štete i razaranja, utjecat će na našu sigurnost opskrbe hranom i temelje našeg gospodarstva. Stoga moramo djelovati čak i ako to znači da ćemo mnogo morati žrtvovati, ali to će zapravo naše gospodarstvo učiniti otpornijim, a naši gradovi bit će mnogo pogodniji za život. Stoga moramo djelovati!
Već ste nešto rekli o budućnosti, ali prema izvješću United in Science, vjerojatnost je 66 posto da bi globalno zagrijavanje moglo dosegnuti 3°C u ovom stoljeću uz trenutačne politike. Ako se to dogodi, što Europa može očekivati u pogledu oluja i poplava, koliko bi ekstremna mogla postati naša budućnost?
Primjerice, pogledamo li toplinske valove, toplinski val koji se nekoć događao samo dvaput u stoljeću, dakle, svakih 50 godina, pred kraj stoljeća mogao bi se događati 50 puta, mogao bi biti gotovo 40 puta učestaliji. Radi se o globalnim podacima. Dakle, u Europi bi moglo biti gore jer je Europa kontinent koji se najbrže i najviše zagrijava. Važno je znati da ćemo osjetiti čak i gore posljedice nego druge regije. I ne samo da će taj toplinski val biti 40 puta učestaliji nego će i temperatura biti 5,3 stupnja viša. Stoga nikako ne bismo trebali čekati da vidimo koliko ovo strašno može postati. Važno je znati i sljedeće: Iako još možemo zaustaviti klimatske promjene, izuzetno je teško poništiti utjecaje klimatskih promjena, moždaih nećemo moći sve poništiti. Upravo je zato veoma važno pokušati spriječiti ove najgore utjecaje.
Koje mjere možemo poduzeti da u budućnosti spriječimo tragedije poput onih kakve su zadesile Poljsku, Austriju i Rumunjsku?
Možemo poduzeti mjere na dva područja. Prvo: Ublažavanje, odnosno smanjivanje emisija. Srećom, europske zemlje, uključujući Hrvatsku, već dosta čine kako bi smanjile emisije. No to ipak nije dovoljno. Vrlo je važno da se do sredine stoljeća, a u razvijenim zemljama čak i prije, postigne ugljična neutralnost, uz znatno smanjenje drugih stakleničkih plinova. To znači da se moramo odreći većine fosilnih goriva i sada izmijeniti svoju infrastrukturu jer dugo traje da se zamijene flote vozila, uvedu promjene u vezi zrakoplovstva jer još nemamo tehnologiju za dekarbonizaciju zrakoplovstva. Ali dobra je vijest da mnogo toga možemo učiniti kako bi gradovi postali pogodniji za život, u pogledu zagušenja… To će dovesti i do smanjivanja zagađenosti zraka, što će uvelike unaprijediti naše zdravlje, i to ne samo u pogledu zagađenosti zraka, od kojeg u Europi zapravo umire mnogo ljudi. To ne biste pomislili jer imamo dojam da je zrak čist, ali zrak u Europi zapravo nije toliko čist kao što se čini. Osim čistog zraka, dobri sustavi gradske mobilnosti učinit će nas zdravijima putem više aktivne mobilnosti, više bicikliranja, hodanja i tako dalje. Nadalje, više se možemo angažirati oko energetski učinkovitih građevina. Dakle, tu se radi o gradnjii obnovi zgrada koje su ugljično neutralne, što rezultira manjim troškovima za režije. Dakle, to je jedno područje. Drugo se odnosi na smanjenje rizika od katastrofa, odnosno prilagodbu, pripremu za ovakve događaje. Kao što smo spomenule, neke od tih pripremnih radnji prilično su skupe i znači da ćemo morati ponovno izgraditi mnogo postojeće infrastrukture. Ipak, držim da i dalje ima puno prostora za uvođenje boljih sustava ranog upozoravanja i više pripremljenosti za ekstremne događaje. Europa je već mnogo pripremljenija u tom pogledu. U usporedbi s poplavama koje su pogodile Njemačku i Belgiju prije nekoliko godina, ovoga je puta bilo mnogo manje poginulih. Ipak, svaka je smrt jedna smrt previše. I dalje svjedočimo značajnoj šteti na infrastrukturi te kućama i imovini građana. Svakako trebamo uložiti više truda kako bismo ovo spriječili. Možda treba prihvatiti da na nekim područjima više ne treba graditi i da polako treba početi graditi infrastrukturu na drugim područjima te tako ostaviti prostora za poplave.
I Hrvatska se priprema za vodeni val sličan onom 2013. godine. Imate li možda kakav savjet za naše građane i vlade?
Dakako, u ovom je trenu veoma teško dati neki savjet jer smatram da se već poduzima ono što se može. Ipak, dugoročno možemo učiniti mnogo više. Primjerice, važno je da u gradovima zasadimo mnogo više stabala i raslinja, ne samo u gradovima nego posvuda. Stabla i raslinje sprečavaju brz protok čak i obilnih padalina. Drugo: Moramo prestati sve površine prekrivati asfaltom i betonom. Europa, jednako tako Austrija, Mađarska, vjerojatno i Hrvatska, i dalje mnogo površina prekrivaju cestama, parkiralištima ili naprosto zgradama. Dakako, nećemo prestati graditi zgrade samo da oslobodimo tlo kako bi moglo upiti vodu i ekstremnu količinu padalina. No mnogo je površina na kojima možemo postaviti betonske kocke tako da tlo može upiti vodu. Tako će se vozila moći kretati tim cestama ili parkiralištima koja se ne koriste vrlo intenzivno. Nadalje, gradove možemo pretvoriti u tzv. “gradove spužve”. U gradovima treba postojati mnogo više mjesta gdje se privremeno može uskladištiti ekstremna količina padalina. Ne trebamo se uvijek što prije rješavati kiše, nego pobrinuti se da je tlo upije i pohrani za naknadno sušno razdoblje. Dakle, mnogo toga možemo učiniti. Isto tako, treba se prebaciti na više regenerativne poljoprivrede, što znači da tlo ne ostavljamo golo, nego da nakon sjetve ipak ostavimo pokrovni usjev pa voda s golemih poljoprivrednih površina u Europi neće otjecati toliko brzo tijekom razdoblja ekstremnih padalina, nego će se lokalno pohranjivati, što će dugoročno biti bolje i za tlo. Dakle, mnogo toga možemo učiniti. Većina ovoga su zapravo rješenja uz koja su svi na dobitku. Naša će poljoprivreda postati otpornija na poplave, ali i suše, gradovi će postati zdraviji, zeleniji, sretniji i naprosto pogodniji za život. Dakle, dugoročno mnogo toga možemo učiniti kako bismo spriječili ekstremne utjecaje čak i ako dođe do sličnih ekstremnih padalina
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare