U Republici koja cijela živi još samo od nekretnina naslijeđenih od očeva i djedova i iznajmljivanja "stare slave djedovine", u državi u kojoj se cijeli srednjovjekovni gradovi iznajmljuju za filmske setove, a nacionalna kazališta za predstavljanje hi-tech frižidera – teško naime da za državni parlament ima adekvatnije, prirodnije i samorazumljivije funkcije od dnevnog najma za strance. Štoviše, da je Sabor isprazniti i staviti ga cijelu godinu na Booking.com, mnogo bi više koristi od njega bilo nego do sad.

– Imamo nešto baš za vas, gospodine predsjedniče – rekla je gospođa u agenciji, pa pokazala fotografiju u katalogu. – Predsjednički apartman u Kempinskom.

– Predsjednički apartman?! – zbunjeno je ponovio gospodin Joseph Daul.

– Da, predsjednički apartman superluksuznog hotela Kempinski Adriatic u Savudriji. Crni apartman nazvan po Juri Grandu, mitološkom istarskom vampiru, sa sto hiljada eura vrijednim plazma televizorom dijagonale od tri metra, i čak pet stotina četvornih metara terase s jacuzzijem i pogledom na slovensko more.

– Cijena? – oprezno je pitao gospodin Daul.

– Prava sitnica. Noćenje u predsjedničkom apartmanu stajat će vas oko sedamdeset pet tisuća kuna, odnosno ravno deset hiljada eura. Cen tauzend ojro.

– Zehn taus… – zamucao je Joseph. – Ima li nešto malo jeftinije?

– Za one plićeg džepa, imamo na drugom kraju hrvatskog Jadrana prekrasnu Vilu Eden – spremno je gospođa iz agencije otvorila foto–album raskošne dubrovačke vile.

– Sedam stotina kvadratnih metara čistog luksuza par koraka od mora, šest soba, sedam kupaonica, vinski podrum, spa, fitness, koncertni klavir, biblioteka i bazen.
– Cijena? – oprezno će opet gospodin Daul.

– Prava sitnica. Šezdesetak tisuća kuna, koja više, koja manje. U ojrima, da vidim… oko nojn tauzend ojro.

– Neun taus… – zamucao je Joseph. – Ima li nešto još jeftinije?

– Da vidimo. Imamo, recimo, prekrasnu vilu Hortensiju u Malom Lošinju, s velikim mediteranskim vrtom, vlastitim Wellness & Beauty salonom, Kneipp fitnessom, finskom saunom, privatnim chefom i bazenom s grijanom morskom vodom.

– Cijena? – sad će već ozbiljno prestrašeni gospodin Daul.

– Prava sitnica. U ojrima, aht tauzend ojro.

– Acht taus… – zamucao je Joseph. – Ima li možda nešto još malo jeftinije?

– Hm. Možda jahta? Imamo jedrilicu SY Navilux, trideset sedam metara čistog morskog luksuza, šest prostranih kabina s kupatilima, jacuzzi, jet ski i posada od osam članova samo za vas.

– Cijena? – vidno blijed pitao je gospodin Daul.

– Prava sitnica. Pedeset hiljada kuna po danu. Zibn tauzend ojro.

– Sieben taus… – zamucao je Joseph. – Ima li možda nešto još malo jeftinije?

– Imamo u Dubrovniku čuvenu vilu Šeherezadu, s veličanstvenim pogledom na stari Grad i četiri hiljade četvornih metara prekrasnih vrtova što se u kaskadama spuštaju do mora. Vila ima pet de luxe apartmana, bazen i privatnog batlera.

– Cijena? – prestravljeno je procijedio gospodin Daul.

– Prava sitnica. Izvan sezone, manje od pedeset tisuća kuna po noćenju, plus-minus. Zeks tauzend ojro.

– Sechs taus… – zamucao je Joseph. – Ima li nešto…

– Još jeftinije? – nervozno ga je preduhitrila agentica. – A da pokušate preko Airbnb-a?

– Zapravo…

– S koliko novca uopće raspolažete?

– Da vidim: petsto, tisuću, tisuću i pol, dvije, tri, četiri… pet tisuća eura – izbrojao je nesretni Joseph novčanice, pa s vidnom neugodom dodao i sitniš iz stražnjeg džepa hlača. – Evo još: sto, dvjesto, tristo… sedamsto. I pedeset centi.

– Pet tisuća i sedamsto eura? – prezrivo je agentica s palcem i kažiprstom uzela snop zgužvanih novčanica. – Za taj novac imamo samo ovu klasicističku palaču na zagrebačkom Gornjem gradu. Nema bazen, nema jacuzzi, ništa wellness, ništa spa, samo kantina s gotovim jelima i zajednički WC.

– Ima li odvojeni muški i ženski?

– Ima.

Tako je ovoga proljeća gospodin Joseph Daul, predsjednik Europske pučke stranke, najveće političke zajednice u Europskoj uniji, što okuplja sve vodeće nacionalne konzervativne stranke desnog centra na čelu s Plenkovićevim HDZ-om i Vučićevim SNS-om – za pet hiljada i sedam stotina eura, niti četrdeset tri tisuće kuna, za utorak 19. studenoga rezervirao jednodnevni pansion u Hrvatskom saboru. Odlukom HDZ-ovog saborskog Predsjedništva, hrvatski će parlament tako za tri tjedna, uoči izbornog kongresa pučana u zagrebačkoj Areni, na jedan dan ugostiti sjednice Predsjedništva i Skupštine EPP-a, iznajmljen preko HDZ-a baš poput kakvog dalmatinskog apartmana preko Airbnb-a, tek eto nešto skuplji od Kuščevićeve kuće u Nerežišćima na Braču. Hadezeovci, ukratko, iznajmili slavni hrvatski državni Sabor kao da im ga je Ćaća sagradio, pa saborska palača došla na kraju manje nego vila na moru ili malo veća jahta, gotovo dvostruko jeftinija od jednog apartmana u hotelu Kempinski.

Nisu Hrvati do sada ni znali da se Sabor može unajmiti. Četrdesetak hiljada kuna na dan, za hrvatske skorojeviće to je, oprostit ćete na pučkom izrazu, pučki dim, i da su ovdašnji poduzetnici, influenceri i seoski glavešine ranije znali, mnogi bi se kongres, promocija, svadba, pričest, krizma ili kakav drugi važni društveni event do sad već održao u palači na Markovu trgu.

Zbog odluke HDZ-ovog saborskog menadžmenta digla se, međutim, na stražnje noge cijela domoljubna opozicija, iako – po duši govoreći – od rentanja stožernog doma hrvatske državne pravice za sitne pare teško da ima ičega naravnijeg: u Republici koja cijela živi još samo od nekretnina naslijeđenih od očeva i djedova i iznajmljivanja “stare slave djedovine”, u državi u kojoj se cijeli srednjovjekovni gradovi iznajmljuju za filmske setove, a nacionalna kazališta za predstavljanje hi-tech frižidera – teško naime da za državni parlament ima adekvatnije, prirodnije i samorazumljivije funkcije od dnevnog najma za strance. Štoviše, da je Sabor isprazniti i staviti ga cijelu godinu na Booking.com, mnogo bi više koristi od njega bilo nego do sad.

Ne samo da bih stoga, da se mene pita, iznajmljivao Sabor, nego bih cijelu stvar podigao na višu razinu. Raskrstili smo valjda sa socijalističkim masovnim turizmom, i zaista je nedostojno jedne turističke velesile da joj parlament za par desetaka tisuća kuna preko Airnbnb-a unajmljuju obični europski pučani. Da je, recimo, iskoristiti europske poticaje, pa pred zgradom na Markovu trgu izgraditi zeru bazena i kakav golf–teren, mogli bismo značajno podignuti cijenu i dovesti mnogo kvalitetnije goste.

Zašto, recimo, u palači na Markovu trgu, umjesto europske pučke sirotinje, za milijun-dva eura po danu ne bi zasjedalo katarsko Vijeće ministara, Savezno vrhovno vijeće Ujedinjenih arapskih emirata ili, štajaznam, Savjetodavna skupština Saudijske Arabije? Nazovite me sanjarom, ali zašto u hrvatskom Saboru ne bi zasjedala Pontifikalna komisija ili vatikanski Kardinalski zbor, zašto se sutra s Markova trga ne bi vio, oprostit ćete na pučkom izrazu, bijeli dim?

Glave nam na koncu ionako neće doći kolonijalna strana vlast, već nedostatak svake ambicije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram