Ako ste ikada od liječnika dobili recept napisan rukom ili pokušali odgonetnuti što je to napisao u vašoj povijest bolesti, koliko god da ste se trudili vjerojatno niste u tome uspjeli. Ponekad se čini kao da je loš rukopis jedan od uvjeta za diplomu medicinskog fakulteta.

Možda o tome niste nikad razmišljali, ali obratite li pozornost primijetit ćete da liječnici moraju pisati više od stručnjaka iz većine drugih profesija, piše Ordinacija.hr. 

Dugačak radni dan u kombinaciji s gomilom papirologije znači jako umornu ruku. Ako pišete 10 do 12 sati dnevno i to vlastitom rukom, teško možete očekivati da ćete dobiti pohvalu zbog svog krasopisa. Većini liječnika rukopis se pogoršava tijekom dana jer su sitni mišići u šaci preopterećeni.

Važnije im je što pišu, nego kako pišu

Kada bi liječnik mogao posvetiti sat vremena svakom pacijentu, mogao bi usporiti tempo i pritom odmoriti ruku. U stvarnosti, kroz prosječnu liječničku ordinaciju pacijenti cijeli dan prolaze „kao na traci“ – u prosjeku pacijent provede jedva 15 minuta s liječnikom i u tom kratkom vremenu liječnik je dužan zapisati gomilu važnih podataka.

Uz toliki broj pacijenata liječnici su usredotočeni na ono što pišu, a ne kako pišu.

Terminologija kojom se liječnici služe u svom poslu također je plodno tlo za loš rukopis. Zamislite da na brzinu morate napisati „epididimitis“, a pritom nemate računalo koje će samo provjeriti jeste li dobro napisali riječ.

“U svom poslu koristimo toliko stručnih termina od kojih je mnoge naprosto nemoguće napisati. Ponekad namjerno piskarate da biste prikrili pogrešku“, odaje profesionalnu tajnu jedna prezaposlena liječnica.

Osim toga, neki izrazi koji su potpuno jasni medicinskim stručnjacima prosječnom pacijentu ne znače ništa. Na primjer, QD je kratica za latinski izraz koji znači da lijek uzimate jednom dnevno, dok AC znači da ga uzimate prije jela. Dok se vama to čini kao da liječnik „piše kineski“, ljekarnik će bez problema razumjeti recept.

Ni računala nisu bezgrešna

Liječnici koji danas ipak uglavnom na računalu ispisuju recepte i dijagnoze napominju da su posebno oprezni kada su u pitanju recepti jer i najmanja pogreška može imati katastrofalne posljedice. Na primjer, liječnike se zbog povećanog opreza neko vrijeme poticalo da umjesto kratica ‘mg’ ili ‘mcg’ pišu miligram ili mikrogram. Ukoliko stotinu puta dnevno pišete uputu o doziranju lijeka, morate biti jako oprezni, objašnjavaju stručnjaci.

U Americi, gdje medicinske ustanove i osiguravajuća društva uvijek strahuju od tužbi pacijenata i članova njihovih obitelji postoje redovita godišnja izvješća, a u onom iz 2006. godine utvrđeno je da je više od 7 tisuća ljudi umrlo od medicinskih pogrešaka uzrokovanih nečitljivim rukopisom. Otkad se liječnici uglavnom koriste računalima za pisanje medicinske dokumentacije niti jedno istraživanje nije pokazalo je li godišnja stopa smrtnosti od pogrešno napisanih recepata smanjena, ali liječnici se slažu da su puno manje šanse za pogrešku. Stvari su mnogo čitljivije nego što su bile u prošlosti, zaključuju.

Naravno, ni računalo nije uvijek savršeno pomagalo za rad. Još uvijek postoji mogućnost da, na primjer, liječnik napiše 30 umjesto 300, a sam proces pisanja je sporiji nego u vrijeme kada su se recepti pisali rukom. I premda svi liječnici podržavaju postojanje medicinske dokumentacije u elektroničkom obliku, i dalje koriste svaku priliku i pišu rukom kad god su u mogućnosti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.